Good Cop - Bad Cop strategija za pljačku građana

Foto: Robert Fajt/Cropix

KAO U nekom američkom filmu, vlast i opozicija se naizmjenično igraju dobrog i lošeg policajca dok nasuprot njih sjede zbunjeni građani. Ovi policajci ne pokušavaju iznuditi priznanje od građana, već lovu.

Opće je poznato da političari i mafija vole građevinske projekte. A hrvatski političari ih posebno vole.

Način funkcioniranja vlasti i opozicije, i općenito cijeđenja javnog novca, odlično se oslikava na primjeru manične izgradnje hrvatskih autocesta.

37 milijuna eura talijanskom konzorciju

Vratimo se prvo u devedesete godine. Svjetska banka još je tada upozoravala Vladu, na čelu koje je tada bio Zlatko Mateša, da Hrvatska previše ulaže u izgradnju autocesta, a premalo u održavanje postojećih cesta. Svjetska banka tada je uskratila jamstva za izgradnju autoceste Zagreb - Goričan.

Tadašnji voditelj ureda Svjetske banke u Hrvatskoj, Šandor Šipoš rekao je da se na samo 20 kilometara, od tadašnjih 326 kilometara autocesta u Hrvatskoj bilježi isplativ prag prometa od 15 tisuća vozila na dan, a uz relaksirane kriterije od 10 do 15 tisuća vozila, takav promet bilježi se na oko 200 kilometara autocesta. Hrvatska je po ocjeni Svjetske banke, još tada, krajem devedesetih gradila autoceste šest puta brže od zapadne Europe, što je bilo dodatno opterećenje za ekonomiju zemlje, koja je i tada bila u recesiji.

Premijer Zlatko Mateša nije se dao smesti, te je izjavio kako postoje alternativni izvori financiranja autoceste, te da odluka o uskraćivanju jamstva neće ugroziti dinamiku izgradnje autoceste Zagreb - Goričan.

Taj alternativni izvor je bio talijanski koncesionar Astaldi, s kojim je Hrvatska na kraju završila na sudu. Talijani razvrgnuli ugovor iz 1997. godine, kojim su dobili koncesiju za gradnju autoceste Zagreb - Goričan, tvrdeći da je Hrvatska odgovorna za to što zajedničko koncesijsko društvo Transeuropska autocesta nije zatvorilo financijsku konstrukciju.
 
U trenutku potpisivanja ugovora bila su sagrađena 54 kilometra autoceste prema Goričanu, a u cijeli je posao bila uključena i bojna Hrvatske vojske pod vodstvom Ljube Ćesića Rojsa.
 
Nakon što je Astaldi raskinuo ugovor, Talijani su ponudili tada tek osnovanim Hrvatskim autocestama gradnju dvaju tunela na autocesti prema Goričanu kao zamjenu za odustajanje od međunarodne arbitraže. Nakon što su ponudili troškovnik, u HAC-u su ponudu ocijenili ucjenjivačkom, nakon čega je Astaldi u Beču pokrenuo arbitražu. Arbitražni su je presudio u korist Astaldija te je država bila dužna isplatiti mu 37 milijuna eura.

2000. godine na scenu stupa, Good Cop - Račanova vlada

Nakon toga, 2000. godine na scenu stupa, Good Cop - Račanova vlada. Ministar graditeljstva postaje Radimir Čačić, također veliki ljubitelj građevinskih projekata. On pokreće gradnju autoceste Zagreb - Split. Dosadašnji model financiranja autocesta ocjenjuje lošim, te od kao pravi Good Cop, smišlja bolji model. Upozorenja Svjetske banke i dalje vrijede, te međunarodne financijske institucije odbijaju dati jamstva za autocestu, ali kao i prethodna vlada, niti Čačić ne odustaje. Osniva se Povjerenstvo za ubrzanu izgradnju autoceste Zagreb - Split, te cirkus može početi. Čačić tada predstavlja novi projekt financiranja, koji od građevinara više ne traži da budu sufinancijeri poslova, već samo da se poštuju rokovi, cijena i kvaliteta.

Uvodi se naknada od 60 lipa po litri goriva za izgradnju autocesta, te se pola iznosa za gradnju namjerava prikupiti od cestarine a ostalo kreditima. Čačić se tada hvali da će Hrvatska u idućih 12 godina, na izgradnju novih autocesta potrošiti 8,6 milijardi tadašnjih njemačkih maraka, dok se za usporedbu od 1971. godine do 2001. utrošilo 4,4 milijarde njemačkih maraka. Oduševljeni građani plješću ovoj ideji jer zaboravljaju da će to netko na kraju morati platiti.

Ponovno se na vlast vraća Bad Cop HDZ, i autoceste idu dalje. Otvaraju se nove dionice, tuneli se farbaju tri puta, naplaćuje se rušenje nekoliko tisuća stabala na trasi na kojoj ne raste ni trava i slično. Premijer Sanader obećava Pelješki most te izjavljuje "Tko je protiv Pelješkog mosta, taj je protiv autocesta Zagreb - Sisak, Split - Dubrovnik i svih ostalih autocesta", kako nikom ne bi palo napamet, suprotstaviti se tim projektima.

Ako ne bankrotiramo te godine kad sjedne lova od "monetizacije", onda ćemo iduće

Sanader završava u zatvoru i na vlast dolazi Good Cop Milanović. Iako su prvotno bili protiv izgradnje Pelješkog mosta, jer je preskup s obzirom na očekivani promet, Milanovićeva vlada "otvara oči" i ipak traži načina kako će ga izgraditi. Bivši Prvi potpredsjednik vlade Čačić, koji je sada na "službenom putu", istovremeno smišlja plan za "monetizaciju" autocesta koje stvaraju gubitke. Tih istih za koje je smislio plan "održivog financiranja" desetak godina ranije. Postoje dvije opcije za "monetizaciju". Prva je raspisivanje natječaja za davanje u višedesetljetni najam. Vlada je svjesna da će, s obzirom na nedovoljnu količinu prometa naći bilo koga tko će uzeti te autoceste u najam sa iole normalnim ugovorom, zato jer ako imamo promet od 7 tisuća vozila a potrebno je 15 tisuća, ili treba udvostručiti cestarinu, ili je projekt neprofitabilan, pa će tražiti u koncesijskom ugovoru da im država garantira dobit, pa će opet ceste pasti na teret proračuna.

Postoji i plan B, za koji se zalaže i sindikat. Prema tom planu autoceste bi se trebale uvaliti građanima, ili direktno kroz neku ponudu dionica, ili kroz mirovinske fondove, pa bi tako građani sami od sebe kupili neisplative autoceste koje su i tako izgradili dizanjem kredita.

Ako ne "monetiziramo" autoceste, bankrotirat ćemo, kaže Hajdaš Dončić. Od te njihove "monetizacije" očekuju oko 20 milijardi kuna, inače smo "u bankrotu". Ako uzmemo u obzir da je godišnji proračun RH oko 120 milijardi kuna, onda je iznos "monetizacije" nešto manje od 17 posto jednogodišnjeg proračuna. To bi značilo da ako ne bankrotiramo te godine kad sjedne lova od "monetizacije" onda ćemo iduće.

Izgradnja autocesta ima mnoge posredne pozitivne efekte na razvoj gospodarstva i društva, a neposredan efekt pretjerane izgradnje je samo jedan - bankrot države.