S površinom od 31.500 četvornih kilometara to sibirsko jezero predstavlja 20 posto slatke vode u svijetu (23.600 kubnih metara).
Zaštićeno šumovitim planinama od kojih neke dosežu i više od 2.000 metara visine, obale Bajkalskog jezera podijeljene su na dvije oblasti - Irkutsku i Burjatsku.
Burjati su narod mongolske pripadnosti.
Temperatura Bajkalskog jezera, čije su vode ekstremno čiste i kristalno jasne, kreće se oko 10 stupnjeva Celsiusa a njegova se može piti bez straha osim male zone na jugu jezera, blizu grada Bajkalsk, gdje je smještena tvornica celuloze koja ondje ispušta svoje otpadne vode.
Od 2.700 vrsta, koje napučuju Bajkal, koji je poznat i kao "živi muzej terijacrne faune", njih više od 60 posto ne postoji nigdje drugdje, poput golomjanke, goleme ribe čije prozirno tijelo sadrži 50 posto masnoća i može podnijeti snažan tlak na kilometar dubine. Druga endemska vrsta je slatkovodni tuljan (Phoca sibirica) te jedna vrsta planktona.
Ribari pak love omul, endemsku vrstu pastrve a prodaja njezina mesa omogućuje život lokalnom stanovništvu.
Bajkalsko jezero prima vode iz čak 336 što manjih, što većih rijeka, od kojih je najveća Selenga. Legenda kaže da je Bajkal starac s 336 sinova i kćeri no samo se jedno odmetnulo - to je jedini odvirak jezra - Angara.
Žele li putnici upoznati obale tog jezera duge 2.100 kilometara, koje im i 27 otoka, trebat će ploviti najmanje mjesec dana. Na obalama nerijetko će susreti medvjede i srndaće.