TE JESENI 1991. stezao se agresorski obruč oko slabo naoružanog i odsječenog Šibenika. Na brdu Zečevo blizu Rogoznice, gdje je bila smještena protuzrakoplovna baza za obranu grada, dva su lica, jedna rečenica i jedna kamera ušli u povijesti i vratili nadu braniteljima diljem okupirane zemlje.
"Oba dva, oba dva! Oba su pala!", uzviknuo je 21. rujna Filip Gaćina nakon što je u more srušen Jastreb JNA i postao simbol otpora i obrane Šibenika i cijele Hrvatske. Drugi avion nikada nije pronađen, ali legenda je ostala.
Bila je to jedna od prvih pobjeda u obrani Krešimirova grada, ali ponajprije moralni trijumf, jer glas Filipa Gaćine vratio je nadu hrvatskim vojnicima i najavio početak sloma jugoarmije. Snimku kamerom napravio je Ivica Bilan, a Gaćina je, nažalost, poginuo u razminiravanju.
Dvadeset i kusur godina kasnije, "Hrvatska se i dalje Šibenikom diči", a da bi isto vrijedilo i za nove generacije, pobrinuli su se Šibenčani Marko Antunović i Krešimir Relja. Entuzijastični duo inicirao je oslikavanje murala na 27 metara dugom zidu u četvrti Vidici. Posao su odradili mladi umjetnici, studenti likovne akademije, Karlo Plahinek i Lovro Vudrag. Na muralu su radili pet dana, a kada su posao priveli kraju, dočekalo ih je oduševljenje Šibenčana, ali i slučajnih prolaznika.
"Mural je naša zahvala 113. šibenskoj brigadi i dar Gradu Šibeniku i kvartu Vidici", rekao nam je Relja koji je s prijateljima, danas jednom prilično mrtvom i letargičnom gradu, pokazao da kvartovski zid može poslužiti i za nešto više od ispijanja velikog "karlovca". Pokazali su i da bi grad mogao biti puno ljepši kada bi se njegovi stanovnici i danas mobilizirali s jednakim žarom s kojim su ustali 1991. godine.