Foto: FAH
DRUGI dan suđenja bivšim pripadnicima jugoslavenske i hrvatske tajne službe Zdravku Mustaču i Josipu Perkoviću pred Višim pokrajinskim sudom u Muenchenu zbog suučesništva u ubojstvu hrvatskog emigrantskog političara Stjepana Đurekovića započeo je u ponedjeljak čitanjem zahtjeva obrane Josipa Perkovića za daljnjim spisima u vezi sa svjedocima.
On je postavio i drugi zahtjev u kojem se od Državnog odvjetništva, koje se u ovom procesu pojavljuje kao jedan od tužitelja, traži da objasni koji svjedoci stoje ili su bili u kontaktu s tajnim službama u Njemačkoj i jesu li od tih službi primali novac.
Beyer: Imamo dokaze o involviranosti BND-a
"Imamo dokaze, spise hrvatskog SDS-a iz 1970. iz kojih proizlazi da je BND Sindičiću davao uputa u slučaju Doli i postoje dokazi da je primao novac...Sindičić je trebao biti ispitan ali je prije suđenja jedan agent njemačkog Ureda za zaštitu ustavnog poretka utjecao na to da Sindičić ne svjedoči javno zbog toga jer bi to ugrozilo sigurnost Njemačke. Ali je spis držan strogo tajnim. Ured mu je dostavio branitelja, što se isto tako smatra novčanim poklonom njemačkih tajnih službi", rekao je Beyer.
Suđenje je nakon toga nastavljeno čitanjem presude Krunoslavu Pratesu iz 2008. u kojoj je on osuđen na kaznu doživotnog zatvora zbog suučesništva u ubojstvu Stjepana Đurekovića.
Sastav odvjetničkih timova je ostao isti, jedino je došlo do promjene u sastavu Državnog odvjetništva pa će ovoga tjedna umjesto Wolfa Dietera Dietricha, pored Lienharda Weissa, tužitelja zastupati Stefan Freuding.
Perković hvata bilješke, Mustač pomalo odsutan
Optuženici Josip Perković i Zdravko Mustač prate tijek suđenja na sličan način kao i petak. Perković cijelo vrijeme vodi bilješke, dok Mustač pomalo odsutno prati tijek suđenja.
Zanimanje medija, ali i publike za drugi dan suđenja znatno je splasnulo u usporedbi s prvim danom. Isto tako pred zgradom sudnice nije više bilo prosvjeda hrvatskih iseljenika kao što je to bio slučaj u petak kada su prosvjedujući tražili procesuiranje političkih ubojstava koje je u Njemačkoj počinila nekadašnja jugoslavenska služba sigurnosti.
Sudskim vijećem predsjeda sudac Manfred Dauster, koji je bio i član sudskog vijeća koje je 2008. osudilo Krunoslava Pratesa za suučesništvu u ubojstvu Stjepana Đurekovića.
Kao sutužiteljica u procesu pojavljuje se i udovica Stjepana Đurekovića Gizela koja ne nazoči procesu nego je zastupa odvjetnik.
U petak pročitane optužnice
Prvi dan suđenja u petak protekao je u čitanju optužnica i čitanju dokumenata koje je obrana Josipa Perkovića (69) dostavila sudu kao materijal koji bi mogao koristiti u daljnjoj obrani.
Predstavnici Glavnog državnog odvjetništva Wolf Dieter Dietrich i Lienhard Weiss pročitali su optužnicu u kojoj se optuženima predbacuje davanje naloga i organizacija Đurekovićeva ubojstva zaključivši kako se radi o ubojstvu iz "kako se čini, političkih razloga, dakle iz posebno niskih pobuda". Državni odvjetnici Dietrich i Weiss na konferenciji za novinare nakon ročišta nisu isključili mogućnost da sudsko vijeće na osnovu dokaza tijekom suđenja na kraju optužene osudi zbog samog ubojstva, umjesto suučesništva.
Nakon čitanja optužnice suci su krenuli s čitanjem dokumenata koje je obrana dostavila sudu pri čemu se radi o pismima koje je Perković posljednjih godina slao sudskom vijeću koje je sudilo Krunoslavu Pratesu kao i Bundestagu i ministru unutarnjih poslova te tadašnjem hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu. Sadržaj pisama se svodi na pokušaj diskreditacije glavnog svjedoka optužbe u slučaju protiv Pratesa te mogućeg svjedoka i u ovom procesu Vinka Sindičića, odnosno, u pismu predsjedniku Tuđmanu, o opisu Josipa Perkovića kao osobe.
Dauster prekinuo Nobila
Suđenje je prvog dana obilježio i kratki incident kada je Perkovićev odvjetnik Anto Nobilo pokušao od državnog odvjetništva zatražiti očitovanje o eventualnom utjecaju Njemačke obavještajne službe (BND) na neke svjedoke i o ulozi BND-a u terorističkim aktivnostima u Jugoslaviji. Tražilo se očitovanje u vezi sa spoznajama koje posjeduje obrana po kojima je "najmanje jedan svjedok" pod utjecajem Njemačke obavještajne službe (BND) od koje prima "novčane nagrade" i upute kako svjedočiti, no predsjednik sudskog vijeća Manfred Dauster je Nobila upozorio da proceduralno postavljanje ovakvih zahtjeva u ovoj fazi procesa nije moguće, nakon čega je dogovoreno da Nobilo izjavu sudu dostavi u pismenom obliku u ponedjeljak.
Ispitivanje svjedoka, kako je priopćio Viši zemaljski sud, počet će 4. studenoga.
Zasad su predviđena 50 ročišta a suđenje bi trebalo trajati do kraja travnja sljedeće godine.
Bivši direktor u naftnoj kompaniji Ina i prebjeg iz socijalističke Jugoslavije Đureković smaknut je hicima iz pištolja te udarcima sjekirom 1983. u Wolfratshausenu, tridesetak kilometara od Muenchena. Ubijen je u improviziranoj tiskari smještenoj u garaži drugog hrvatskog emigranta, Krunoslava Pratesa, koji je istovremeno uređivao iseljenički tisak i informirao Udbu. Četvrt stoljeća nakon atentata Prates je osuđen na doživotni zatvor zbog pomaganja u ubojstvu, a tijekom suđenja su isplivala i imena 'jugo špijuna' Perkovića i njegova šefa Mustača, koji su zajedno u petak sjeli na optuženičku klupu.
Čitana presuda Pratesu za suučesništvo u ubojstvu
Najveći dio prvog dijela drugog ročišta protekao je u čitanju presude Krunoslavu Pratesu koji je 2008. osuđen zbog suučesništva u istom ubojstvu.
Nakon detaljnog uvida u Pratesov životopis, u presudi se navodi na koji je način došlo do susreta s Josipom Perkovićem koji je Pratesu, koji je bio aktivan na hrvatskoj emigrantskoj sceni, sedamdesetih godina pristupio s prijedlogom da za Službu državne sigurnosti izvješćuje o stanju na hrvatskoj emigrantskoj sceni, posebice okupljenoj oko Hrvatskog narodnog odbora. Prates je pred sudom naveo da mu je Perković prijetio ukoliko ne pristane na suradnju.
U presudi se spominju i motivi Đurekovićeva ubojstva. Oni, kako zaključuje presuda, dolaze iz tadašnjeg samog političkog vrha SFRJ točnije od člana Predsjedništva Mike Špiljka. Njegov sin Vanja je navodno bio uključen u malverzacije devizama u naftnoj kompaniji Ina, u što je bio upućen i Đureković, koji je kao i Vanja Šiljak obavljao visoke dužnosti u Ini početkom osamdesetih.
Karijere Mike i Vanje Špiljka bile u opasnosti
Nakon što su istražni organi iz Beograda pokrenuli istragu zbog sumnje u pronevjeru u Ini, Špiljak je shvatio da bi istraga protiv njegovog sina mogla naškoditi i njegovoj političkoj karijeri te se, kako se navodi u presudi, obratio tadašnjem visokom dužnosniku u Centralnom komitetu SKH Juri Biliću sa zahtjevom da se Đureković likvidira.
Bilić je to, prema navodima, odbio smatrajući da se Đurekovića ne može samo tako likvidirati u samoj zemlji nego da Đurekovića, koji je još od početka sedamdesetih slovio kao hrvatski nacionalist, treba prijetnjama otjerati u emigraciju gdje bi ga se, pod optužbom da radi protiv SFRJ, moglo lakše likvidirati. Bilić je s pripremom ubojstva obratio tadašnjem voditelju Hrvatskog SDS-a Zdravku Mustaču koji se opet obratio Josipu Perkoviću sa zadatkom organizacije i pripreme ubojstva.
Suđenje se nakon pauze nastavlja čitanjem zadnjeg dijela presude iz 2008. te još nekih dokumenata koje je sudu dostavila obrana Josipa Perkovića.