"IAKO nije krenulo onako kako smo priželjkivali, moram reći da sam na kraju sretan i ponosan na svoje igrače. Vratili smo se nakon 0:2 i mislim da našoj konačnoj pobjedi nema prigovora.- neposredno nakon utakmice govorio je slavljenik Branko Ivanković.
Iako je Hajduk okončao njegov veličanstveni niz od 14 pobjeda, profesor je bio presretan. A kako i ne bi, kad je poput lustera visio sve do posljednjih deset minuta susreta. Zahvaljujući kukavičkom pristupu, ali i neshvatljivim pogreškama nedoraslog Filipa Lončarića, Ivanković je bio daleko od zacrtanog cilja. No, u nastavku je najvećeg saveznika pronašao u Zoranu Vuliću. Žar hrabrog hajdučkog srca istopio se za tren oka, Vulićevi igrači (barem oni koje trener držao u igri) nisu imali snage nadigravati se s Dinamom preostalih 45 minuta. U trenutku kada je Vulić odlučio zatvoriti utakmicu, i umjesto Ante Rukavine uvesti Gorana Rubila, utakmica je bila izgubljena.
Ivanković je iskoristio trenutak slabosti, naglo se okuražio i od gubitnika postao pobjednik. Pomogla je i rošada na poluvremenu; Modrić je umjesto Pokrivača zasjeo na mjesto zadnjeg veznog, zajedno s raspoloženim Brazilcem Sammirom sjajno je ordinirao sredinom terena, a Tadić je u završnici iskoristio konfuznost obrane i stavio točku na i Ivankovićevog trijumfa...
"Život ide dalje." - uzdahnuo je Vulić u telefonsku slušalicu. Nakon susreta, vješto je izbjegao novinare, znao je kakva će pitanja uslijediti...
"Nogomet je takav. Možete mijenjati igrače, možete činiti ovo ili ono. Nekad pogodite, ali nekad i pogriješite. Stojim iza svojih odluka, mislim da smo napravili sve da dobijemo ovu utakmicu. Na kraju, zbilja nemam što reći. I ne, nisam razgovarao s predsjednikom Grgićem, nakon utakmice sam vidio samo svoje uplakane igrače i to je ono najviše boli. Njih par nisu se mogli suzdržati, a da ne zaplaču. Bilo ih je grozno vidjeti. Također, strašno žalim zbog naše divne publike. Ali neke stvari koje se događaju u našem nogometu, zaista nisu potrebne." - aludirao je na poništen pogodak iz prvog poluvremena.
"3:0 bio je jedan lijepi rezultat, Dinamo bi nakon toga jednostavno morao kapitulirati. No, očigledno da se protiv takvih stvari ne možemo boriti. Poništili su nam regularan pogodak. Svojim igračima nemam što prigovoriti. Hajduk je uistinu dao svoj maksimum. Mislim da smo apsolutno kontrolirali igru, osim tijekom posljednjih deset minuta kada smo u potpunosti pali. Naravno da Dinamo to nije propustio iskoristiti." - nije se dao omesti.
Jutro će na Poljudu biti pametnije od noći. Ali, u prvim analizama Vulić je ostao dosljedan; "Kad je Modrić zabio prvi Dinamov pogodak, oni su u tom trenutku u rukama držali finale. A mi smo taman napravili rošadu. Izveo sam Rukavinu jer sam htio pojačati sredinu terena. S druge strane, Dinamo je gurnuo Ćorluku u vrh napada, onda je pao taj drugi pogodak i bilo se nemoguće vratiti u utakmicu. Pogotovo nakon što smo ostali s igračem manje. Nisam vidio situaciju za crveni karton, tako da nemam što komentirati. Pelaić mi je samo rekao da nije ni taknuo Drpića."
Ivanković: Ozbiljno ću porazgovarati s Lončarićem
Profesor se jednostavno morao osvrnuti. Mladi vratar prošao je put od trnja do zvijezda, ali upravo na Poljudu gdje je lani nagovijestio sjajnu karijeru, sve je uspio kompromitirati.
"Bodrio sam ga na poluvremenu, kao i ostatak momčadi. Mlad je i takve stvari će se sigurno događati, ali nema opravdanja za pogotke koje je primio. Stoga ću najozbiljnije porazgovarati s njim." - govorio je Ivanković.
Ali, ostao je diskretan kada je na red došla analiza poteza Hajdukovog trenera; "Mislim da je Hajduk pao zbog teške premorenosti nakon susreta s Osijekom."
"Gdje je bio naš problem u prvom poluvremenu? Jednostavno nismo krenuli dovoljno agresivno, početak je bio sličan onome u Varaždinu prošlog vikenda. Ali, ono što me veseli je činjenica da smo u nastavku pokazali koliko smo dobro pripremljeni i moćni u glavi. Uz dva postignuta pogotka, imali smo još četiri čiste situacije. Hajduk, s druge strane, nije."
U finalu čeka lagan plijen...
"Nimalo me ne čudi prolaz Slaven Belupa, prije susreta u Koprivnici razmišljao sam da su šanse Kužea i Scorije 50:50. Na kraju se prednost domaćeg terena pokazala ključnom u toj utakmici, ali je Slaven po meni zasluženo ostvario plasman. No, mi smo u situaciji da slavimo nakon finala kupa, kao i na kraju prvenstva."
D.R.