Foto: FaH
Baš kao i Ivo Sander, tako je i Slavko Linić imao samo lijepe riječi za Hypo banku, a priznao je kako se s njima sastajao od 2000. do 2002. godine iako nejasno u kojem kontekstu jer ti razgovori nisu zabilježeni u Državnoj agenciji za sanaciju banaka (DAB) gdje Linić bio u Upravi ili preko ministarstva gospodarstva gdje je stolovao Linić u Račanovoj vladi. Hypo banka je danas odigrala ključnu ulogu u spašavanju medijskog carstva Ninoslava Pavića.
Kao član uprave DAB 2002. godine bio protiv, a četiri godine kasnije bio za Hypo banku!?
Linićeva svjedočenja iz kolovoza i prosinca 2006. godine u korist Hypo banke zauvijek su okrenula tijek arbitražnog procesa u korist austrijske banke i to unatoč svim stručnim mišljenjima koja su potvrđivala da RH dobro stoji u tom postupku, a čak je i sam Linić, četiri godine ranije, bio protiv nagodbe s Hypo bankom!?
Štoviše Robert Ježić, Linićev intimus, kao lobist Hypo banke za slučaj uspješne arbitraže u Slavonskoj banci navodno je dobio proviziju u visini od 2,5 milijuna eura, o čemu je iscrpno prije četiri godine pisao austrijski i njemački tisak.
> "Ježić zaradio oko 4 milijuna eura lobirajući za Hypo banku u sporovima protiv Hrvatske"
Naime, Linić je kao član Uprave Državne agencije za sanaciju banaka (DAB) 2002. godine bio protiv mirenja s Hypo bankom u slučaju Slavonske banke, da bi se četiri godine kasnije, 2006. godine, pojavio kao njihov svjedok na sudu u Londonu i rekao kako je "Hypo banka odličan partner u Hrvatskoj".
Slično kao i Ivo Sanader tijekom svog suđenja u procesu za Hypo banku, tako je i Linić objašnjavao sudu u Londonu prije osam godina kako se bankarska situacija okrenula kad je u Hrvatsku ušla tada "mala austrijska banka". Politika davanja kredita koja će dovesti do propasti te banke, međunarodne istrage i naposljetku sanacije, impresionirala je Linića te 2006. godine.
"Hypo je postao prilično jak, a prije konzervativne hrvatske banke su promijenile svoje politike i uskladile se s politikama Hypa. Hypo je isto tako uvelike pomogao razvoju hrvatskog gospodarstva", rekao je Linić na sudu u predvečerje izbijanja najveće afere na ovim prostorima, one vezane za Hypo banku, koja je dovela do propasti te banke i štete od nevjerojatnih 19 milijardi eura koliko su iznosili sumnjivi kreditni plasmani.
Linić 2002. godine uvjeravao da Hypo banka nije u pravu i odbio pomirenje
Hypo banka je od hrvatske države zatražila odštetu jer je 1998. godine Državna agencija za sanaciju banaka (DAB) potvrdila financijske analize poslovanja Slavonske banke na temelju kojih je Hypo banka kupila tu hrvatsku banku smatrajući da je sanirana. Hypo banka je tvrdila da je DAB u slučaju Slavonske banke namjerno dao netočne podatke, pa je austrijska banka morala dodatno sanirati tvrtku. Hrvatska strana je tvrdila da je cijena za banku ionako bila premala pa je austrijski partner morao biti svjestan rizika.
Austrijanci su odštetu zatražili 2002. godine, a Vlada Ivice Račana odbila je takav zahtjev svjesna da bi posljedica mogla biti arbitraža. Index je u posjedu zapisnika Uprave DAB-a na kojem su uz Linića, tadašnjeg člana Uprave, bili nazočni Goran Granić, Ljubo Jurčić, Dragica Zgrebec i Tonći Žuvela te iz samog DAB-a Marinko Filipović.
"Najveći dio odgovornosti na situaciju u Slavonskoj banci snosi Hypo banka jer su znali ili morali znati kakvo je stanje portfelja banke prije dokapitalizacije, a unatoč tome su dokapitalizirali Banku što je njihova poslovna odluka za koju snose sve rizike", rekao je Linić na sastanku u DAB-u 14. studenog 2002. godine kada je odbijen zahtjev Hypo banke za odštetom. Tada se mislilo da Hypo ima vrlo male šanse da dobije bilo kakvu odštetu.
Linić 2006. godine ključni svjedok u korist Hypo banke
No, godinu dana kasnije Hypo banka je tužila hrvatsku Državnu agenciju za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka (DAB), jer se naknadno pokazalo da su mjere predostrožnosti za kredite u Slavonskoj banci bile nedovoljne, rezerve za kredite bile su premale, a manjak rezervi utvrđen je u okviru rutinske kontrole Hrvatske narodne banke.
Proces je trajao godinama, a 2006. godine spominjala se čak i mogućnost nagodbe. Tadašnji ministar Damir Polančec na temelju izvještaja revizora i pravnih stručnjaka odbio je bilo kakvu nagodbu s obzirom da su hrvatski stručnjaci procijenili da postoji vrlo mala vjerojatnost da će Hrvatska spor izgubiti. Index je u posjedu i tog dokumenta, odnosno mišljenja pravnih stručnjaka koji su procijenili da bi Hrvatska u tom sporu najviše mogla izgubiti 700 tisuća eura. Polančec je, dakle, na temelju tih izvještaja nagodbu odbio. No, onda se događa obrat - Linićevo svjedočenje.
Procjene hrvatskih i stranih pravnih stručnjaka su bile da Hrvatska ne može nikako izgubiti spor te da nema potrebe za nagodbom s Hypo bankom.
"Prema mom saznanju Hypo je podigao tužbu protiv DAB-a na temelju toga da Slavonska banka u kojoj je Hypo kupio većinu dionica, nije bila u tako dobrom financijskom stanju kakvo je zajamčio DAB u vremenu kada ju je Hypo kupovao. To me ne iznenađuje jer iz onog što sam saznao o Slavonskoj banci kada sam preuzeo ured, činilo mi se da DAB nije puno napravio na sanaciji Slavonske banke", rekao je Linić na sudu što je bilo dijametralno suprotno od onog što je govorio kao član Uprave na sastanku DAB-a četiri godine prije!?
"Linićevo svjedočenje nevjerodostojno i činjenično netočno"
Linić je spomenuo kako je bio u dobrim odnosima s Upravom Hypa posebno nakon što je kao član tadašnje Račanove Vlade pokrenuo program sanacije poljoprivrednih i prehrambenih tvrtki. Isto tako Linić priznaje kako se više puta sastajao s danas osuđenim čelnikom te banke Wolfgangom Kultererom kao i da su sastanci održani uz nazočnost Čede Maletića, Linićeva intimusa, koji je tada bio viceguverner Hrvatske narodne banke. Linić je otvoreno rekao sljedeće: da Hypo banka nije sanirala Slavonsku banku tada bi to morala napraviti hrvatska Vlada.
Linićevo "suosjećanje" s problemima Hypo banke iako je za vrijeme njegova mandata u Račanovoj vladi u stečaj otišlo 15 banaka. U arhivama nismo uspjeli naći Linićevo suosjećanje za gubitak dioničara u tim bankama.
"Da je Hypo odbio injektirati daljnji kapital u Slavonsku banku i da se Vlada morala umiješati, to bi bila katastrofa za reputaciju Hypa, a povjerenje njihovih klijenata bi bilo uništeno. Pretrpjelo bi i poslovanje Hypa, dosta najvećih tvrtki u Hrvatskoj u bitnim područjima građevinarstva, turizma, energije i poljoprivrede je bilo u državnom vlasništvu i usko povezano s Vladom i našlo bi se pod pritiskom da ne smiju poslovati s Hypo bankom. Vlada bi gledala na neuspjeh Slavonske banke kao neuspjeh Hypa", rekao je Linić na svom svjedočenju u korist Hypo banke.
Hrvatski pravni stručnjaci ocijenili su tada Linićevo svjedočenje u korist Hypo banke kao višestruki sukob interesa s obzirom da je bio član Uprave DAB-a koji je tužen te visoki državni dužnosnik. Štoviše, jedan od dokumenata koje posjedujemo, a koji je napravljen za potrebe praćenja ovog londonskog suđenja i kojeg su radili pravni stručnjaci za potrebe Vlade naglašava kako je Linićevo svjedočenje "nevjerodostojno i djelomično u važnim aspektima činjenično netočno".
Stručna analiza Linićeva svjedočenja
Prije svega se zamjera Linićevo nepoznavanje bankarskog sustava što nije spriječilo Linića da se predstavi i kao stručnjak za banke. Stručnjaci su se tada pitali kako je moguće i zašto je uopće došlo do takvog Linićeva prevrata.
Otkriveni tajni Linićevi pregovori s Hypom
Kao što smo napisali u uvodu puno je bitnije da su pravni stručnjaci primijetili kako je Linić u svom svjedočenju priznao da je pregovarao s Hypo bankom tijekom 2000., 2001. i 2002. godine, jer uvidom u zapisnike DAB-a iz tih godina razvidno je da Linić nikada nije službeno obavijestio Upravu DAB-a o bilo kakvim pregovorima s Hypo bankom, niti mu je DAB dao ikakve ovlasti za pregovore. Linić je tek 2002. godine, nakon što se izjasnio protiv prijedloga mirenja s Hypo bankom dobio ovlasti da uputi pismo čelnicima Hypo banke dok je kao član Vlade dobio zaduženje još jednom probati dogovoriti rješenje problema s Hypo bankom kako ne bi završilo na arbitraži.
Linić iz 2006. godine se ne podudara s Linićem iz 2002. godine
No, bilo kako bilo, zahvaljujući Linićevoj promjeni, Sud je presudio u korist Hypo banke, a da je Linićevo svjedočenje bilo ključno dokazuje i sama presuda.
Sastanci Linića s predstavnicima Hypo banke za koje nitko nije znao
"Nakon što je pregledao dokaze, Arbitražni sud nema nikakvih dvojbi da je stvarni i dominantan uzrok gubitka, koji je Hypo pretrpio u odnosu na upravo opisane dionice, bio SBO-ov propust da se pridržava propisa HNB-a. HNB-ovo toleriranje SBO-ove nesukladnosti moglo je navesti SBO da pomisli kako propisi ne bi bili izvršeni, ali je Arbitražni sud ocijenio na temelju dokaza, uključujući SBO-ov sastanak s HNB-om iz svibnja 1998. godine i svjedočenje gosp. Linića, da je izvršenje uvijek bilo moguće i više nego vjerojatno", stoji u obrazloženju presude.
Hypo veze ministra Linića
Stavljajući Linićevo svjedočenje u današnji kontekst, te kontekst istrage za aferu Hypo ne možemo se oteti dojmu kako je upravo Linić bio važan akter te banke na balkanskim prostorima u vrijeme njihova najveća prodora. Kada gledamo s povijesnim odmakom možemo vidjeti da ljudi s kojima se Linić tada i danas druži i koje je postavio na visoke funkcije uveliko su vezani za Hypo banku.
Osim zadarskog slučaja Rene Sinovčića, Joze Kalema i Jure Bajića, možda je za to najbolji primjer Krešimir Starčević kojeg se sumnjiči da je kao član uprave Hypo banke bio upetljan u privatizacijske makinacije - posredovanje pri kupnji jeftinih poljoprivrednih zemljišta koja bi kasnije bila prenamijenjena u građevinska zemljišta te za posredovanje nekretninama. Upravo je Starčević bio osobni Linićev izbor za šefa Croatia osiguranje koje se danas prodaje.
Original obrazloženja dijela presude u kojoj je vidljivo da je Linićevo svjedočenje bilo ključno
Imate li dodatne informacije o korupciji, javite nam se uz zajamčeno neodavanje izvora na: desk@index.hr