Foto: Hina
STANOVNICI koji su morali pobjeći iz poplavljene Gunje za Index su ispričali stvarnu situaciju u kojoj se nalaze.
Mnogi su raseljeni po kućama iz kojih sad moraju otići, a neki nemaju kamo. U Gunju se još ne mogu vratiti jer nemaju za to uvjete dok im oni koji imaju prazne kuće više ne žele ustupiti na korištenje jer su se pojavile informacije da država neće platiti struju i vodu.
Iako su istu stvar prošli u ratu kad su također morali bježati iz svojih kuća, ovog puta se kažu osjećaju još jadnije.
"Svi nas smatraju glupima, podcjenjuju nas, a prije svega se osjećamo poniženo i potpuno zaboravljeno. Krizni stožer je raspušten pa su iz mnogih sela otišli predstavnici Hrvatskog crvenog križa zajedno sa svim stvarima koje su građani donirali za poplavljena područja", kaže nam Gunjani.
"Nemamo novaca da odemo po hranu, a još nas tjeraju iz kuća"
Punktovi su kažu, nam stanovnici Gunje ostali samo po Županji, Vinkovcima i mjestima od kojih su udaljeni i po 70 kilometara, a nemaju novaca da svaki dan odlaze po hranu i još da potom odlaze u Gunju čistiti svoje kuće.
"U užasnom smo stanju. Moja obitelj je smještena u Nijemcima, živimo od onog što nam daju Caritas i susjedi. Jedan čovjek iz Zagreba nas je pustio u svoju kuću, međutim 1. srpnja je moramo napustiti. Ljudi nas masovno tjeraju iz kuća, moramo izaći van, a mnogi nemaju kamo. S druge strane nitko nas ne želi pustiti u svoje kuće, a primjerice samo u Nijemcima postoji barem 100 praznih kuća. Vlasnici tih kuća se boje da im država neće platiti što trošimo struju i vodu i mi ih razumijemo. Dovoljno je što su nam privremeno pružili dom, no kamo će mnogi od nas sad ne znamo", započela je priču jedna Gunjanka.
Kaže kako su u skoro mjesec i pol otkako su ih zadesile poplave, od Crvenog križa dobili samo 200 kuna jednokratne pomoći, a njezin suprug još nije dobio plaću pa da nema susjeda koji im donose meso i povrće ne bi imali od čega preživjeti, a i Crveni križ je ukinuo raspodjelu pomoći u Nijemcima.
"Izgubila sam dom i posao u ratu, a sad ponovno, svi nam samo lažu u oči. Jedino Ostojiću i vojsci svaka čast. Mi smo zadnji evakuirani iz Gunje. Nas 38 ljudi je bilo ostavljeno, a od toga je bilo samo na šestero mlađih dok su ostalo sve stariji ljudi. Da nije došao general s vojnicima ostavili bi nas tamo. Onako jadni, gladni, žedni, utrpani smo u autobus i nisu nam ni rekli gdje nas voze. Kad smo došli u Nijemce prvo su nas postrojili u kolonu i popisali bez da su nam prvo dali vodu i hranu, a otkako se raspustio Krizni stožer sve se raspalo. Sad živimo od toga što nam susjede donesu meso i povrće, a Caritas nam daje konzerve, ne možemo samo od konzervi živjeti", kaže ona.
"Ljudi iz Crvenog križa su sebi uzimali stvari"
Ističe kako im je HCK samo kratko vrijeme davao pakete s hranom, a dobili su i paket "Žena ženi". Od odjeće je dobila samo dvoje hlača koje su joj bile premale, a nije mogla uzeti ono što joj odgovara.
"Iz svoje sam kuće izašla samo u čizmama, hlačama i majci. Brat mi je kupio stvari poput donjeg veša jer to nismo dobili. Jedino nam je Caritas dao neku odjeću. Logično je da nam izvana nitko pomoći jer znaju kako se kod nas krade. Osjećam se grozno, nismo ni glupi ni retardirani. Tu je 4500 ljudi iz Gunje, a direktor Crvenog križa kaže da nema popis raseljenih ljudi. Otkud njima pravo da oroče novac kojeg su građani za nas donirali. Što radi naš premijer, dosta nam je više lopova, ovdje se non stop krade od ljudi", kaže ona.
Napominje kako je osobno vidjela kako ljudi koji su radili za Crveni križ svojim kućama odnose pakete, toalet papira, deterdžente, odjeću dok njima ništa od toga nisu dali.
"Žena iz Županje koja radi tamo u HCK je preda mnom uzela novi jorgan, a meni je dala prastari, poderani, a dobro znamo da Županja nije bila poplavljena. Štoviše mi smo poplavljeni radi Županje. Za Gunju gdje je živjelo 4500 stanovnika su nam dali šest pijuka i lopate na kapaljku, a da ne govorim kako smo isto tako u dobili smo 6 pari čizama, a ostalo je bilo za Županju. Prijateljica kaže kako je uplatila tisuće kuna za Crveni križ i sad joj je žao što nije dala direktno nama. Isto tako u Županju su stizale haljine za maturantice, a prvo su cure iz Županje probrale, a onda je recimo moja kćer koja je maturantica dobila haljinu koju ostale nisu htjele", priča ona dodajući kako plaču svaki dan koliko ih se podcjenjuje.
"Mnogi jednim okom gledaju u Isusa, a drugom kako da uzmu iz one škrabice u Crkvi"
"Mi se hvalimo poštenjem, da smo dobri katolici, humanitarci, a mnogi jednim okom gledaju u Isusa, a drugim kako da uzmu iz one škrabice u Crkvi. Daj zamislite kad je u početku dolazila hrana, pitalo se tko je poslao HDZ i SDP, pa je l' Hrvatska te dvije stranke?", pita se.
Razočarani su i ostali.
Dubravko Šokčević iz Gunje kaže kako je u prvih pet dana od poplave dobio samo 200 kuna jednokratne pomoći od Crvenog križa i to je veli i bilo sve što je dobio.
"Ono pomoći što smo dobili bilo je od ljudi izvana koji su direktno dijelili pomoć, dok od HCK nismo ništa dobili, jedino su moja djeca u Osijeku dobila paket od Crvenog križa, no tamo su se ponašali ti djelatnici kao da nam daju svoje. Sve u svemu jako loša raspodjela humanitarne pomoći", rekao je Šokčević za Index.
Njegov sumještanin Mirza također kaže kako je njegova obitelj primila samo 200 kuna novčane pomoći od HCK i da jednom tjedno od njih dobiju paket s hranom koji za njegovu sedmeročlanu obitelj nije dostatan.
"Pomoć nam treba odmah"
On se s obitelji nalazi sad u Komletincima, selu udaljenom 40 kilometara od Gunje.
"Nitko se ne pita kako ćemo mi doći svaki dan do Gunje da čistimo naše kuće. To je 80 kilometara u jednom danu, a moram platiti nekome da me poveze. Novac kojeg su građani donirali za poplavljena područja nam treba odmah, nemamo vremena čekati", rekao je Mirza.
Maro Lučić iz Gunje s obitelji je pak smješten u Vinkovcima koji su još dalje od Gunje, udaljeni su 70 kilometara. Kaže kako je on sretan jer makar ima posao pa nekako i može odlaziti u Gunju čistiti svoju kuću, no pita se što je s onima koji su socijalni slučajevi, a takvih je kaže u Gunji puno.
"Oni nemaju kako otići u Gunju i čistiti kuće. Kad će se oni tek moći vratiti svojim domovima. Nitko im ne da ni kuna. Ponekad dobiju svi paket s konzervama i tjesteninom, no to im nije dovoljno za preživljavanje. Postoje i druge potrebe osim narezaka i kruha. Mnogi ne mogu krenuti s popravkom kuća jer nemaju od čega platiti materijal. Kad kažemo da nam pomoć treba odmah onda nam kažu da čekamo. E pa to je prestrašno, dosta je bilo čekanja i usklađivanja popisa. Treba nam pomoć istog trena", zaključuje Lučić.