Foto: Snimio čitatelj
Više od toga, one su tragikomična ilustracija izvrnutosti države u kojoj vlast štiti lopove, a lopovi se štite od opljačkanih.
Da naglasimo apsurd, vrijedi u par crta podsjetiti na kronologiju kojom je Todorić došao do pozicije u kojoj od svojih kupaca plombama mora štititi tunu i piletinu.
Kakav otac, takav sin
1971. njegov otac osuđen je zbog krađe šest milijuna njemačkih maraka, zbog čega služi zatvorsku kaznu u trajanju od četiri godine. Usred rata, bez svog novca, kredit Zagrebačke banke kojim je trebao kupiti pšenicu i kukuruz za robne rezerve RH troši nenamjenski i kupuje Konzum, Jamnicu, Zvijezdu, Bobis, Mils, Ledo, PiK Vrbovec, hotel Intercontinental itd. Narod je o tome tada malo čuo, slušali su uzbune.
Tako je počelo. Kasnije u suradnji sa svakom vlasti, od kojih njegove interese najagresivnije štiti upravo ova aktualna "socijaldemokratska", nastavlja svoje eksplozivno širenje. Pritom kao vlasnik pola Hrvatske, kupljene "za kunu", nastavlja skupljati goleme poticaje od iste države za poklonjene kompanije. Ipak se radi o najvećem proizvođaču hrane. Pa makar domaće govedo zapravo bilo španjolski konj.
Ovom temom detaljno i precizno bavi se tekst Saše Paparelle "Državni prijatelj br. 1" u nažalost ugašenom tjedniku Forum. Ugašenom kao što je ugašen i svaki drugi medij koji Gazdi nije bio po volji.
Borba za komad piletine
I taj Todorić danas se boji da mu ne ukradu komad piletine.
Nisu za zatvor oni koji ukradu komad piletine, za zatvor su oni koji su ih do toga doveli.
A to svakako nije samo Todorić. Uz sve bivše premijere, počevši od dobro skrivenih Valentića i Gregorića, do famoznog Sanadera i bagre koja ga je pratila. Tu bagru prepoznat ćete po tome što danas najglasnije napada Sanadera.
A svi oni skupa danas služe kao fantastičan alibi nesposobnoj vlasti Zorana Milanovića.
Gladni ste? Sanader vam je ukrao. Nemate posla? Sanader vam je uzeo. Jedina je to mantra grupe podobnih nesposobnjakovića okupljenih oko Milanovića.
I jest nam Sanader ukrao, no problem je što su Milanovići i Linići vlast osvojili obećanjima o rastu standarda i pričama o idealima. Ako nemate rješenja, niste se trebali ni kandidirati.
Obećanja nisu samo slogani
Ideali nisu krmelji koje operete prije odlaska na Markov trg da vam se kolege ne bi rugale, principi imaju više slova od početnih PR.
Od brige za radnike ostala je samo briga za mentora i gazdu Todorića. Obećanja su zgažena, zaboravljena s prvom kišom koja je oprala jumbo plakate na kojima su bila ispisana.
No, ima nas koji pamtimo obećanja i očekujemo da ih ispunite. Ili se maknite. Sjećamo se recimo onog "U plusu tri plaće, a ne u minusu da ti se plače". Minus doduše planiraju ukinuti, što bi bilo u redu da prije toga nisu ukinuli plus.
Svi oni skupa pogriješili su u jednom. Ljudima možeš uzeti puno, ali nikad im nemoj uzeti sve. A ovi su nam uzeli sve: bivše vlasti uzele su nam novac i firme, a ova vlast zadnju nadu. Kad čovjek nema ništa, nema ništa ni za izgubiti. Krast će piletinu, za početak. Na vašem mjestu ja bih im pustio.
Na piletinu možete staviti plombe, ali kad narod neće moći ni do piletine - nema plombe koja će zaštititi vas.
Matija Babić
matija.babic@gmail.com