Foto: Hina
NA SAMOM rubu Europske unije, Turska Republika Sjevernog Cipra (TRNC) u nedjelju bira "predsjednika" teritorija kojeg priznaje samo jedna država - Turska - a oko 300.000 stanovnika ne gaji velike nade u te izbore, svjesni da će "predsjednik" samo naslijediti situaciju koju u 40-ak godina niti jedan vođa i niti jedna rezolucija Ujedinjenih naroda nije uspjela razriješiti, izvješćuju u četvrtak svjetski mediji.
Na 693 glasačka mjesta oko 177.000 ljudi s pravom glasa birat će predsjednika između sedam kandidata, uključujući sadašnjeg predsjednika i bivšeg premijera Dervisa Eroglua i predsjednicu parlamenta Sibelu Siber.
Siber jedina žena u predsjedničkoj utrci
Eroglu, koji vodi u anketama javnog mnijenja, nastupa kao nezavisan kandidat, ali ga podržavaju Stranka nacionalnog jedinstva (UBP) desnog centra kojom je predsjedao punih 25 godina, od čega 23 godine uzastopce, te Demokratska stranka (DP).
Siber, jedina žena u predsjedničkoj utrci, kandidatkinja je Republikanske turske stranke (CTP) lijevog centra koja ima većinu u vladi i parlamentu. Mustafa Akinci, koji uživa potporu Općinske demokratske stranke (TDP) i Stranke ujedinjenog Cipra (BKP), koju su oformili bivši članovi CTP-a, istaknuti je nezavisni kandidat čija je kampanja, kako su se izbori približavali, sve više dolazila u središte pažnje biračkog tijela.
Mnoge ankete pokazuju da će se Siber i Akinci boriti u prvom krugu za protukandidata Erogluu u drugom krugu izbora. Analitičari prekaljenog političara Akincija, koji je podijeljenim glavnim gradom Lefkosom (Nikozija) vladao kao gradonačelnik 14 godina, vide kao izglednijeg suparnika sadašnjem predsjedniku u drugom krugu.
Bivši pregovarač TRNC-a u mirovnim pregovorima Kudret Ozersay je drugi istaknuti nezavisni kandidat, koji je služio pod više predsjednika, i uživa ugled u zajednici ciparskih Turaka. Ankete pokazuju da su mu izgledi za drugi krug slabi, ali je s 42 godine vrlo mlada politička figura kojem bi ovi izbori mogli poslužiti kao odskočna daska u budućoj političkoj karijeri.
U trenutku kada se turska i grčka strana pripremaju za povratak pregovorima pod okriljem 25. po redu posebnog savjetnika UN-a za ciparsko pitanja Espena Bartha Eidea, ovi se izbori smatraju vrlo važnim. Naime, tijekom 41 godine koliko se pokušava riješiti ciparsko pitanje, ova otočna država s otkrivenim rezervama nafte i plina u svojim vodama i pogodnim smještajem između Sredozemlja i Bliskog istoka postaje strateški sve važnija.
Napetosti između grčke i turske zajednice na otoku sežu u 50. godine prošlog stoljeća, a odlaskom Britanaca i stjecanjem nezavisnosti 1960. problemi nisu nestali, da bi se 1974. na sjeverni dio otok iskrcale turske trupe i pripojile ga.
Međunarodne sankcije
Bila je to reakcija na državni udar nacionalista koji su Cipar htjeli pripojiti Grčkoj. Tisuće ciparskih Grka napustilo je sjever otoka i prebjeglo na jug, a ista sudbina u suprotnom smjera zatekla je oko 60.000 ciparskih Turaka. U ljeto 1974. u kratkom je sukobu živote izgubilo više stotina osoba, a oko 2000 se još uvijek smatra nestalim.
TRNC je službeno osnovan 1983., devet godina nakon podjele otoka. S obzirom da je sjeverni Cipar pod međunarodnim sankcijama, mnogi se pitaju kako živi tamošnje stanovništvo. Ankara s 30 posto pridonosi proračunu TRNC-a i financira veliki dio infrastrukture, poput cesta i bolnica. Nazočnost desetka tisuća turskih vojnika ima pozitivan učinak na gospodarstvo, kao i deseci tisuća studenata. Kako bi potakla rast,ta nepriznata država je u cilju poticanja gospodarskog rasta stavila naglasak na obrazovanje i turizam. Svake godine je to omiljeno odredište za preko milijun turista koji ne uživaju samo u moru i plažama već i brojnim casinima. Nezaposlenost je ispod 10 posto.
Što se ljudskih prava tiče, nevladine udruge nemaju puno prigovora, a prošle godine je ukinut i zakon o kažnjavanju homoseksualnosti. Stanovništvo TRNC-a u većini čine sunitski muslimani. Društvo i institucije su sekularne.