Foto: 123rf, FAH
PORTAL The Balkan Insight u nedavnom članku izvještava o promjenama do kojih dolazi nakon njemačkih izbora te njihovom utjecaju na potencijalne buduće članice Europske unije.
Poput britanske premijerke Therese May, Angela Merkel nakon izbora izgleda puno slabije nego prije. Prije samo nekoliko tjedana govorila je koliko će velika biti njezina većina. Sad je, poput May, natrag na položaju, ali nije zapravo na vlasti.
U nekim je aspektima prošla lošije od May, koja je barem dobila pristojnih 43 posto glasova. Merkel je pak odšepala s manje od 33 posto, što su najgori rezultati za kršćanske demokrate (CDU) od kasnih 1940-ih.
Kako su socijaldemokrati (SPD), glavna stranka u opoziciji, prošli još i gore, nema sumnje da će se Merkel nalaziti na čelu sljedeće vlade. No matematika sastavljanja većine u parlamentu još je složenija.
SPD se odbio pridružiti novoj koalicijskoj vladi uz Merkel, a kako si ona ne može priuštiti približavanje krajnje desno orijentiranoj stranci Alternativa za Njemačku (AfD), morat će tražiti partnere na lijevoj strani, među Zelenima, i na desnoj strani, među slobodnim demokratima. Ako tzv. jamajčanska koalicija (nazvana prema bojama stranaka) ikad zaživi, teško se može zamisliti da će moći usmjeravati i voditi Njemačku, ili Europu.
Balkan osluškuje
Za Balkan, posebno za potencijalne članice Europske unije u regiji, to nisu dobre vijesti.
Hrvatska, Bugarska i Rumunjska već su članice, pa se mogu malo opustiti, ali Srbija, Crna Gora i Makedonija na rubu su ulaska. Prezaposlena Njemačka koja je zaokupljena unutarnjim pitanjima upravo je ono što im ne treba.
Jedna od najvećih zagovornica širenja EU-a na istok, Velika Britanija, već je ispala iz igre jer se pokušava dogovoriti s Bruxellesom u vezi trgovine prije nego joj istekne članstvo u proljeće 2019. godine.
Francuska nikad nije posebno zagovarala širenje EU-a na istok zbog straha da će joj se smanjiti utjecaj, a Italija i Španjolska moraju se nositi sa separatizmom u Kataloniji.
Predsjednik Katalonije Jean-Claude Juncker održao je smioni govor o "stanju u uniji" sredinom rujna, hvaleći obnovu europskog projekta općenito i obnovu procesa povećanja.
No, održao ga je prije šoka na njemačkim izborima i uspjeha antiimigrantske stranke AfD. Ideja je bila da će oživljena Francuska pod predsjednikom Emmanuelom Macronom i očekivano izabranom kancelarkom Merkel predvoditi određenu europsku renesansu. No sada se Macron bori sa sindikatima, a Merkel je - gdje točno?
Pažljivo okupljanje
Koju god koaliciju da okupi, Merkel će morati provesti puno vremena pazeći na AfD i trudeći se da joj ta stranka ne otme još desno orijentiranih glasača. Što se tiče slobodnih demokrata kao potencijalnih partnera, oni su oštri prema migraciji i žele brže deportacije onih kojima je odbijen azil. Teško da će se zalagati za povećanje EU-a.
Zeleni su skloniji povećanju, ali su najslabije prošli među njezinim potencijalnim partnerima.
Naravno da sve ne ovisi o berlinskoj dnevnoj politici. Čak i sa zauzetom Njemačkom, povećanje će se i dalje polako odvijati. No, bez snažne berlinske potpore, bit će puno sporije nego se to očekivalo.
Države koje su kandidati za EU na Balkanu možda će se morati naviknuti na produženi boravak u čekaonici, zaključuje Balkan Isnight.