DINAMO je u samo nekoliko dana prošao put od smjene Marija Kovačevića, preko potrage za njegovim nasljednikom, do odluke da prvu momčad i nakon reprezentativne stanke vodi Jerko Leko. Dvije pobjede, protiv Sunderlanda u Europa ligi i Varaždina u prvenstvu, bile su dovoljne da dotadašnje privremeno rješenje dobije povjerenje za nastavak sezone.

Leko je na današnjem predstavljanju govorio o energiji, disciplini, taktičkom napretku i potrebi da se Dinamova momčad razvija. No na pitanje o tome što konkretno mora napraviti kako bi ostao trener i nakon završetka sezone, dao je odgovor koji otvara puno širu temu od njegove osobne budućnosti.

Kovačević je znao što mora ostvariti. Leko nema takav uvjet

Kovačević je na početku sezone imao jasno definirane ciljeve. Dinamo je trebao ponoviti prošlu sezonu i napraviti europski iskorak, što je jasno istaknuo Zvonimir Boban na posljednjem druženju s novinarima. Od njegova se nasljednika očekuje nastavak borbe za trofeje, ali kriteriji prema kojima će se procjenjivati njegov rad očito nisu jednako postavljeni.

Na predstavljanju smo zato Leku pitali je li s predsjednikom Zvonimirom Bobanom definirao to pitanje, te što mora ostvariti kako bi se njegov mandat smatrao uspješnim i o čemu ovisi njegov ostanak na klupi.

"Nismo definirali jasne ciljeve koji bi bili uvjet za moj ostanak nakon sezone. O tome ćemo zajednički odlučivati. Moj je cilj ići utakmicu po utakmicu. To sam rekao i predsjedniku. Želim da momčad izgleda ovako energično, ali ne samo energično nego i taktički zrelije i bolje", odgovorio je Leko.

Dodao je da želi ostvariti što bolje rezultate do zime, kada će se vidjeti kako će izgledati određeno preslagivanje momčadi. Njegov odgovor ne znači da Dinamo više ne želi osvajati trofeje niti da Leko neće odgovarati za rezultate, ali potvrđuje da, barem prema njegovim riječima, ne postoji unaprijed definiran rezultatski uvjet za nastavak suradnje.

Zašto su se kriteriji promijenili?

Leko nije bio trener oko kojeg je Dinamo na početku sezone gradio prvu momčad niti prvi izbor nakon odlaska Kovačevića. Preuzeo je momčad u osjetljivom trenutku i odmah ostvario dvije vrijedne pobjede. Dinamo je protiv Sunderlanda pokazao razinu organizacije i borbenosti koja mu je ranije nedostajala, dok je u Varaždinu nakon zaostatka uspio doći do važnih prvenstvenih bodova.

Zbog takvog početka zaslužuje pohvale, ali dvije utakmice nisu dovoljne za ozbiljne zaključke o dugoročnom razvoju momčadi. Mogu biti snažan argument za pružanje prilike treneru, no teško mogu same po sebi biti temelj sportske strategije.

Zato se otvara pitanje što se u Dinamovim planovima promijenilo. Je li klub u Leki prepoznao trenera koji se dugoročno uklapa u njegovu nogometnu viziju ili je odluka ponajprije posljedica dvaju dobrih rezultata? Odgovor trebaju ponuditi oni koji su mu odlučili povjeriti momčad.

Što će presuditi?

Za samog Leku je na kraju sezone vrlo bitno po kojim će se kriterijima odlučivati o njegovoj budućnosti. Hoće li osvajanje naslova prvaka biti presudno ili će se vrednovati i napredak momčadi, kvaliteta igre te razvoj igrača? Može li Leko zadržati posao ako Dinamo ostane bez trofeja, ali pokaže značajan napredak? I jamči li mu, s druge strane, osvojeni naslov ostanak na klupi bez obzira na sve ostalo?

Dinamo ne mora već sada javno ponuditi konačne odgovore, ali bilo bi važno da unutar kluba postoje jasni kriteriji. Pritom postoji i razumno objašnjenje za drukčiji pristup Leki, koji je preuzeo momčad tijekom sezone, te nije sudjelovao u njezinu sastavljanju. Logično je da se njegov rad ne procjenjuje potpuno jednako kao rad trenera koji je vodio pripreme i započeo sezonu.

Međutim, ako su se kriteriji promijenili, ostaje nejasno kakvi su novi i na temelju čega će Dinamo donijeti odluku o nastavku suradnje.

Lekin odgovor otvorio je veliko pitanje za Bobana

U cijeloj priči najmanje je sporan sam Leko. Iskoristio je priliku koju je dobio, a na predstavljanju nije obećavao naslove ni europske uspjehe, nego je govorio o radu, razvoju i napretku, što naravno ima smisla iz perspektive trenera koji je tek preuzeo momčad.

No njegov odgovor otvorio je puno veće pitanje za predsjednika Bobana. Leko je nekoliko puta ponovio da želi ići utakmicu po utakmicu, i to je potpuno legitimno za trenera koji se mora baviti svakodnevnim radom s momčadi.

No predsjednik Dinama ne može si priuštiti takav pristup. Boban mora imati jasnu ideju o tome kako Dinamo treba izgledati za šest mjeseci, godinu dana i nekoliko sezona te kakav mu je trener potreban da bi to ostvario.

Upravo zato Lekina izjava nije toliko važna zbog njegove osobne budućnosti koliko zbog onoga što otkriva, odnosno ne otkriva, o Dinamovu planiranju. Boban je odlučio promijeniti prvotni plan i dati mu priliku, ali ostalo je nejasno što će biti dovoljno da se taj proces u konačnici proglasi uspješnim.

Leko zna što želi napraviti s Dinamom. Puno je važnije zna li Boban što želi s Lekom nakon završetka sezone.