NAKON 20 godina privatizacijske pljačke u Hrvatskoj, današnje scene iz Pučišća vjerojatno nisu iznenađenje. Nisu iznenađenje ni kordoni policajaca koji jurišaju na radnike ostavljene i bez plaće i bez perspektive, a i bez onoga što se nekoć u socijalizmu zvalo društvena imovina.
Akademska rasprava u Saboru o tenisu
Raspadom bivše države raspao se i samoupravni socijalizam. Nitko tada, osim malog broja onih koji su kovali zakone i krčmili društveno, nije vjerojatno pretpostavio da ćemo se u ovoj divljoj pljačkaškoj verziji tranzicijskog kapitalizma odreći svega što smo imali.
Dva desetljeća kasnije, gledamo opustošenu Hrvatsku, sve veći broj nezaposlenih, sve manje zaposlenih. U Saboru prepucavanje. Tko je kriv? Tko je pustio policiju na narod? Tko je igrao tenis? Rasprava je čisto akademska jer časni saborski zastupnici danas žive u svom staklenom zvonu, odvojeni od naroda i njegovih problema koji se svode na čisto preživljavanje.
Pa kako je Jadrankamen došao tu gdje je došao? Brački kamen, neosporni brand svjetske reputacije, čovjeku se čini da s tim biznisom nema greške. Gdje je Orešar pogriješio? Nije bio upoznat sa poslovanjem, kao u Uzoru? Nije vlasnik, kao u Monteru?
Kronologija katastrofe Jadrankamena
Sindikalist Tonči Drpić sjeća se kako je Jadrankamen u privatizaciju ušao sa 600 zaposlenika.
"Nismo imali ni lipe duga. Onda nas je sredinom 90-ih preuzeo Bruno Orešar. Plaće su se uredno isplaćivale po kolektivnom ugovoru sve do 2008. godine, kada su počeli problemi. Dotada mi kao sindikat nismo imali osnova za djelovanje, ali nakon toga ustrajno se borimo za radnička prava. Jadrankamen je danas pokradena firma, Orešar nas je opteretio sa 300 milijuna kuna kredita. Nijedan nije plasiran u Jadrankamen, već se novac samo izvlačio iz firme. Stečaj je dočekalo 200 radnika, a plan im je bio da nas svedu na tek 40 zaposlenika, no mi to nećemo dopustiti", odlučan je Drpić, koji ne priznaje ni stečaj, ni stečajnog upravitelja Ivu Bućana, koji je danas na Brač stigao policijskim brodom u pratnji 100-ak interventnih policajaca.
Represija za radnike odmah, za gazde kad stignu na red
Drpića su policajci držali zarobljenog u vlastitoj kući gotovo cijelo jutro. Ne zna se povod, navodno su ga trebali nešto pitati. Pitanja su policajci imali i za Josipa Eterovića, brata uhićenog sindikaliste Marka Eterovića, koji je u cik zore sproveden u postaju na ispitivanje zbog toga što je koristio vozilo tvrtke. Devetoro radnika privedeno je u naguravanju s policijom pred zgradom Općine, svi su dobili po prekršajnu prijavu, a podnijeta i jedna kaznena prijava za napad na policajca.
Pokazalo se tako još jednom da represivni aparat u Hrvata puno efikasnije rješava radnike od gazda. Dok su Pučišća danas stenjala pod policijskim pendrekom, glavni i odgovorni za katastrofu Jadrankamena negdje je bez problema uživao u slobodi. Kako i ne bi sa svim onim milijunima koje mu je osigurala tvrtka potjerana u stečaj?
Tko je Orešaru omogućio da ne plati 42 milijuna kuna davanja državi?
Zajedničko obilježje poslovanja svih Orešarovih tvrtki je neplaćanje poreza i doprinosa za radnike. U Jadrankamenu se nije plaćala ni koncesija za eksploataciju kamena. Godinama! Što znači da je zakazala pravna država koja je to omogućila. Pravna država koja se danas zalaže za vladavinu zakona. Za što su se onda prije zalagali?
Na ime duga za poreze, koncesiju i doprinose država potražuje čak 42 milijuna kuna, te je tako poslije Hypo banke najveći vjerovnik Jadrankamena. Ne bi možda bilo loše da se priupitaju odgovorni u državnim institucijama kako su dopustili takvu situaciju. Bivši šef Sanaderove Porezne uprave Ivica Mladineo potvrdio nam je da je postajao određeni broj tvrtki za koje je dogovoreno da im se izađe u susret i da ne plaćaju doprinose za radnike. Mladineo danas odgovara isključivo za privatizaciju Konstruktora iz 1993. godine, a da stvar bude bolja svoja iskustva iz prakse prenosi mladim naraštajima budućih ekonomista na splitskom Ekonomskom fakultetu. Do dana današnjeg, Državno odvjetništvo ne zanima njegova uloga u pogodovanju povlaštenim gazdama poput Orešara, kojima je bilo dozvoljeno ono što drugima nije. Je li to ta dosljedna primjena zakona o kojoj smo danas slušali?
Orešar za sada ima samo jedan sudski postupak za Jadrankamen
Orešar zasada ima tek jedan aktivan sudski postupak za izvlačenje 1,5 milijuna kuna iz Jadrankamena, koji se na splitskom Općinskom sudu vuče već nekoliko godina. Policija je prošlog mjeseca prijavila još jedan slučaj izvlačenja novca iz Jadrankamena. Ovog puta se radi o ipak ozbiljnijih 24,2 milijuna kuna, no teško je očekivati da je to kraj, s obzirom da je do sada obrađen tek manji dio sumnjivih poslovnih aktivnosti. I tako to ide u nedogled. Dok se protiv Orešara okončaju aktualni i budući postupci, proći će još podosta godina. Zakon je očito primjenjiv za radnike odmah i smjesta, za gazde tek i ako stignu na red.
Policija je jurišala i na radnike makarskog Primorja
Ovakvih priča u Dalmaciji, posebno pogođenoj divljim hrvatskim kapitalizmom, ima bezbroj. Zapravo je teško naći sredinu u kojoj je išta konkretno opstalo. I svugdje je priča ista. Državno odvjetništvo i policija rade punom parom, sud u okviru mogućnosti, dok kriminal dobije zasluženu sankciju proteći će desetljeća.
Današnji prizori policijske brutalnosti prizvali su neugodna sjećanja Maji Mileti, poznatoj makarskoj zviždačici, koja je prije deset godina tjednima štrajkala glađu i s kolegama čuvala poslovni prostor Primorja, nekoć trgovačkog giganta, kojeg je očerupao Josip Gucić. I Mileta je osjetila svu nepravdu dosljednog provođenja zakona. Na nju su, iscrpljenu glađu, jurišala čak sedmorica pripadnika temeljne policije i 17 interventnih policajaca.
"Izabrali su pogodan trenutak, bila je utakmica Hrvatska - Meksiko, nigdje muške ruke oko mene. Uletio je kordon policajaca naoružanih do zuba, kao i danas u Pučišćima. Postupali su po nalogu stečajnog upravitelja Ive Jukića, koji je uz pomoć sudaca trgovačkog suda ishodio rješenje o lažnoj deložaciji. Do dana današnjeg policija mi nije vratila moje stvari", kaže Mileta.
Devedesetih su stvorili zakone za pljačku i zaštitu lopova
Njenu firmu opljačkao je Josip Gucić, a onim što je danas preostalo upravlja Ivica Todorić. Nije valjda iznenađenje da protiv Gucića postoji optužnica, no pitanje je kako mu suditi. U bijegu je, sutkinja je naložila još u studenom raspisivanje tjeralice, no to do danas MUP nije napravio. Mileta kaže da je Gucić napravio štetu od najmanje 20 milijuna DEM, neizvjesno je, međutim, kada će ga stići zaslužena kazna.
Dakle, slučaj Jadrankamen nije nikakvo iznenađenje. Uništeno je i makarsko Primorje, i mnoge druge tvrtke, a kao u Orešarovom ili Gucićevom slučaju, oštrica pravde odgovorne još nije dohvatila. Vjerojatno ne čudi ni što stečajni upravitelj Ivo Jukić, kojeg danas proziva Mileta, i dalje radi svoj posao unatoč tome što je protiv njega nedavno dignuta optužnica za zloporabe koje je napravio dok je vodio stečaj Pomgrada.
"Devedesetih su stvoreni zakoni po kojima je izvršena privatizacijska pljačka, a lopovi zaštićeni. Institucionalno", uvjerena je Mileta. Sve ono što se posljednjih 20 godina događalo u Hrvatskoj daje joj za pravo.