Foto: FAH
"NEMAMO prostora za novo rezanje troškova, kaže mrtvo hladno i ozbiljno nekolicina naših ministara. Ostali se, gotovo sam uvjerena, slažu s njima. Vjerojatno u to i čvrsto vjeruju i zaista ne vide kako i kome nešto uskratiti. Možda je taj stav u dobroj mjeri i opravdan. Ne želim ni ja ništa uzimati ni kulturi ili, ne daj Bože, zdravstvu ili obrazovanju. Ali, zar je toliko teško shvatiti da nečega nema? Nula, prazno...", započine svoj komentar u Lideru Matilda Bačelić.
Uskoro neće biti ni za koga
Odnosno da uskoro neće biti ni za koga. Je li moguće da je sigurnost koju pruža rad u javnom sektoru toliko jako opojno sredstvo da uništi i zadnji gram razuma. Pretpostavljam da svi ti ministri u privatnom životu koliko-toliko uspješno gospodare nekim budžetom i znaju da se ne može (barem ne dugo) zarađivati 5, a trošiti 10. Ali u ministarstvu i čitavom javnom i državnom sektoru to bez problema funkcionira. Za njih matematika nije pretjerano egzaktna znanost.
A nego kakve bi to mjere trebala poduzimati zemlja koja je pred bankrotom? I onda kaže da se možda može nešto sitno uštedjeti na subvencijama za prijevoz učenika (?!). S tim da, istini za volju, prije njegovog ministarstva ima puno kandidata za vrlo nepopularne mjere i oštre rezove, počevši od vojske birokrata po raznoraznim državnim tijelima do državih tvrtki koje puštaju na sve strane i u kojima se ne zna tko pije tko plaća. Odnosno, zna se tko plaća.
Dan bez lipe sigurno će doći
Taj dan D, kada rupa u proračunu budu toliko velika da je ni ozbiljne uštede neće moći pokrpati i kada neće biti ni lipe u državnoj blagajni, mora jednom doći. Od privatnog sektora koji puni proračun sišu se zadnje kapi krvi, a valjda će jednom i kreditori prestati davati zadnje doze droge ovisniku.
Gdje će i od čega tada rezati mudri ministri? Hoće li onda progledati i uočiti neki prostor za možebitne uštede? Vjerojatno ne ni tada.