U JEDNOM trenutku, činilo se da je Zoran Milanović taj koji ide u zatvor.
A već u drugom, izgledalo je kao da će se premijer baš tu, u Banskim dvorima, vezati lancima u znak prosvjeda što mu Prvi potpredsjednik odlazi na izdržavanje zatvorske kazne.
A njega ostavlja samog.
Sushi u duši
Radimir Čačić bio je jedini s kim je Zoran Milanović mogao podijeliti sushi i snobovske šale, jedini s kime se došaptavao i kome je namigivao, samo njemu je vjerovao i u njega se pouzdao. Jedino ga je on mogao pratiti u izljevima netrpeljivosti prema "glupanima i budalama", onima koji ništa ne razumiju i naprosto nisu vrijedni objašnjavanja.
Sve ostale uglavnom je prezirao.
Nije cijenio svoje potpredsjednike Vlade, što nije ni pokušavao sakriti pred novinarima. Od ministara i stranačkih ljudi tražio je samo pokornost i poslušnost. Slavka Linića tolerira isključivo zato što ga treba.
Alergičan je na Vesnu Pusić, a upravo bi ona trebala ući u uži kabinet. Otvorio je rat s IDS-om. Laburiste prezire kao populiste i demagoge.
U hladnom je ratu s predsjednikom Republike, ne vjeruje novinarima, osim nekolicini. Političke protivnike ne može smisliti, a javnosti se uglavnom kloni.
Gromobran i gromovnik
Nije stoga više ni toliki problem što je Milanović ostao bez gromobrana. Nego što je izgubio jedinog pravog suradnika u Vladi, jedinu osobu koju je smatrao barem donekle ravnopravnom. Izgubio je jedinog partnera.
Rak samac ostao je bez svoje moruzgve.
Sličan problem imao je svojedobno i Ivo Sanader. U Vladi nije vjerovao nikome, postavio se iznad svih i tražio pokornost od svakog u stranci i Vladi. Koalicijske partnere jedva je trpio, a u svakodnevnom radu okružio se ljudima iz svojeg "kitchen cabineta": glasnogovornikom Ratkom Mačekom, šeficom kabineta Biancom Matković, prijateljima Lukom Bebićem, Mariom Zubovićem, Jerkom Rošinom...
Kuhinjski kabinet
Na sličan način Milanović surađuje sa savjetnicom Zinkom Bardić i šefom kabineta Tomislavom Sauchom, dok mu je od ministara blizak bio samo Čačić. Svi ostali postrojeni su u "drugom ešalonu".
I sada kad Prvog potpredsjednika više nema, pojavljuje se problem u funkcioniranju koalicije.
Bez Čačića HNS više nema značaj strateškog partnera. Stranka bi se mogla naći u frakcijskim obračunima dviju struja, Čačićeve i frakcije Vesne Pusić, s kojom pak Milanović ne može ni izdaleka stvoriti odnos kao s njezinim kolegom.
Uostalom, kakav to odnos može biti kad mu je Pusić prije pet godina u komplotu s HDZ-om otela fotelju šefice Odbora za praćenje pregovora s EU, a nedavno javno koketirala s idejom da se kandidira za zagrebačku gradonačelnicu?
Rat s koalicijskim partnerima
Istodobno, Milanović je otvorio frontu prema IDS-u, čiji ga predsjednik Ivan Jakovčić uspoređuje s Franjom Tuđmanom i otkriva da ga je premijer ucjenjivao odlaskom u Bruxelles u zamjenu za prepuštanje Grada Pule istarskom SDP-u. Sada, pak, koristi Damira Kajina za izazivanje raskola u stranci.
Među ministrima, pak, nema čovjeka koji bi mogao popuniti upražnjeno Čačićevo mjesto. Da ima, vjerojatno bi već našao svoje mjesto u Vladi.
Dobro i zlo
Zbog svega toga, nije neobičan Milanovićev žal zbog Čačićeva odlaska. Ne samo na osobnoj razini, jer nikome nije drago kad mu prijatelj odlazi u zatvor, već i na političkoj, pa i svjetonazorskoj.
Nema onoga tko će krčiti put, služiti kao štit. S kojim će dijeliti dobro, a prepustiti mu zlo.
Možda se Milanović doista trebao vezati lancima. I to za Čačića.