Podumljak: U drugim zemljama ostavka bi bila jedini izbor!

Foto: Goran Stanzl/Pixsell

"SITUACIJA u kojoj su se našli pomoćnik ministra Branko Šegon, kao i ministar Slavko Linić spada u "redovito obavljanje poslova" u političkom životu Hrvatske. Naravno, sama priča je kompleksna i ima svoje društvene, političke, etičke i kaznene aspekte o kojima nema prostora za razgovor, dijalog ili debatu u medijskom prostoru.", započinje svoj komentar najnovije afere samog vrha Ministarstva financija Munir Podumljak, predsjednik nevladine udruge Partnerstvo za društveni razvoj.

> Otkrivamo: Linić prezaduženom pomoćniku sredio državni kredit od 15,6 milijuna!
> Puhovski: Ako ne smijeni pomoćnika, Linić mora odgovarati!
> Od državne službe do milijunskog bogatstva: Što sve ima najbogatiji SDP-ovac i Linićev pomoćnik
> Ako Linić ne smijeni Šegona, znači da je sve znao!

"Branko Šegon, kao i mnogi prije njega na visokim dužnostima (sjetimo se predmeta Tomislav Karamarko i tvrtki s kojima je on nesporno bio povezan u vrijeme obnašanja visokih dužnosti), ne osjeća potrebu objasniti, obrazložiti i dati na uvid građanima svoje postupke, odnosno gospodarske aktivnosti, a koje mogu ili jesu utjecale na njegovo obnašanje političke funkcije (dužnosnici i namještenici su obveznici različitih zakona koji se tiču sprječavanja sukoba interesa). Pri stupanju na dužnost Branko Šegon je morao razriješiti svoje privatne poslovne odnose na način da oni ne dođu u sukob, odnosno ne dovedu u sumnju njegovo vršenje javne dužnosti. Iz javno dostupnih podataka proizlazi da on to nije napravio, a s obzirom da odbija javnosti objasniti navedenu situaciju stječu se uvjeti i za disciplinski, etički i kazneni postupak koji bi utvrdio stvarne činjenice u navedenom predmetu.", komentira Podumljak.

Jesu li Šegon i Linić utjecali na kredit?

"Za etički i disciplinski postupak, važno je pitanje je li Branko Šegon, odnosno u nekoj situaciji i Slavko Linić, mogao utjecati na odlučivanje o kreditu koji se dobiva po posebno državnom program i posebnim uvjetima. Iz svega što je do sada objavljeno proizilazi da je mogao, kako on tako i ministar Linić. "Zaboravljanje" obveza iz Zakona politička je tendencija koja građanima postaje normalna, i samim tim je česta, iako se takvim ponašanjem čini nesaglediva šteta, kako po financijski interes države tako i po političku i gospodarsku stabilnost zemlje", nastavlja Podumljak te dodaje kako bi sumnja u "utjecaj" na odlučivanje postojala sve i ako je Branko Šegon prenio upravljanje tvrtkom, odnosno vlasničke udjele na ovlaštenika (npr. Odvjetnički ured) jer naravno nakon mandata, pretpostavka je da bi se vratio u u pravu i okoristio dobiti stečenom za vrijeme obnašanja dužnosti.

"S druge strane, dozvola nadležnih da tvrtka koja je u teškoj financijskoj situaciji garantira za nešto, a što eventualno ne bi bilo dopušteno drugim gospodarskim subjektima, upućuje i na moguću kaznenu odgovornost više osoba u različitim institucijama koji su trebali voditi računa o poštivanju zakonskih uvjeta u pravnim poslovima", smatra Podumljak.

Udruga Partnerstvo za društveni razvoj upozorava već 10 godina na nedostatke Zakona o sprječavanju sukoba interesa koji nije na pravi način razriješio ove odnose, odnosno koji nije zapriječio da se ovakve stvari događaju niti ih je primjereno sankcionirao. "Rezultat je bio skepticizam i počesto ismijavanje od strane "uglednika" u medijima i civilnom društvu, koji podržavaju trenutno stanje u kojem nitko nije odgovoran za ništa. Naime, da je zakon na pravi način propisao postupke u zakonu o sprječavanju sukoba interesa, Branko Šegon ne bi mogao doći u ovu poziciju, a njegovo političko djelovanje bi ovim završilo.", podsjeća Podumljak.

Linić je suodgovoran!

"Isto tako, ministar Linić je prema etičkom načelu suodgovoran za nastalu situaciju, odnosno, i on je mogao utjecati na odlučivanje HBOR-a, s obzirom da je Ministar i član Nadzornog odbora. i tu činjenicu smo komentirali tražeći da se zabrani sudjelovanje ministara i dužnosnika i stranačkih pouzdanika u nadzornim odborima javnih poduzeća ili u ovom slučaju bankarskih institucija. Država ima druge instrumente kontrole nad poslovanjem ovih subjekata, a sudjelovnje u nadzornim odborima, u pravilu ne znači nadzor nad poslovanjem, već utjecaj nad odlučivanjem, čime se gospodarstvo stavlja pod izravni utjecaj politike, što je situacija koja bi morala biti zabranjena. Stoga, nesporna je etička i disciplinska (politička) odgovornost ministra Linića koji je i kao nadređeni Branku Šegonu i kao član NO morao znati i  zapriječiti ovakav razvoj događaja. Naime prema našem zakonodavstvu Branko Šegon je imao dva izbora ili za mišljenje o ovom kreditu, prije realizacije pitati Povjerenstvo za sprječavanje Sukoba interesa ili svog nadređenog, što očigledno nije učinio.", kaže Podumljak.

"U svemu navedenom teško je razlučiti da li je pri dobivanju kredita presudila veza, politički utjecaj ili "samocenzura" onih koji dodjeljuju kredite s obzirom da su vidjeli njegovo ime na papirima. U svakoj od tih potencijalnih situacija morala bi postojati i odgovornost. S tim da ako je doista Branko Šegon, uz pomoć ministra Linića i utjecao na dodjelu spornog kredita, a s obzirom da se radi o imovinskoj koristi s jedne strane, te potencijalnoj velikoj šteti (ako tvrtka ne bude mogla vratiti kredit), postoji i kaznena odgovornost koju nadležnim tijelima ne bi trebalo biti teško dokazati. Da li za to postoji politička volja? Teško. Vidjeli smo i ranije da koalicijska vlast ima različita mjerila za različite svoje dužnosnike, kod nekih je primijenila nultu stopu tolerancije, dok je kod drugih tolerirano i puno tog što ulazi u domenu kaznenog progona.", komentira Podumljak.

Poslovanje HBOR-a ne smije biti poslovna tajna!

"Ako želimo graditi odgovornu politiku i javni život, nitko tko sudjeluje u javnim procesima donošenja i usvajanja javnih politika ne bi smio svoje privatno poslovanje proglasiti tajnom. To je jednostavno tako. Pogotovo ne jedan visoki državni dužnosnik. S druge strane HBOR kao institucija koja pored toga što je bankarska ima i svoju zadaću u zaštiti javnog interesa (ne radi se o privatnoj bankarskoj instituciji), ne bi smjela svoje poslovanje uopće proglašavati tajnom, jer bi u slučaju štetnog poslovanja, gubitke sanirali građani poreznim davanjima. No kod nas se zakoni i kreiraju i tumače isključivo kako bi odgovarali onima koji imaju moć, bilo političku, bilo financijsku bilo gospodarsku ili duhovnu, a nikako u svrhu zaštite onih koji plaćaju cijeli sustav, a što su građani RH.", smatra Podumljak.

Na pitanje je li ostavka umiješanih rješenje, odgovara: "Ostavka je stvar osobnog izbora. Da, u nekim društvima ostavka u najmanju ruku bi bila očekivana, i vjerojatno i jedini izbor u ovom trenutku, podsjetimo situaciju s njemačkim predsjednikom koji je morao podnijeti ostavku u sličnoj situaciji. No, u našem sustavu vrijednosti, teško je očekivati od onih koji su spremni izigrati zakon kako bi se okoristili da podnesu ostavku zbog tog čina. Iz tog razloga mi i trebamo drugačija rješenja, kako bi se takvo ponašanje primjereno sankcioniralo odnosno kako bi se takvim ljudima zapriječilo da se bave politikom."