HRVATSKI glasač i hrvatska glasačica šetaju se šumom, pričaju i zabavljaju se. U jednom trenutku nađu na gomilu šišarki, uzmu ih par i krenu bacati preko vrhova okolnih stabala. I najednom, začuje se zvuk razbijenog stakla.
Krenu prema izvoru zvuka, kada tamo velika stara kuća, napola nestala u penjačicama i žbunju. I vide hrvatski glasač i hrvatska glasačica razbijen prozor na prvom katu. Vrata bijahu otvorena, pa se hrvatski glasač i hrvatska glasačica provuku u hodnik. Unutra je sve bilo također staro, napola napušteno i prašnjavo. Podignu se škripavim stepenicama na kat. Jedna soba, ona upravo gdje je razbijen prozor bila je otvorena. Uđu unutra. Šišarka je razbila staru ukrašenu bocu, a pokraj nje je u fotelji sjedio stariji čovjek.
- Ispričavamo se, nismo htjeli! - kažu hrvatski glasač i hrvatska glasačica.
Čovjek u fotelji se lagano uspravi i onda ozbiljnim, no ugodnim glasom kaže:
- Ništa, ništa dragi ljudi! Štoviše, napravili ste mi veliku uslugu! Ja sam vilenjak iz boce i bio sam ovdje zatvoren barem 300 godina, dok vi niste došli i razbili ovu bocu gdje su me davno zatočili...
Djelovao je smireno i ozbiljno, ulijevao je povjerenje. Koliko god priča bila čudna, hrvatski glasač i hrvatska glasačica mu povjerovaše. Čovjek nastavi:
- Zato što ste me oslobodili, ispuniti ću vam tri želje! Mogu vam donijeti zlata, zdravlja, sreće, sve što poželite...
- Ah, pa to je divno! - rekoše hrvatski glasač i glasačica.
- Samo imam jedan uvjet! - reče stariji čovjek.
- Koji, samo kažite! - upitaše ga.
- Znate, dragi moji, ja sam tu 300 godina i u boci sam imao eto neki mali smještaj, ali nisam mogao raditi one stvari... A nama vilenjacima jako fale one stvari... Pa ako bi dama htjela jednom... Evo, iziđite iz sobe i razmislite, pa mi javite. Moja ponuda stoji.
Hrvatski glasač i hrvatska glasačica se pogledaše. Iziđu na onaj prašnjavi hodnik. Vole se već dugo, vjerni su jedno drugom, no para nikad dosta, a bilo bi lijepo i štogod drugoga dobiti. Tri želje su ipak tri želje... Biti će im poslije dobro, neće morati više nešto puno raditi, život će biti ugodniji i ljepši... I tako nakon malo premišljanja hrvatski glasač i hrvatska glasačica uđu natrag u sobu i kažu da su se dogovorili. Ona će s njime odraditi one stvari, a on će njima ispuniti želje.
I tako, hrvatska glasačica se skine, namjesti na onu staru fotelju i stariji čovjek počne raditi što se već u tim prilikama radi, onako odostraga. Nakon nekog vremena, radi on radi, i opušteno je pita:
- A hrvatska glasačice, koliko ti ono imaš godina?
- Evo nedavno napunila 40...
- Dobro je to dobro! - kaže on zadovoljno, i dalje radeći one stvari, i nastavi, onako više za sebe:
- Vidi ti nje, 40 godina ima, a još vjeruje u vilenjake...
Eto, to vam je priča o Hrvatima, političarima i izborima.