Proza devedesetih obilježena je ratnom kataklizmom i poslijeratnom krizom, piše Bagić i dodaje da u prvoj polovici toga razdoblja autori radije posežu za fakticitetom, koji u drugoj polovici devedesetih prelazi u podtekst priče.
Kratka priča koristi iskustva drugih medija, nastoji biti što prihvaćenija i pomalo briše granice između trivijalne i visoke kulture, kaže se. Tako, postala je presjecište različitih spisateljskih strategija i žanrovskih obilježja.
Karakteriziraju je ekonomično izlaganje teme, pripovjedačeva selektivnost, orijentacija na stvarno i česta upotreba pjesničkih i dramskih efekata.
Poetiku kratke priče devedesetih Bagić je podijelio u četiri pristupa: kritički mimetizam (Miljenko Jergović, Robert Perišić, Ante Tomić, Zoran Ferić, Borivoj Radaković i Tarik Kulenović), eskapizam (Roman Simić, Robert Mlinarec, Milana Vuković-Runjić, Mislav Brumec), interdiskurzivnost (Stanko Andrić, Željko Zorica i Boris Perić) te prozu urbanog pejsaža, koja je poetička poveznica s kratkom pričom prethodnog desetljeća (Delimir Rešicki, Krešimir Mićanović, Senko Karuza, Neven Ušumović, Darko Desnica i Marinela)
Beogradski nakladnik "Samizadat B92" tiskao je posljednjih godina više književnih djela hrvatskih autora među kojima osam knjiga Dubravke Ugrešić, dvije knjige Roberta Perišića i jednu knjigu Daše Drndić.
Beogradska "Reč" i zagrebački kulturni časopis "Zarez" surađivali su 2001. razmjenjujući tekstove koje su prethodno objavili.