POSLJEDNJU natjecateljsku utakmicu Ander Herrera odigrao je za Boca Juniorse pred punom La Bombonerom u Copi Libertadores. Iduća ga čeka u trećoj španjolskoj ligi, gdje će zaigrati pred oko 6500 gledatelja protiv Gimnastica de Tarragona. Unatoč tome, Herrera ističe da mu je povratak u Real Zaragozu, i to bez odštete, jednako važan kao i svaki drugi transfer u karijeri, piše BBC Sport.
"Ovo je vjerojatno posljednji san koji sam želio ostvariti", izjavio je španjolski veznjak. "Vratio sam se kući, na mjesto gdje sam odrastao i koje mi je dalo priliku da postanem profesionalac, ne samo u nogometu, nego i kao čovjek. I dalje osjećam strast i želju. Još uvijek volim nogomet, a igrati kod kuće najbolji je način za završetak karijere. U Španjolskoj kažemo da je to zatvaranje kruga."
Veznjak se vratio u klub iz djetinjstva nakon 15 godina. U međuvremenu je u dva navrata igrao za Athletic Bilbao i nosio dresove Manchester Uniteda, Paris St-Germaina te Boce. Ovaj 37-godišnjak osvojio je Europsku ligu, FA kup i više nacionalnih prvenstava. Ukupno 12 klupskih trofeja.
Trenirali su ga Jose Mourinho, Thomas Tuchel i Marcelo Bielsa, a svlačionicu je dijelio s Lionelom Messijem, Neymarom i Wayneom Rooneyjem.
Pad nekadašnjeg velikana
Zaragoza, klub koji je 1995. pobijedio Arsenal u finalu Kupa pobjednika kupova, posljednjih godina ne postiže značajnije rezultate. Iz La Lige su ispali u sezoni 2012./13., dvije godine nakon što je Herrera prešao u Bilbao. Nakon 13 sezona u drugoj ligi, klub je na kraju ispao i u treći rang natjecanja.
"Naravno da je to bilo tužno za sve nas navijače Zaragoze", kaže Herrera, koji je pad kluba pratio izdaleka. "Real Zaragozi je mjesto u Europi, među klubovima koji se bore za trofeje s najvećim momčadima. Želim iskoristiti svoje znanje, iskustvo i strast kako bih pomogao momčadi da se vrati gdje pripada.
Ipak, od prvog dana ne želim previše pričati o prošlosti. Predugo smo analizirali što smo radili pogrešno. Stalno se opterećujemo uzrocima i mislimo na negativne stvari. Moramo prestati žaliti za prošlošću. Gradimo budućnost i dolazimo na treninge s osmijehom."
Igra iz ljubavi prema klubu
Kad je Herrera 2011. napustio Zaragozu, koja je tada imala financijskih poteškoća, znao je da se želi vratiti. Iako nije znao u kakvom će stanju zateći klub, vratio se u najtežem trenutku i odlučio svoju plaću donirati klupskoj zakladi.
"Ne treba mi ugovor. Imao sam vrlo uspješnu karijeru i financijski sam osiguran", objašnjava Herrera. "Mogu si priuštiti ovaj dar da ponovno besplatno obučem dres jer želim pomoći klubu, momčadi i gradu. To sam želio učiniti, to mogu učiniti i ponosan sam što sam ovdje samo da pomognem. Ne razmišljam o novcu ni ugovorima. Smatram privilegijom što to mogu napraviti."
Herrera je bio strastveni navijač prije ulaska u prvu momčad. Idoli su mu bili igrači kluba, a najveća inspiracija otac Pedro, koji je također bio igrač, a kasnije i generalni direktor. Njegova najranija sjećanja na nogomet vezana su za očev rad u Zaragozi, uključujući i europski uspjeh 1995. godine.
Mladi Ander je od kuće gledao kako njegova momčad pobjeđuje Arsenal na Parku prinčeva, stadionu PSG-a gdje je kasnije proveo tri godine. "Danas je razlika između Arsenala i Real Zaragoze ogromna, ali nekad smo se ravnopravno borili s takvim velikanima", kaže Herrera.
Poruka mladim igračima
Iako je njegov igrački vrhunac vjerojatno prošao, Herrera je usredotočen na kratkoročne ciljeve i obnovu kluba. Siguran je da će nogomet ostati dio njegove budućnosti i nakon što završi s aktivnim igranjem. "Volim raditi s mladim igračima", kaže.
"Uživam pratiti njihov razvoj i želim im pomoći da izbjegnu pogreške koje sam ja vjerojatno činio. Također želim pomoći obiteljima da se nose sa situacijama kroz koje sam i sam prolazio, a možda ih nisam riješio na najbolji način. Ne znam hoću li biti trener profesionalcima. Ne zatvaram nijedna vrata jer volim nogomet, to je moja strast. No, još ne znam koja će točno biti moja uloga."
Kako je njegova karijera napredovala, postajao je svjesniji utjecaja društvenih mreža na mlade igrače. "Mladi igrači žele prebrzo napredovati, a mislim da se lakše pogriješi ako se preskaču koraci", smatra Herrera.
"Kad sam bio u akademiji Zaragoze, bio sam jedan od najboljih i imao sam priliku otići, ali nisam htio. Uvijek sam pokušavao uživati u svakom koraku. Vidim da u našoj akademiji imamo problema sa zadržavanjem igrača. Statistika pokazuje da većina onih koji odu nikad ne postanu profesionalci, dok oni koji ostanu imaju veće šanse.
To što trčite brže ne znači da ćete brže stići do cilja. Društvene mreže nas tjeraju da previše žurimo u svim aspektima života. Svaki igrač ima svoj trenutak. To što netko napreduje brže od vas ne znači da će biti bolji."
Baskijska trenerska škola
To su poruke koje Herrera želi prenijeti mlađim generacijama, bilo kao trener ili u nekoj drugoj ulozi. Ako se odluči za trenerski posao, ima dugačak popis baskijskih trenera koji mu mogu biti uzor. Četvorica sadašnjih menadžera u Premier ligi – Xabi Alonso u Chelseaju, Mikel Arteta u Arsenalu, Unai Emery u Aston Villi i Andoni Iraola u Liverpoolu – dolaze iz te sjeverne španjolske regije.
Herrera, rođen u Bilbau, o tome kaže: "Ne znam kako to objasniti. Mislim da nam je to u genima. Ta radna etika, poštovanje prema sportu, trud da svaki dan budemo bolji. Teško je objasniti toliku koncentraciju baskijskih trenera, ali mislim da je ključ u poštovanju prema nogometu koje se osjeća u Baskiji. Nikada nećete čuti Baska da kaže kako je nešto u Madridu bolje nego u Baskiji i to se prenosi na nogomet. Oni jako vole svoje i to je poseban osjećaj."
Ipak, trenerske ambicije trenutno su u drugom planu. Klub koji voli nalazi se u trećoj ligi, a on je usredotočen samo na jedan cilj. "Ponosan sam i osjećam se privilegirano zbog svakog koraka u svojoj karijeri. Nadam se da ću je uspješno završiti kod kuće."