"SUOČILI smo se s novom vrstom pokušaja destabilizacije. Ovo je najpodmukliji pokušaj dosad. Vidjeli smo fabricirane SMS poruke, ali ovako nešto dosad nismo vidjeli. Otkrivamo nove dimenzije kreacija onih koji se bave takvim djelima", rekao je jučer premijer Andrej Plenković na sjednici vlade u povodu afere Špic-papak pa nastavio u pomalo ironičnom tonu: "Moram priznati da sam jako začuđen na jedan dio komentara političkih aktera i dijela medija, koji misle da je sve ovio dio nekog PR pokušaja skretanja pozornosti s drugih tema. Ja im se zahvaljujem na tom komplimentu da smo tako kreativni u smislu javnih aktivnosti. Nismo, time se ne bavimo. Ogorčeni smo ovakvim slučajem koji je išao na diskvalifikaciju potpredsjednika vlade i na objektivno teške posljedice na privatni i obiteljski život potpredsjednika vlade. To je za najoštriju osudu i očekujem da će nadležna tijela otkriti tko je i zašto to napravio i s kojim ciljem".
Još je i obećao da će "bez obzira na sve te pokušaje destabilizacije, kao ozbiljna vlada nastaviti raditi ozbiljan posao, odgovorno prema hrvatskim građanima, a da ćemo se nositi i s ovakvim pokušajima podmetanja".
Kako iz Plenkovićevih usta zvuče krstičevićevske besmislice
Kako sve to gordo zvuči! Destabilizacija, najpodmukliji pokušaj, ogorčenost, diskvalifikacija, teške posljedice za privatni život, najoštrija osuda, ozbiljan posao, odgovornost građanima itd. Sada znamo kako iz usta nekoga tko umije spajati proširene rečenice zvuče krstičevićevske besmislice - u biti jednako neuvjerljivo, u izvedbi mnogo elokventnije.
Plenković je hrvatsku javnost pokušao uvjeriti u sljedeće: HDZ-ov ministar i potpredsjednik vlade je pošten i raščišćava kriminal, tajna služba SOA je sposobna i nije u službi interesa vladajuće stranke, a vlada je pod konstantnim udarom neidentificiranih unutarnjih i vanjskih neprijatelja, ali herojski i stameno odolijeva svim napadima, pritom još vodeći cijelu zemlju u svijetlu budućnost. Pa tko mu ne bi povjerovao?! (Primjerice, za ovo potonje najmanje 70 posto građana, koji već mjesecima u anketama tvrde da Hrvatska ide u lošem smjeru.)
Afera baš po mjeri kreativnosti HDZ-a
Upitna je i premijerova opaska da HDZ i njegova vlada s pridruženim PR aparatom nisu dovoljno kreativni kako bi sve to orkestrirali. Upravo suprotno, cijela je priča baš po mjeri HDZ-ovske i hrvatske kreativnosti i spina: navodna afera s navodnom fotomontažom ministra s navodnom seksualnom radnicom i navodnom lajnom kokaina koju je navodno svojim navodnim superšpijunskim kapacitetima razvalila SOA, a kako bi se - riječ "navodno" za ostatak rečenice nije potrebna - plasiranjem te priče u javnost preko tjednika Nacional skrenula pažnja s prošlotjednih kolosalnih blamaža Plenkovića i ekipe.
Sve je u vezi s aferom Špic-papak toliko besramno, nategnuto, neuvjerljivo, puno nelogičnosti i smijurija da perfektno odgovara svemu što znamo o HDZ-u i vladi Andreja Plenkovića.
Pritom to nažalost ne znači da spin majstorima nije uspjelo ono što im je bio cilj, što, uostalom, dokazuje i ovaj tekst. Uspjelo se hrvatsku javnost i medije navesti da se nekoliko dana bavimo tom, nema bolje riječi, pizdarijom. Jer je to vladina pizdarija.
Provladini mediji objavljuju insajderske izvještaje iz debelog crijeva HDZ-a
Dio medija bliskih vladi je naravno otvorio prostor ministru Tolušiću za "ekskluzivni" intervju u kojem se on verbalno busa u prsa, objavljeni su i obligatorni "insajderski izvještaji" u kojima nas se izvještavalo o čemu se šapuće u debelom crijevu HDZ-a, puštene su i posve neutemeljene tvrdnje o toj misterioznoj bandi koja se namjerila na radišnog ministra pa mu podvaljuje zlatni klasik domoljubne hrvatske desnice, odnosno "kurve i kokain".
Skeptičniji dio medija koji se doista bavi novinarstvom, posvetio se, pak, isticanju rupa u cijeloj priči koje su toliko velike da bi se u njima mogao bez problema instalirati kran, ali su i ti mediji logikom posla i javnog interesa, aferi Špic-papak posvetili velik dio prostora koji bi inače bio otvoren za sve ono što vlastodržcima kao tema ne odgovara.
Kvaka 22 u epohi fake newsa
Za kritički nastrojene medije to je kvaka 22 koju je u epohi fake newsa zasad nemoguće razriješiti - ako ne demontiramo lažne vijesti, one će toliko narasti da će određivati društveni pravac, a i ako ih demontiramo, ne znači da neće imati utjecaja, ali dok demontiramo lažne vijesti, možemo propustiti pozabaviti se na odgovarajući način pravim vijestima. Medijski su resursi ograničeni, laži su naoko beskonačne, a nove prave vijesti dolaze svakodnevno - s takvim varijablama teško je stalno pronalaziti optimalan balans.
Ne treba smetnuti s uma ni to da je percepcija prijestolničkih medija, provladinih ili kritičnih, ipak često značajno drugačija u odnosu na percepciju hrvatske javnosti kao cjeline koja uključuje i sve građane. To se naročito moglo vidjeti u reakcijama na aferu koje se mogu detektirati u pasivnim krajevima Hrvatske, koje je HDZ-ova vladavina kroz desetljeća razorila, ali i u kojima je akumuliran najveći broj vječno vjernih glasača HDZ-a. Kada se malo zaviri u programe lokalnih televizija koje su sve manje-više propagandni strojevi HDZ-a, mogu se čuti babe i dide - najvjernije glasačko tijelo, kako sami kažu, "ADZ-a i prvog rvackog precjednika doktora Franje Tuđmana" - kako nariču o tome da je ovo još jedan dokaz kako se protiv Hrvatske vodi specijalni rat, da je to sve podvala udbokosajugokumunistasrbočetnikaglobalistasoroševacaveleizdajnika, da je Tolušić divan ministar koji se jako trudi itd.
Glasači niske razine informiranosti
To su mase hrvatskih "low information voters", odnosno glasača s niskom razinom informiranosti, odnosno do smrti vjernih glasača HDZ-a od kojih mnogi nemaju ni pristup internetu, ne kupuju ni novine (osim možda notorni Hrvatski tjednik) te sve svoje informacije dobivaju s televizije, većinom HTV-a i lokalnih postaja. Jedino što su oni u cijeloj priči pohvatali je da je netko napao Hrvatsku i hrvatsku vladu i hrvatskog ministra, da se Plenković i suradnici hrvaju s mračnim silama, da smo opet izloženi - slijedi čarobna riječ - ugrozi. Dovoljno je da su čuli u svemu tome i riječ "Srbija" - a čudna li čuda, prizor s navodno vrhunske fotomontaže snimljen je u sobi u Zemunu! - i oni već drhte od domoljubne brige i straha i bijesa, mobilizirani da se ipak ne otkinu u pravcu Hasanbegovića i sličnih, nego ostanu uz (Plenkovićev) HDZ.
Cijela je ova spin-pizdarija imala, dakle, dva cilja: 1. natjerati medije da se njome ekstenzivno bave i 2. pokazati raji iz pasivnih krajeva da se Plenković ipak bori za "našu stvar".
I ostvarila ih je oba jer tu smo gdje jesmo, hrvatsko je društvo takvo kakvo jest, živimo u državi koja se odavno ne bi trebala zvati Republika Hrvatska nego Afera Hrvatska. Stvar je uspjela baš zato što je tako glupa, ne zato što je nekakva visokosofisticirana manipulacija igrača političkog trodimenzionalnog šaha.
Na par dana smo zaboravili na prave afere vlasti
Doista, na nekoliko dana se zaboravilo na to da je prošlog tjedna premijer išao u fizički obračun sa saborskim zastupnikom, da je ministar obrane bacao igračke po saboru kao razmaženo derište, da se u provaliju strmopizdio samoproglašeni strateški projekt vlade - kupovina borbenih aviona - koji je povrh toga praćen čak i za HDZ nevjerojatnim nivoom muljaža. Bili su tu i neki Uljanik, Agrokor, raspad sustava zdravstva itd.
Nema sumnje da je Plenkovićeva vlast prošli tjedan potpuno izgubila kontrolu nad javnim narativom pa je i bilo potrebno kroz očajnički potez lansiranja afere Špic-papak pokušati uzeti kormilo nazad u ruke. Taj PR-ovski Hail Mary se primio, na par dana im je uspjelo, no riječ je o pobjedi kratkog roka.
Plenkovićeva vlast proizvodi mnogo više afera nego što sve njihove spin-snage mogu pokriti, samo je pitanje dana kada će eksplodirati sljedeći gnojni čir.
I važnije od toga, kritički nastrojeni mediji i novinari nisu zaboravili na sve one teme koje je afera Špic-papak nakratko zasjenila. Kako bi se to reklo u Srbiji, "ćeraćemo se još". Mnogo prije nego što Plenković i njegovi misle.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala