Fotomontaža: Index
OBEĆAVALA nam je bolju budućnost i mladost koja ostaje u zemlji kao glavne ciljeve programa, a radnike, seljake i ribare kao glavne goste na inauguraciji.
Ali, umjesto toga, slušali smo veličanje vojske i domoljublja, dok su najbolja sjedala na predstavi dobili oni za koje je čak i ovakvoj Hrvatskoj skandalozno kako su se tamo našli, jer radi se o ljudima koji su osuđeni ili im se sudi za najteža kaznena djela, kao što su ubojstva ili ratni zločini.
Tomica Merčep, Thompson, Vice Vukojević, Velimir Bujanec, Josip Manolić, Ljubo Ćesić Rojs, Ivan Aralica, Davor Domazet-Lošo, Zvonimir Šeparović, Milan Ivkošić, Ćiro, bili su Kolindini uzvanici iz dana ponosa i slave.
Kako Suki kaže
Ostatak VIP zone ispunili su junaci hrvatske moderne: Tomislav Horvatinčić, Željka Markić, Zdravko Mamić, Davor Šuker, Milan Bandić, Anica i Robert Kovač... Dakako, sve ih je na njihova mjesta raspoređivao, a damama neizostavne cjelove dijelio popularni Suki, najveći ceremonijal meštar na ovim prostorima.
Trio zornica
Poseban, izdvojeni spomen zaslužuju tri velikana hrvatske političke misli: Zdravko Tomac, Anto Đapić i Anto Kovačević. Oni su doslovno sat i pol prije ostalih uzvanika zauzeli svoja mjesta na tada još praznom Markovom trgu i čuvali stolice sve dok se gledalište nije ispunilo predstavnicima 200 bogatih obitelji, športskim velikanima i povlaštenih stališa.
Panduri, trubaduri i kumpanije zasjenili desetke tisuća mladih koji iz Hrvatske odlaze da se više ne vrate
Takvoj ekipi godilo je slušati okosnice predsjednicinog govora nakon prisege: Nacionalni interesi, poštivanje prošlosti, nacionalni ponos, domoljublje, zajedništvo, jake vojne snage.
Tek peta točka bilo je pružanje bolje budućnosti mladima i obrazovanima, stavljena u istu ravan s revijalnim naglašavanjem kulturne tradicije i bogate baštine.
Veliki povratak vakumirane lente
U želji da se po tko zna koji put pokažemo kao kraljevi spektakla, vojnik iz počasno-zaštitne bojne, naravno u "povijesnoj odori", robotskim kretnjama i cik-cak putanjom donio je predsjednici "vakumiranu" predsjedničku lentu-
Traku koju je obožavao prvi predsjednik, inače ljubitelj kiča, epoleta i nacifranosti, dok su je oni koji su ga naslijedili odstranili iz protokola, Grabar-Kitarović potom je pokazivala mnoštvu kao Sveti gral u očigledno simboličkom vrhuncu ceremonije, kojim je izvršena "tuđmanizacija inauguracije".
Kolindina prisega provjerenom kadru - režiseru Tuđmanovog i Šuškovog sprovoda
Ako vas retorika, lenta i poglavito gosti na inauguraciji nove predsjednice, ne asociraju dovoljno na 90-e, onda režiser igrokaza svakako hoće. Krešo Dolenčić uprizorio je rastanke s ocem i stricem nacije, kao i glasovitu vojnu paradu na Jarunu '95, nakon koje su se Srbi, vidjevši da se nad njih nadvila prijetnja tamo predstavljene ogromne rakete od kartona, već dali u zbjeg.
Zlatna malina Milanoviću za pljesak samo dvije ruke
Jednako smiješna scena poput fantomske kartonske prijetnje, dogodila se 20 godina kasnije u novom Dolenčićevom domovinskom blockbusteru na drugom kraju Zagreba. Nakon očekivanog dubokog naklona Tuđmanu, predsjednica se u govoru zahvalila prethodnicima Mesiću i Josipoviću.
Radnici, seljaci i ribari su mrske jugo-udbaške komuniste žestoko izviždali i psovali, na što je premijer Milanović izveo najtužniji pokušaj pljeska na nekom javnom skupu, jer od tisuću petsto ljudi na Trgu, izviždanim predsjednicima pljeskao je samo on.
Dolenčiću i Vučiću nagrada za najveću prilagodbu modernim vremenima
Režiser dvorskih sletova zajedno s još jednim uglednikom na ovoj priredbi dijeli nagradu za najbolje snalaženje u okolnostima koje nosi novi milenij i s njim povezana ponašanja pravila koja su divljim balkanskim plemenima nametnula pravila euro-atlantskih integracija.
Osim što je nazalnim glasićem poput učitelja koji se trudi biti strog ali mu ne ide, prije početka svečanosti desetak puta s govornice poručivao uzvanicima da ne gaze po crvenom tepihu, Dolenčić je inače bio kao i njegova predstava, krotak i mio. Jedina iskakanja u skladnom preplitanju "Ere s onoga svijeta" s "Dream for the future", bila su poslovično patetična recitatorska urlanja Joška Ševe.
Glavna srpska uloga u spektaklu: Četnik ćosave brade glumi progresivnog mirotvotrca
Iz visokog predstavnika Srbije na inauguraciji također se širio vonj 90-ih, a znamo kako je tada Vučić disao. Sada je naprednjak, koji je napredovao od radikala oduševljenog četništvom i mladog srpskog dobrovoljca u Sarajevu, preko zapaljivog govornika koji je propovijedao nužnost srpske granice na liniji Virovitica - Karlovac - Karlobag, pa sve do onog što je danas, predsjednik Vlade Srbije.
Ali dok je kod srpskog predsjednika, detroniziranog četničkog vojvode Nikolića, vidljiva nelagoda i nesnalaženje u novoj mu i stranoj, umivenoj ulozi prosvijećenog nacionalnog vođe, 20 godina mlađi i stostruko fleksibilniji Vučić, vozi paralelni slalom čuvara nacionalnih interesa i svetinja, ali i onog kojem "ćosava" brada, zajedno s odijelom i naočalama, odlično kamuflira četničku prošlost u nastojanju da se predstavi kao moderan političar.
Vučića se ovom prilikom u Zagrebu stvarno nije moglo prepoznati, da ne znamo o kome se radi i što zapravo misli, pomislili bi kako je jedan od članova Partibrejkersa, EKV-a ili Električnog Orgazma, koji su 90-ih po beogradskim ulicama branili čast naroda čiji su vučići u čoporima klali preko Drine.
Tuđmanizacija inauguracije
"Eh da mi je jednom u miru sjesti i napisati s kim sam sve stvarao državu!" citirao je Ivan Aralica kako se Tuđman prilikom vožnje na otvaranje pontonskog mosta na Maslenici ljutio zbog nedoraslosti onih koji ga prate pri ostvarenju tisućljetnog sna.
Vrhovnik nažalost nije stigao ukoričiti leksikon njegovih pomagača, ali on se pokazao i oživotvorio u svoj raskoši 22 godina nakon što mu je sjajna ideja pala na pamet i 15 godina otkako, mnogi pogrešno misle, više nije među nama i to na mjestu i jednoj od prigoda kakve je najviše volio: sletovi, proslave, parade, prisege.
Tuđmanov prijekorni ton, prijeteći prst i namrgođeni pogled, bdjeli su nad nama i ove nedjelje, probijajući se iz plavog kompletića na pozornici i razlijevajući se po čuvarima njegovih vrijedosti u VIP galeriji.
Društvu u tako impresivnom sastavu nedostajali su tek Glavaš i Sanader.