Milanovićeva politika egotripa

PRVO JE zaratio s Haaškim sudom oko presude za Antu Gotovinu. Onda je zaratio s Europskom unijom oko imenovanja ministara u nadzorne odbore. A sada je umalo zaratio s Amerikom zbog formulara za ulaznu vizu.

Još malo i Zoran Milanović ući će u fajt sa cijelim svijetom.

Ali to je u njegovu slučaju još najmanji problem.

Taština ispred politike

Dok se u prethodnim slučajevima šef SDP-a i predsjednik Vlade još pozivao na nekakve legalističke principe, pravne stečevine, suverenitet i nacionalni interes, ovo natezanje oko američke vize za odlazak na NATO summitu u Chicago upućuje na jednu drugu vrstu problema. Možda čak i ozbiljniju.

Na Milanovićevu taštinu.

Zoka je iznad svih

Bez obzira što su svi hrvatski premijeri i predsjednici prethodnih godina ispunjavali formular za vizu i uredno odgovarali na pitanja o tome jesu li teroristi i bave li se prostitucijom, i unatoč činjenici da su svi hrvatski državljani, bez obzira na diplomatski status, obavezni ispuniti obrazac za vizu, Milanović je svejedno od toga uspio napraviti problem.

Njemu je sve to bilo ponižavajuće.

To nema veze s premijerom

Zato ga je dodatno ponizio američki veleposlanik u Hrvatskoj James Foley, podsjetivši ga je podsjetio kako "svi dužnosnici, predsjednici vlada, predsjednici država koji putuju u SAD trebaju vizu, to je sigurnosni zahtjev i formular mora biti ispunjen". "To nema nikakve veze s Hrvatskom ni s premijerom", kazao je Foley za HTV.

I tako, Milanović na kraju je ipak "državnički posao i dužnost stavio na prvo mjesto", te ispunio taj nesretni obrazac za vizu. Svoju taštinu položio je na oltar domovine. Kao pravi lider.

Niz incidenata

Time je okončan jedan incident, ali kamo sreće da je bio jedini. Milanović ih je već nanizao cijelu gomilu.

Recimo, u zadnjim danima predizborne kampanje 2007. godine trebao je sudjelovati na chatu Tportala. Sa suradničkom svitom pojavio se u zgradi, ali je nabasao na portira koji ga nije pustio u službeni lift, već mu poručio da mora čekati onaj običan. Uvrijeđeni Milanović mu je na to odbrusio "jel vam direktori idu tuda", okrenuo se i otišao.

A zatim izgubio izbore.

Papa test

Prije točno godinu dana izazvao je gužvu oko odlaska na Papin domjenak u HNK. Najprije je poručio da neće tamo ići jer nije osobno dobio poziv, iako je on uredno upućen na njegovu saborsku adresu, a kad se pod pritiskom javnosti ipak odlučio pojaviti i srediti akreditaciju mimo svih rokova, na dolasku u HNK odbio je proći kroz rentgen aparat kao dio rutinske sigurnosne kontrole.

Istu stvar napravio je i na Pantovčaku. Prije dolaska na domjenak, pobunio se što mu osiguranje na kolnom ulazu u Predsjedničke dvore pregledava automobil. Shvatio je to osobno.

Chrysler i diplomatska putovnica

A svemu tome u prilog ide i činjenica da je mjesec dana po dolasku na čelo SDP-a zatražio službenog tjelohranitelja za sebe i obitelj, kao i diplomatsku putovnicu, i riješio se Račanove Renault Lagune kako bi i naručio sponzorski Chrysler C300.

Ono što se tada činilo kao mala ekscentričnost, danas je naraslo do egotripaških razmjera. Gotovo do razine diplomatskog incidenta.

Bolji od svih, iznad svih

Može Milanović slobodno misliti za sebe da je bolji do drugih. Problem je kad to postane dio stranačke, a sad i državne politike. Kad se sve počne podređivati njegovu egotripu: od diplomatske putovnice, preko vožnje direktorskim liftom, do toga da bude jedini hrvatski državljanin koji ne treba ispunjavati vizu za Ameriku.

Jer se time tobože omalovažavaju građani Hrvatske.

Zbog toga je predsjednik Vlade bio spreman čak odustati od leta u SAD i prepustiti Ivi Josipoviću da odgovara na pitanja koja se njemu čine ponižavajuća i apsurdna.  I to je njegovo pravo.

Ali kad se dođe do toga da se egotrip stavlja ispred političke dužnosti, onda stvari postaju ozbiljne. U Milanovićevu slučaju preozbiljne.

Ostale komentare autora pročitajte ovdje

Pročitajte više