VATENFALL isključen! Takvim porukama na letcima i posterima i animiranim filmom o medvjedu koji isključuje tu švedsku tvrtku koja upravlja berlinskom elektroenergetskom mrežom, aktivisti su pokušali uvjeriti glasače da distribuciju električne energije vrate u javne ruke.
To je zasluga organizacija građana koji žele da lokalne vlasti otkupe mreže za distribuciju električne mreže od privatnih tvrtki jer smatraju da lokalne vlasti mogu ponuditi jeftiniju i bolju uslugu.
Njemački pokret uklapa se u preokret europskog trenda prema liberalizaciji i privatizaciji koji je obilježio energetsku politiku u Europi u zadnjih deset godina, piše Reuters. Dok navodno podržavaju slobodna energetska tržišta, mnoge europske vlade vrše pritisak na elektroenergetske tvrtke intervenirajući u proizvodnju energije i ograničavajući njezine cijene. Ta postupna nacionalizacija smanjuje tvrtkama profit za milijarde eura.
Energetskom liberalizacijom u EU željelo se prisiliti stare monopole na tržišnu utakmicu kako bi se snizile cijene i poboljšale usluge. Države su privatizirale elektroenergetske tvrtke i razdvojile ih na privatne proizvođače energije i neovisne, ali regulirane operatere energetskih mreža. Maloprodaja energije je također liberalizirana kako bi se razni pružatelji energetskih usluga mogli natjecati za novac građana.
Obnovljivi izvori energije izdašno subvencionirani: Proizvodnja struje iz plina u Europi više gotovo nije ekonomična
No, stvorivši slobodno tržište za proizvodnju energije, EU je također vratio regulaciju potičući proizvodnju energije vjetra i solarne energije velikodušnim državnim subvencijama. Budući da je obnovljiva energija tako doživjela procvat, svojim prioritetnim pristupom mreži i poslovanjem bez troškova potisnula je konvencionalne elektrane do te mjere da proizvodnja električne energije iz plina u Europi više gotovo nije ekonomična.
Državne politike ograničile su energetskim tvrtkama mogućnosti za ulaganja u proizvodnju energije, a regulirane su im i maloprodajne cijene. Španjolska i Francuska ograničavaju cijene energije za potrošače, a Njemačka omogućuje velike popuste industriji. No, održavanje cijena energije za potrošače i industriju niskima, uz istodobno poticanje obnovljive energije i očuvanje sigurnosti opskrbe jednostavno nije moguće.
Kritičari ističu da su zbog takvih uzajamno isključivih ciljeva europska energetska pravila toliko nedosljedna da privatne tvrtke više ne mogu profitabilno poslovati. Ulaganja u nesubvencioniranu proizvodnju gotovo su presušila. "U jednom trenutku regulatorni rizik postaje tolik da bi možda bilo bolje vratiti politički rizik kreatorima politike ponovnom nacionalizacijom sektora", rekao je Georg Zachmann iz instituta Bruegel iz Bruxellesa.
Država koja je blizu toj točki je Španjolska, gdje su velikodušne subvencije sektoru obnovljive energije i ograničenja cijene energije dovele do deficita u energetskom sektoru od 30 milijarda eura od 2001. do kraja 2012. zbog razlike između cijene proizvodnje energije i cijene koju tvrtke smiju za nju tražiti. Španjolska vlada odbacila je prošli mjesec planove za smanjenje tog deficita njegovom raspodjelom između energetskih tvrtki, potrošača i države i vratila ga u bilance tvrtkama kao što su Iberdrola, Endesa i Gas Natural, koje će se s njime morati nositi još 15 godina.
"Nacionaliziraju naše prihode, ali ne i našu imovinu"
Za španjolske tvrtke, to se svodi na svojevrsnu nacionalizaciju njihova profita. "Oni nacionaliziraju naše prihode, ali ne i našu imovinu. To je još gore", rekao je glavni direktor Iberdrole Ignacio Galan.
Španjolski ministar za industriju Jose Manuel Soria rekao je u studenome kako ne smatra da bi elektroenergetske tvrtke trebalo nacionalizirati te da je veća konkurencija bolja za potrošače. No, Španjolska bi mogla biti primjer smjera u kojem idu druge zemlje jer sve više europskih vlada diktira tvrtkama ulaganja putem subvencija i regulira cijene.
"Španjolski izazovi u elektroenergetskom sektoru ekstreman su i rani odraz strukturnih problema koji su povezani s energetskim i klimatskim politikama Europske unije", navodi David Robinson, stručnjak Oxfordskog instituta za energetske studije, u članku o tom slučaju objavljenom u prosincu prošle godine.
"Ti problemi uključuju neodrživo visoke troškove, nedosljednost između liberaliziranih tržišta i državnih intervencija i zastario tržišni model. Nijedna država članica EU-a nije još definirala uvjerljiv reformski put za liberalizirani elektroenergetski sektor s niskom emisijom ugljika", objašnjava, napominjući da deficiti već postoje u energetskom sektoru u Portugalu i Francuskoj, a uskoro bi se mogao pojaviti i u Velikoj Britaniji.
"Ipak, jača svijest da je za rješenje potrebno reformirati veleprodajna i maloprodajna energetska tržišta, kao i donijeti nove propise, kako bi se uvažilo sve veću ulogu distribuirane proizvodnje električne energije u blizini potrošača, potražnju i obnovljivu energiju", ističe Robinson, zauzimajući se konkretno za uvođenje poreza na ugljik.
Intervenira i Velika Britanija
Ni Velika Britanija, kolijevka energetske liberalizacije u Europi, najvjerojatnije neće izbjeći taj trend. Njezina reforma elektroenergetskog tržišta, koja će stupiti na snagu ove godine, uvodi shemu koja predviđa zajamčene cijene za energije s niskom emisijom ugljika. Britanski paket također diktira koje će elektrane dobiti javni novac za postrojenja za rezervnu proizvodnju energije.
U listopadu, London je pristao dati nezapamćena kreditna jamstva i zajamčenu cijenu energije tijekom 35 godina francuskoj elektroenergetskoj tvrtki EDF za gradnju nuklearne elektrane u Hinkley Pointu. To znači preokret u politici britanske vlade koje više od deset godina nije intervenirala u proizvodnju energije. Proizvodnja energije s niskom emisijom ugljika, uglavnom vjetroelektrane na moru i nuklearna energija, postat će time djelatnost koju regulira država.
Britanski oporbeni čelnik, laburist Ed Miliband, obećao je u rujnu još regulacije, kazavši da će zamrznuti maloprodajne cijene energije na 20 mjeseci ako bude izabran na izborima 2015. godine. "Velika Britanija bila je predvodnik u liberalizaciji i mislim da je predvodnik i sada, bilo to dobro ili loše, mijenjajući svoj tržišni okvir prema uvođenju mnogo veće uloge države", rekao je Fabien Roques, konzultant za energetiku konzultantske kuće Compass Lexecon.
Mađarska najradikalnija
Najradikalniji primjer trenda prema ponovnoj nacionalizaciji u Europi je Mađarska, čija vlada želi da elektroenergetske tvrtke postanu neprofitne organizacije. Premijer Viktor Orban želi nacionalizirati šest ili sedam elektroenergetskih tvrtki i, bude li ovog proljeća ponovno izabran, planira to učiniti u roku jedne do dvije godine.
Većina mađarskog energetskog sektora u stranom je vlasništvu, uglavnom njemačkih, francuskih i talijanskih tvrtki među kojima su E.ON, RWE, EDF, GDF Suez i Eni. Potkraj prošle godine, državna elektroenergetska grupa MVM kupila je E.ON-ovo plinsko poslovanje u toj zemlji koje uključuje trgovinu plinom i velike skladišne kapacitete, a pregovara i s RWE-om o kupnji njegova udjela u budimpeštanskoj plinskoj tvrtki Fogaz Zrt. Mađarska ne konfiscira strane tvrtke, nego otkupljuje njihovu imovinu, premda po nižim cijenama zbog strogog regulatornog režima i ograničenja cijena energije koja je nametnula država. Direktor tvrtke RWE East Martin Herrmann rekao je da su mađarski potezi neprihvatljivi i ocijenio ih "izvlaštenjem".
Njemački pokret da lokalne vlasti preuzmu elektroenergetske mreže relativno je bezazlen jer omogućuje energetskim tvrtkama da prodaju imovinu po tržišnim cijenama i kapital ulože negdje drugdje. "Ne želimo ponovnu nacionalizaciju nego ponovnu kontrolu lokalnih vlasti. Energetskim pitanjima trebalo bi se baviti na lokalnoj razini", rekao je Stefan Taschner, vođa organizacije BurgerBegehren Klimaschutz koja je stajala iza berlinske kampanje.
On smatra da bi sve mreže za distribuciju električne energije trebale biti u rukama lokalnih vlasti, premda se ne protivi "dobroj mješavini" javnog i privatnog vlasništva kad je riječ o proizvodnji energije. Nakon što je izgubila referendum u Berlinu, organizacija sada pomaže građanima Essena i Karlsruhea da se riješe privatnih vlasnika distribucijskih mreža.
"U industriji sam već 25 godina i vidio sam da su se gradovi tri puta odlučili za privatno i tri puta za javno vlasništvo pa ne bih ovome pridavao preveliku važnost", rekao je direktor E.ON-a Johannes Teyssen, dodajući da će se javni vlasnici suočiti s istim pritiscima u smislu troškova kao i privatni.
"Doživjeli smo plansku ekonomiju"
Teyssen pripada skupini Magritte koja okuplja deset najvećih europskih elektroenergetskih tvrtki koje zajedno imaju polovicu europskih kapaciteta za proizvodnju električne energije. Oni smatraju da je europska energetska politika promašaj jer su maloprodajne cijene više nego ikada, sigurnost opskrbe se smanjila, a ulaganja zastala. Skupina traži ukidanje subvencija za obnovljive izvore energije kao što su vjetroelektrane na kopnu i solarna energija.
Dva europska prijedloga, jačanje europskog tržišta ugljika (ETS) i europske smjernice za mehanizme naknade za održavanje energetskih kapaciteta za slučajeve kada je proizvodnja energije ugrožena, zapravo znače više regulacije i povećali bi ulogu države u energetskoj politici. Ti mehanizmi po kojima elektroenergetske tvrtke dobivaju novac, a ponekad su i prisiljene, da drže neke elektrane u stanju pripravnosti zadnja su novost u europskoj regulativi.
U Njemačkoj, gdje vlada već govori elektroenergetskim tvrtkama u što da ulažu (obnovljivi izvori) a u što ne (nuklearna energija), sada im se govori i što da ne prodaju. Tvrtke moraju dobiti odobrenje regulatora za zatvaranje elektrana i mogu biti prisiljene zadržati neprofitabilne djelatnosti kako bi se minimalizirao rizik od nestanka električne energije.
Dirk Uwer, partner u njemačkoj odvjetničkoj tvrtki Hengeler Mueller, rekao je da energetske tvrtke ne mogu više izdvojiti elektrane iz mreža iz ekonomskih razloga, jer im operateri mreža i regulatori mogu zapovjediti da ostanu u sustavu u zamjenu za novčanu naknadu. "Doživjeli smo plansku ekonomiju", rekao je.