Foto: Getty Images/Guliver Image
JEDAN od najtrofejnijih trenera u povijesti momčadskih sportova, između ostalog osvajač četiri olimpijska, te po tri svjetska i europska zlata, od kojih je sva tri zadnja donio Hrvatskoj, vraća se kući.
"Nakon odrađenih Olimpijskih igara u Riju kao brazilski izbornik, nije nastavio suradnju s brazilskim savezom, te je spremno stavio svoje ogromno iskustvo i znanje na raspolaganje Hrvatskom vaterpolskom savezu. Odlukom Upravnog odbora HVS-a naš je najtrofejniji vaterpolo trener svih vremena ponovo imenovan u stručni savjet HVS-a." priopćili su iz Hrvatskog vaterpolskog saveza.
Rudić je objasnio zašto je na pragu 69. godine prihvatio novi izazov: "Poslije završetka angažmana u Brazilu, vratio sam se u Hrvatsku. Kako sam osjećao da trebam nastaviti sudjelovanje u radu HVS-a, u razgovoru s čelnicima Saveza dogovorio da se ponovo uključim. I to naravno u segmentu u kojem mogu najviše doprinijeti, a to je kroz stručni rad. Taklo smo dogovorili da se priključim Stručnom savjetu zbog čega sam izrazito zadovoljan. Nastavljam svoj rad gdje sam ga i započeo od povratka iz Amerike 2004. godine."
Koliko će hrvatskom vaterpolu značiti povratak ovakvog stručnjaka, dovoljno je podsjetiti ovim: Rudić je jedini je izbornik u momčadskim sportovima koji je osvojio četiri olimpijska zlata s tri različite reprezentacije.
Rudićev povratak kući, u Zagreb i Hrvatsku, sjajna je vijest, jer on je cijelog života nomad, još otkako je kao dijete hrvatskog "vojnog lica" rođen u Beogradu, gdje je proveo prve dvije godine, a zatim je djetinjstvo proveo u Rijeci i Zadru (po četiri godine), da bi adolescenciju i mladost raspodijelio na Split (također četiri godine) te Zagreb, gdje je proveo šest, do 20. godine.
Nakon toga prelazi živjeti i raditi u Beograd, gdje je od 1971. do 1990. bio izbornik kadetske, juniorske i konačno seniorske reprezentacije Jugoslavije, s kojom će osvojiti dva olimpijska i jedno svjetsko zlato, jedan svjetski kup i dva europska srebra.
Od 1990. do 2000. je u Rimu, gdje postaje legenda i talijanskog vaterpola. Setebello vodi do po jednog olimpijskog i svjetskog, dva europska zlata, te jednog svjetskog kupa. Nabrojali smo samo zlata, ali je u deset talijanskih godina osvojio 13 medalja i od vaterpolo reprezentacije napravio najbolju talijansku momčad svih vremena.
Vječnog putnika i lovca na izazove put onda vodi u Los Angelese, gdje je od 2000. do 2004. kao izbornik SAD-a. S reprezentacijom koja je ipak na bitno nižoj razini nego dvije koje je vodio ranije, također postiže velike uspjehe, zlato na panameričkim igrama i broncu u svjetskoj ligi.
Nakon toga konačno preuzima Hrvatsku, koju 2007. u Melbourneu vodi do naslova svjetskog prvaka. Hrvatskoj je to bila prva medalja na SP-u i odmah zlatna. Rudiću je to bio "običan dan u uredu", jer oviim uspjehom postao je prvi izbornik koji je osvojio svjetsko zlato s tri različite zemlje.
Na SP-u u Rimu 2009. osvaja broncu, ali na EP u Zagrebu 2010. uzima zlato s Hrvatskom, koja pod njegovim vodstvom po prvi put postaje europski prvak. Na SP-u u Šangaju 2011. brani broncu iz 2009. Iduće godine Hrvatsku vodi do novog premijernog zlata, osvajanja Svjetske lige.
I onda dolazi možda ne kruna njegove karijere, ali svakako najveći trofej u povijesti hrvatskog vaterpola: Olimpijske Igre 2012. u Londonu, gdje nevjerojatno dominantna Hrvatska osvaja zlato sa svih osam pobjeda, dok je u finalu pala Italija, aktualni svjetski prvak.
Treba li uopće reći da je Hrvatska pod Rudićevim vodstvom i na Olimpijskim Igrama osvojila prvo zlato?
S Hrvatskom je u osam godina osvojio ukupno 10 medalja, od čega zlatni poker s velikih natjecanja (OI, SP, EP, SL)
Nakon toga odlazi u "mirovinu", ali poznato je zašto se, kada je on u pitanju, ta riječ piše pod navodnicima, jer krajem 2013. vagabund svjetskog vaterpola preuzima Brazil, s kojim senzacionalno u Svjetskoj ligi pobjeđuje Hrvatsku, a zatim osvaja i brončanu medalju. Na Panameričkim igrama osvaja srebro, nakon čega Brazil vodi u Riju 2016., što su Rudiću bile čak 12. Olimpijske Igre!
Ali, srce ga je uvijek vuklo kući, u Zagreb i Hrvatsku, pa je njegov povratak u hrvatski vaterpolo, u bilo kojem svojstvu, sjajna vijest ne samo za njegov i najtrofejniji hrvatski sport, nego za ovdašnji sport općenito.