Arjun Thapan, posebni savjetnik predsjednika ABR-a Harukika Kurode za vodu i infrastrukturu, rekao je da se vlade moraju bolje pozabaviti upravljanjem vodom kako bi spriječile dodatno pogoršanje problema.
"Svakako vjerujemo da je Azija usred krize s vodom, koja će postajati sve ozbiljnija s vremenom. Vjerujemo da je nedavna procjena o 40 posto većoj potražnji nego opskrbi vodom do 2030. razumna", rekao je Thapan za AFP na marginama summita o pitkoj vodi u Singapuru.
Žeđ i glad
Budući da se 80 posto vode u Aziji koristi za navodnjavanje poljoprivrednih površina, nedostatak vode bi mogao izazvati ozbiljne probleme s proizvodnjom hrane. Efikasnost uporabe vode se od 1990. godine povećala samo za jedan posto, objasnio je Thapan.
Ako se taj problem ne riješi, kriza bi mogla usporiti azijski gospodarski rast, rekao je Thapan i objasnio da bi svima trebalo naplaćivati onu količinu vode koju potroše, bez obzira na to radi li se o privatnim ili pravnim osobama, jer voda se više ne može promatrati kao "beskonačni, besplatni izvor".
Svaka tri dana zbog premještanja stanovništva sa sela u gradove nikne ekvivalent grada veličine Amsterdama, a do 2050. godine će 70 posto svjetskog stanovništva živjeti u gradovima. Ukoliko se ne bude mjerilo koliko tko vode troši, neće biti moguće ispuniti potražnju za njom.
Treba djelovati odmah
Dodatni problem u Aziji je taj što se potrošena voda uglavnom ne tretira, što dovodi do ogromnog zagađenja izvora vode kao što su rijeke. Od 412 rijeka na Filipinima, 50 ih je biološki mrtvo, a samo čišćenje zaljeva u Manili koštalo bi 2,5 milijardi dolara.
U Kini, Indiji te na Filipinima ukupni volumen vode po stanovniku godišnje je pao ispod 1700 kubičnih metara, što je na margini podnošljivog po globalnim standardima. Oko 50 posto Kineske rijeke Jangce je tako zagađeno da je se ne može koristiti za poljoprivredu, rekao je Thapan.
Proces nije nepovratan, ali vlade moraju početi djelovati ovog trenutka, jer u suprotnom riskiraju ozbiljne i teške posljedice, zaključio je .