KAD SU prije malo više od mjesec dana na NBA lutriji izvučeni brojevi 14, 5, 8 i 2, započela je nova era najjače lige na svijetu. To je bila jedna od 140 kombinacija brojeva koja je značila da prvi pick na ovogodišnjem draftu pripada San Antonio Spursima, što znači da je franšiza iz Teksasa drugi put u 26 godina stekla pravo na izbor igrača koji joj može u potpunosti zaokrenuti sudbinu.
Sad već daleke 1997. bio je to Tim Duncan, s kojim su Spursi u idućih 17 godina osvojili čak pet naslova prvaka. A Victor Wembanyama puno je intrigantniji, iščekivaniji i uzbudljiviji igrač od Big Fundamentala, kojeg pamtimo kao vjerojatno najbolju četvorku svih vremena.
Nekako se čini kao poetska pravda da Wemby završi u Spursima, kod legendarnog trenera Gregga Popovicha, koji je pod stare dane dobio novi velik izazov oblikovanja generacijskog talenta u zvijer koja bi mogla sljedećih 15-20 godina terorizirati protivničke momčadi i sakupljati prstenove dok god ima mjesta na rukama.
Uostalom, Spursi su, makar posredno, već sudjelovali u njegovu razvoju, posebno dok je igrao u ASVEL-u, koji je u vlasništvu njihove bivše legende i Duncanova dugogodišnjeg suigrača Tonyja Parkera.
Nakon Wembanyame na raspolaganju su još dva potencijalna superstara
Ali za sve ostale koji su se realno mogli nadati pravu na Wembyja ona kombinacija iz prve rečenice bila je šaka u glavu, golemo razočaranje i bolna spoznaja da je sezona u kojoj su se vukli po samom dnu lige i hranili napaćene navijače nadom da će od ovog ljeta gledati Izvanzemaljca u svom dresu bila uzalud.
Iako na ovom draftu ima još igrača kojima se predviđa All-Star karijera, nisu ni blizu potencijala koji nosi Wembanyama, a definitivno nisu igrači koji već u prvoj sezoni mogu pomoći klubu da napravi iskorak od 15-20 pobjeda i upusti se u borbu za doigravanje. A to je generalni cilj koji si je zacrtala skupina klubova koja bira nakon Spursa.
To su redom Charlotte, Portland, Houston i Detroit, a svi oni još od lutrije razmatraju opcije kako bi svoj pick razmijenili za neku zvijezdu ili barem etabliranog igrača koji bi se savršeno uklopio u njihovu mladu momčad.
A ključ svega imaju Charlotte Hornetsi, koji biraju drugi i imaju najveći pritisak izbora između dvojice najhvaljenijih igrača nakon neupitnog broja jedan Wembanyame, i to usred tranzicije u vlasništvu kluba, dok Michael Jordan prodaje većinski udio.
Ta dva igrača su 19-godišnji Scoot Henderson, eksplozivni bek G League Ignitea, i godinu stariji Brandon Miller, svestrano krilo sa sveučilišta Alabama. Henderson bi, kažu stručnjaci, na većini draftova bio sigurni broj jedan, pa opet, informacije iz SAD-a govore da su Hornetsi skloniji izabrati Millera, ako uopće zadrže pick.
Nakon njih najzanimljiviji novaci su blizanci Amen i Ausar Thompson, krila Cam Whitmore i Jarace Walker te playmaker Anthony Black. Među njima treba tražiti dvojicu koji će popuniti top 5 ovogodišnjeg drafta, ali nitko od njih ne djeluje kao igrač koji će Rocketsima ili Pistonsima biti prevaga.
Jedan podsjeća na Westbrooka i Rosea, drugi na Duranta i Ingrama
Uvjerenje u NBA svijetu, a pogotovo kad se radi o ovako visokim pickovima, jest da uvijek treba izabrati igrača prema talentu, a ne aktualnim potrebama momčadi. Ako bi se držali toga, Hornetsi bi izabrali Hendersona, ali on bi bio prilično neprirodan fit s njihovom jedinom pravom vrijednosti u ekipi i neospornom klupskom zvijezdom LaMelom Ballom.
Oba igrača trebaju stalno loptu u rukama da bi bili učinkoviti (Ball kao razigravač, Henderson kao strijelac), a nedavna povijest puna je primjera na puno višoj razini da su takva dva igrača u bekovskom tandemu na terenu manje od njihova ukupnog zbroja - Harden i Paul, Harden i Westbrook, Irving i Harden, a odnedavno i Irving i Dončić. A ako se sličnim igračima nisu mogli prilagoditi tako iskusni igrači, kako će dva klinca, od kojih je jedan rookie?
Henderson podsjeća na mladog Westbrooka, Johna Walla ili Derricka Rosea, pa i De'Aarona Foxa ili Jaa Moranta, ofenzivno orijentirana jedinica koja atleticizmom i eksplozivnošću napada obruč i tako kompenzira nedostatak kvalitetnog vanjskog šuta. S visinom od 188 cm nema osobit defenzivni potencijal, ali u dobroj obrambenoj momčadi može ga se sakriti.
U Razvojnoj ligi imao je prosjeke od 16.5 poena, 5.3 skoka i 6.8 asistencija, ali i 3.5 izgubljenih lopti i samo 27.5% šuta za tricu. Znali su ga nadigrati igrači na dvosmjernim ugovorima, koji se tek bore za svoje mjesto u NBA ligi, dok je njemu zagarantirano mjesto u startnoj petorci.
Potencijal je i dalje svetinja na NBA draftu, a Henderson ga ima u gomilama i za očekivati je da će se razviti u višegodišnjeg All-Stara. Ali veliko je pitanje hoće li se to dogoditi u ekipi čija jedina zvijezda igra istu poziciju.
Zato su Hornetsi skloniji izboru Millera, koji je potpuna Hendersonova suprotnost. S 205 cm visine i tankom građom podsjeća na Kevina Duranta ili Brandona Ingrama u ranim fazama karijera, ima strašan napadački arsenal i volju za igranjem obrane, ali nije posebno ni brz ni skočan ni eksplozivan.
U jedinoj sezoni na sveučilištu Alabama postizao je 18.8 poena i 8.2 skoka uz 38.4% trice, treba naglasiti da je ona na koledžu pola metra bliža nego u NBA ligi. Njegov talent je neosporan, ali upitnici se nadvijaju nad njegovim životom izvan terena zbog situacije u kojoj je na poziv prijatelja donio pištolj kojim je iste večeri u pucnjavi ubijena žena.
Jordane, izaberi jednu opciju. Sigurno ćeš pogriješiti
Dodatne komplikacije u odluci Hornetsa kome da se priklone donosi i činjenica da Michael Jordan prodaje većinski udio vlasništva u klubu dosadašnjem manjinskom vlasniku Gabeu Plotkinu i njegovoj grupaciji. Proces prodaje je u tijeku, a Jordan će zadržati manjinski udio, pa mu je izuzetno važno da se prodaja izvrši kad vrijednost franšize krene uzlaznom putanjom.
Nije poznato koliki će točno udio Jordan prodati i za koliki novac, ali od trenutka kad je na proljeće odlučio to učiniti, Amerikanci su pisali da Hornetsi vrijede 1.7 milijardi dolara. Ovih dana ESPN pak piše da se radi o tri milijarde. Vrijednost fluktuira, a na nju će utjecati i ono što klub učini na dan drafta.
Zato se Jordan osobno uključio u razgovore s dvojicom kandidata za drugi pick kako bi dao svoje viđenje i pomogao u odluci generalnom menadžeru Mitchu Kupchaku. Ipak, dojam je da će, za koga god se odluče, Hornetsi učiniti krivi potez, baš kao što su činili gotovo svake godine na draftu otkad ih je Jordan kupio 2010. godine.
Zbog toga je sasvim otvorena i treća opcija - da tu tešku odluku prepuste nekome drugome, kome će možda biti jednostavnija, jer nekoliko je klubova srednjeg ranga izrazilo želju da dovede Scoota. Među njima su New Orleans Pelicansi, koji čak razmatraju mogućnost da odustanu od vječno ozlijeđene senzacije Ziona Williamsona i zamijene ga za drugi pick.
Ali Zionova je tržišna vrijednost na najnižoj razini od dolaska u ligu, posebno nakon posljednjeg incidenta izvan terena u kojem je pornoglumica s javnosti dijelila detalje njihove afere nakon što je igrač objavio da čeka kćerkicu sa svojom dugogodišnjom djevojkom. Zapravo, prema nekim izvješćima, Hornetsi bi bili više zainteresirani za Brandona Ingrama nego Ziona.
Lillard ne želi klinca, nego igrača s kojim će pobjeđivati
Ako Hornetsi naposljetku ipak odaberu Millera, tek tad počinje pravi šou. Idući biraju Portland Trail Blazersi, kod kojih se Scoot ne uklapa iz istih razloga kao i kod Hornetsa. Njihova superzvijezda Damian Lillard također je jedinica koja stalno igra s loptom, premda bi ga Henderson mogao rasteretiti u razigravačkim dužnostima i omogućiti mu da bude više šuter.
Ali, Lillardu će iduće sezone biti 33 godine, ni on ni Blazersi zasad ne žele rastanak i jedina je opcija da ga u preostalim sezonama pokušaju okružiti što boljim suigračima kako bi opet bili bitan faktor u doigravanju, a možda se i pokušali potući za prsten. A u takav se plan rookie ne uklapa, bio od Henderson ili Miller.
Zato Blazersi svim silama pokušavaju trejdati treći pick za igrača koji bi ih na razinu više podigao odmah, a ne nakon nekoliko godina sazrijevanja, kad će za Lillarda možda već biti kasno. Lillard je kao velike želje isticao Mikala Bridgesa iz Brooklyna i O.G.-a Anunobyja iz Toronta, a iz Raptorsa je opcija i Pascal Siakam.
I Kanađani su bacili oko na Scoota, ali zasad dogovora nema jer navodno traže previše. No Miller ih ne zanima, pa sve ovisi o tome hoće li Henderson biti dostupan kao treći pick jer sve momčadi koje razmišljaju o pomicanju prema vrhu drafta žele njega, a ne Millera. Kao i u slučaju Charlottea, u igri su i Pelicansi.
Srušeni snovi ambicioznih Rocketsa i Pistonsa
Najveći gubitnici lutrije bili su Houston i Detroit, koji su imali jednake šanse za prvi pick kao i San Antonio, a posebno Pistonsi, koji su imali najgori omjer u ligi, a birat će tek peti. Nakon što odu tri najveće zvijezde, nadolazećim pickovima drastično pada vrijednost.
Naravno, ne samo u smislu kvalitete i potencijala preostalih igrača nego i njihove tržišne vrijednosti. I Houston i Detroit iduće su sezone namjeravali napraviti ozbiljan iskorak i za to iskoristiti svoj visoki pick u trejdu za ozbiljno pojačanje njihovim mladim momčadima.
Njihovu ambicioznost potvrđuju i promjene na klupi jer su i jedni i drugi već doveli puno ozbiljnije trenere od dosadašnjih - Rocketsi Imea Udoku, koji je lani vodio Boston do finala pa dobio otkaz zbog afere na poslu, a Pistonsi Montyja Williamsa, kojeg je ishitreno otpustio novi vlasnik Phoenixa u želji da nastavi stavljati svoj pečat na franšizu nakon dovođenja Kevina Duranta.
Ali niti su dobili Wembanyamu niti drugi ili treći pick koji bi imao visoku vrijednost u trejdu i mogao im donijeti All-Star igrača, pa im sad preostaje ili iskoristiti pick na klinca koji im neće biti pojačanje ili ga pokušati zamijeniti za solidnog startera koji im neće značajno podignuti plafon.
Tko su njihove opcije i što će učiniti oni koji biraju poslije?
Houston i Detroit na raspolaganju će imati gomilu igrača slične klase. U svim prognozama drafta visoko su imena Amena i Ausar Thompson, 201 cm visoki identični blizanci koji su se odlučili na neobičan razvojni put u organizaciji Overtime Elite, koja okuplja talentirane klince da treniraju, razvijaju se i igraju jedni protiv drugih. Amen bolje kotira jer je bolji playmaker, dok je Ausar bolji defenzivac, a obojici je slabija strana šut.
Među krilnim igračima ističu se još Cam Whitmore s Villanove i Jarace Walker sa sveučilišta Houston, a među bekovima Anthony Black s Arkansasa, istinski razigravač od gotovo dva metra. Ovaj draft ne obiluje centrima pa, ako netko treba tu poziciju, logičan izbor je Dereck Lively II s Dukea. Među Europljanima nakon Wembanyame najbolje kotira njegov suigrač iz Metsa 92 Bilal Coulibaly.
Svi bi oni mogli biti čuti svoje ime među prvih 10, ali nema nikakvih garancija da će im prvi NBA klub biti onaj koji ih izabere. Nakon Detroita redom biraju Orlando, Indiana, Washington, Utah i Dallas, među kojima samo Wizardsi nemaju ambicija za sljedeću sezonu nakon što su trejdali Bradleya Beala.
Zato bi svatko od njih mogao pokušati trejdati svoj pick, a posebno Orlando, koji uz šesti ima i jedanaesti izbor. Samo, dva su pitanja: mogu li u zamjenu uopće dobiti boljeg igrača od onog kakav bi njihov pick mogao postati za koju godinu i tko uopće želi dati etabliranog igrača za klinca dok je liga izjednačenija nego ikad i gotovo svi osjećaju da imaju šansu za doigravanje?