Screenshot: YouTube
HRVATSKA je drastično povećala prodaju streljiva iz jugoslavenskog i ratnog razdoblja prema Saudijskoj Arabiji u 2016. godini, usprkos upozorenjima organizacija za ljudskih prava o ilegalnom preusmjeravanju pošiljki u ratna područja, što predstavlja kršenje EU i međunarodnih zakona, pišu Lawrence Marzouk, Ivan Angelovski, Jelena Svirčić za BIRN, prenosi BalkanInsight.
U prvih devet mjeseci prošle godine, Zagreb je prodao streljiva, mina i raketnih bacača u vrijednosti od 83 milijuna eura (88 milijuna dolara), kako otkrivaju BIRN, Balkanska istraživačka regionalna mreža, i OCCRP, Mreža za istraživanje organiziranog kriminala i korupcije. Cifre iz razdoblja između listopada i prosinca tek trebaju biti objavljene.
Video snimci i fotografije koje su se pojavile iz Sirije pružaju uvjerljive dokaze o prisustvu streljiva i oružja hrvatske proizvodnje u ovoj državi.
Hrvatska je jedna od prvih država koja je isporučila oružje sirijskim pobunjenicima, oslobađajući se na taj način zaliha streljiva tijekom zime 2012. godine.
Oprema je usmjerena preko Jordana – plaćena od strane Saudijske Arabije uz koordinaciju CIA-e – duž puta kojim je od tada iz Srednje i Istočne Europe preneseno oružja u vrijednosti preko milijardu eura.
Od trenutka kada su te prve isporuke razotkrivene, Hrvatska je uložila maksimalne napore kako detalji ove trgovine ne bi dospjeli u medije, uklanjanjem ključnih informacija – kao što je konačno odredište – iz službenih izvještaja.
Novinari su, međutim, našli način da zaobiđu tajnost, korištenjem malo poznatih UN-ovih podataka o trgovini, koji su otkrili kako je Hrvatska izvezla preko 2.600 tona desetljećima starog streljiva (koje je Hrvatska vojska proglasila viškom) moderno-opremljenoj vojsci Saudijske Arabije između veljače i rujna 2016. godine.
Izvoz u Saudijsku Arabiju
Od prosinca 2012. godine i početka rata u Siriji, Hrvatska je izvezla oružje i streljivo vrijedno 126 milijuna eura (134 milijuna dolara) Saudijskoj Arabiji i 44 milijuna eura (47 milijuna dolara) Jordanu, prema podacima s internet stranice UN Comtrade koji objavljuje detaljnu međunarodnu statistiku o trgovini dobrima iz 99 različitih kategorija, uključujući streljivo. Prije ovoga, trgovina oružjem i streljivom je bila praktično nepostojeća u Hrvatskoj.
Hrvatska je ukupno isporučila preko 6.000 tona streljiva za ručno i lako oružje – koja je vjerojatno podrazumijevala metke, minobacačke projektile, rakete, granate – samo zaljevskom kraljevstvu. Ovo je jednako težini 750 milijuna metaka za AK-47 kalašnjikove.
Kako otkriva istraživanje BIRN-a i OCCRP-a koje je objavljeno prošlog srpnja [link], između 2012. i 2014. godine, Hrvatska je odobrila izvozne licence vrijedne 302 milijuna eura Saudijskoj Arabiji, Jordanu, Turskoj i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, UAE, za četiri ključna dobavljača sirijske opozicije. Brojke, posljednje dostupne, uglavnom su zasnovane na izvještajima Europske komisije.
UN podaci o trgovini pokazuju kako je prije 2012. godine, Hrvatska izvezla manje od milijun eura streljiva godišnje, ali ovo je poraslo sa početkom sirijskog građanskog rata, na 4.7 miljuna eura (5 milijuna dolara) 2012. godine; 30 milijuna eura (32 milijuna dolara) 2013. godine; 35 milijuna eura (37 milijuna dolara) 2014. godine; 6.6 milijuna eura (7 milijuna dolara) 2015. godine i 77 milijuna eura (82 milijuna dolara) 2016. godine.
Hrvatska nema veću aktivnu proizvodnju streljiva i u prethodnim godinama je uvezla manje količine oružja, što ukazuje kako ovi izvozi potječu od velikih zaliha Ministarstva obrane Republike Hrvatske, MORH, koje datiraju iz Jugoslavije i ratova za neovisnost iz ranih devedesetih.
Vojni i sigurnosni stručnjak iz Hrvatske, Igor Tabak, analitičar internet portala o obrani i sigurnosti, Obris, zapaža kako Hrvatska trenutno nema tvornice za proizvodnju streljiva, tako da za prodaju mora uzimati od zaliha.
„Vrlo je vjerojatno kako ovi izvozi potječu od stare municije, vjerojatno s zaliha bivše Jugoslavije i proizvodnje Istočnog bloka“, kaže on.
Hrvatska dosljedno odbija priznati kako ostvaruje ogromnu dobit od likvidacije svojih zaliha na ratištima na Bliskom istoku, ali dokumenti koje je objavila organizacija pod imenom Regionalni pristup smanjenju zaliha, pokazuje velik porast prodaje sa zagrebačkih zaliha koji se poklapa sa početkom građanskog rata u Siriji.
Niz dokumenata koji je predan regionalnom forumu od strane MORH-a detaljno pokazuje kako je Hrvatska vojska prodala barem 5.000 tona viška streljiva 2013. i 2014. godine – a tolika količina je prethodno prodana u razdoblju od deset godina – sa zaliha od otprilike 18.000 tona.
Porast prodaje se dogodio odmah nakon što je Hrvatska ponudila svoje oružje Washingtonu za upotrebu u Siriji i početka velikog zračnog prijevoza oružja i streljiva u Jordan – operacije o kojoj je prvo izvještavao New York Times u veljači 2013. godine, a koja je potvrđena BIRN-u i OCCRP-u od strane bivšeg američkog veleposlanika u Damasku, Roberta Forda, u intervjuu prošle godine.
Od 2012. godine, sva prodaja streljiva, izuzevši nekoliko stotina tisuća dolara, je išla u Jordan ili Saudijsku Arabiju.
Pošiljke u veljači, lipnju i rujnu 2016. godine – najvrednije do sada – sadržale su skoro 2.600 tona metaka, mina za minobacače ili raketa, vrijednih 77 milijuna eura (82 milijuna dolara).
Dodatnih 122 tona bacača raketa ili granata je prevezeno u ožujku i kolovozu 2016. godine u Saudijsku Arabiju, u skladu s UN-ovim podacima o međunarodnoj trgovini. Hrvatska proizvodi male količine bacača granata, ali do danas u Siriji je viđeno samo oružje jugoslavenske proizvodnje i sa zaliha.
Glasnogovornik Ministarstva gospodarstva je prvo rekao novinarima BIRN-a i OCCRP-a kako nije bilo izvoza bacača raketa ili granata Saudijskoj Arabiji tijekom 2016. godine, a nakon što su ga novinari suočili sa službenim brojkama iz UN-a i Hrvatskog zavoda za statistiku, koje govore suprotno, on nije imao komentara, prenosi BalkanInsight.
Pada u pogrešne ruke
Malo je vjerojatno da vojska Saudijske Arabije, jedna od najbolje opremljenih na svijetu, može biti konačno odredište za ove hrvatske otpatke. Vojni stručnjaci su rekli BIRN-u i OCCRP-u kako su vjerovajni krajnji korisnici takvog materijala grupe koje su saveznici zaljevskog kraljevstva u Siriji i Jemenu.
Iako su stručnjaci prethodno istakli video i fotografske dokaze RBG-6 bacača granata i RAK-12 višecijevnih raketnih sustava hrvatske proizvodnje u Siriji, hrvatski dužnosnici su osporili njihovo porijeklo, ističući kako se slično oružje proizvodi i na drugim mjestima.
Međutim, nova analiza profila na društvenim mrežama jedinica koje se bore u Siriji, koju su proveli BIRN i OCCRP, kao i online entuzijasta koji prate upotrebu oružja, pruža jasne dokaze kako su ova oružja proizvedena u Hrvatskoj.
Tri fotografije podijeljene na Twitteru 2015. godine i 2016. godine pokazuju bacače granata „RBG-6“ u upotrebi ili na prodaju u Siriji. Ovaj model se proizvodi isključivo u Hrvatskoj.
Dva video snimka također pokazuju Prvu armiju i Pokret Nuredin Zanki, umjerenu frakciju u Siriji koju podržava SAD, kako koriste bacače raketa s vidljivim znakom „RAK“ sa strane, čime se potvrđuje hrvatsko porijeklo. Hrvatska je bila jedini proizvođač RAK-12 bacača.
Drugi video snimci objavljeni 2015. i 2016. godine od strane različitih frakcija također pokazuju rakete hrvatske proizvodnje u Siriji. Obilježja na njima pokazuju kako su napravljene sredinom devedesetih, nakon što se Hrvatska odcijepila od Jugoslavije.
Mine za minobacače proizvedene u Hrvatskoj tijekom 1990-tih su također identificirane u velikim količinama na sirijskim ratištima na osnovu serijskih brojeva vidljivih na objavama na društvenim mrežama.
Svježe isporuke streljiva su navodno nastavile stizati u Siriju. Dva video snimka pobunjeničkih skladišta oružja zaplijenjenih od strane sirijskih državnih trupa, snimljena u prosincu 2016. godine od strane Russia Today, otkrivaju neiskorištene mine za minobacače i rakete. One su vjerojatno isporučene prethodnih mjeseci s obzirom na potrebu za stalnim obnavljanjem zaliha u ratnoj zoni.
Takozvane umjerene pobunjeničke grupe u Siriji nisu jedine vojne formacije koje su nabavile hrvatsko oružje, prema riječima organizacija za ljudska prava.
ISIS i Džabat al-Nusra su nabavili bacače hrvatske i jugoslavenske proizvodnje još 2014. godine, u skladu s izvještajima organizacija kao što je Amnesty International.
Ivica Nekić, predsjednik Alan agencije, hrvatskog državnog trgovca oružjem, koji prodaje artikle kao što su RAK-12, RBG-6 i zalihe mina za minobacače, rekao je BIRN-u i OCCRP-u kako agencija „nema ništa“ s bilo kojim artiklom nađenim u Siriji.
Dodao je kako je oružje možda zaplijenjeno na ratištu ili kako je došlo iz Iraka, koji kupuje oružje iz Srednje i Istočne Europe desetljećima.
Na pitanje o širenju oružja hrvatske proizvodnje u Siriji, Eliot Higgins, londonski istraživački novinar, čija su specijalnost istraživanja preko javno dostupnih podataka (open-source), kaže: „Vidjeli smo grupe kao što su ISIS i Džabat al-Nusra kako koriste ovo oružje, iako je nejasno kako su ih nabavili. Ovo oružje je moglo biti ukradeno od drugih grupa, prodato između grupa, ili osigurano direktno.“
Higgins je među prvima identificirao balkansko naoružanje u upotrebi u sirijskom ratu.
Neprovjeravanje gdje oružje završava
Darko Kihalić, voditelj Odjela za oružje i dozvole pri Ministarstvu gospodarstva, rekao je BIRN-u i OCCRP-u u intervju tijekom prošlog ljeta, kako Zagreb nema problem s prodajom oružja Saudijskoj Arabiji sve dok ona dostavlja odgovarajuću dokumentaciju.
„Kako ćete zaustaviti nekog da izvozi negdje gdje nema ograničenja, kada će to utjecati na nečije prihode i dobit?“ pitao je on.
U odgovoru na pitanja novinara BIRN-a i OCCRP-a o novijim prodajama, glasnogovornik ministarstva je prošlog tjedna naveo kako je izvoz u 2016. godine posljedica realizacije dozvola koje su odobrene 2015. godine i koje se mogu iskoristiti godinu dana nakon izdavanja, prenosi BalkanInsight.
Dodao je kako su neke dozvole za Saudijsku Arabiju bile odbijene u 2015. i 2016. godini, a nijedne odobrene, što je u suprotnosti s onim što je Kihalić izjavio tijekom intervjua.
Glasnogovornik nije detaljnije objasnio ove razlike, kako je izvoz bio odbijen, niti je pojasnio kako je izvoz kasnije bio omogućen u 2016. godini dok je ministarstvo odbijalo izdati dozvole za Saudijsku Arabiju.
Nakon toga u 2016 godini. nisu izdate dozvole, naveo je glasnogovornik, mada nije odgovorio na pitanje o 2017. godini.
Kada smo ga upitali da li je svestan kako se hrvatsko oružje koje kupuje Saudijska Arabija pojavljuje u Siriji, Kihalić je rekao: „Mi nemamo što više provjeravati, s obzirom da na [izvoznom] dokumentu piše kako će njihovo ministarstvo obrane ili policijske snage [Saudijske Arabije] koristiti to [oružje] i kako ga neće preprodavati ili izvoziti“.
On kaže kako ovaj pristup znači da je Hrvatska ispunila svoje međunarodne obaveze uključujući Zajednički stav EU o izvozu oružja, za koji ima obavezu ispunjavanja od priključenja Europskoj uniji 2013. godine, kao i obavezu poštovanja Sporazuma o trgovini oružjem UN-a iz 2014. godine.
Organizacije za ljudskih prava osporavaju Kihalićev stav.
Patrick Wilcken, istraživač za oružje za Amnesty International, kaže kako je Hrvatska obavezna ne samo provjeravati dokumente, već i spriječiti preusmjeravanje oružja prema drugoj zemlji, kao što je i zabranjeno stjecanje koristi u teškim kršenjima ljudskih prava. Ukoliko se to ne radi, objašnjava on, to je kršenje međunarodnog prava.
“Imajući u vidu brdo dokaza o sistematskim preusmjeravanjima isporuka oružja iz Saudijske Arabije prema oružanim grupama u Siriji, nedostatak detaljnog ispitivanja radi sprečavanja daljih diverzija – može doći do kršenja Zajedničkog stava EU i Sporazuma o trgovini oružjem”, dodaje on.
Amnesty International je upozorila kako su oružja prodata Saudijskoj Arabiji završila kod oružanih grupa koje su počinitelji ratnih zločina, uključujući indirektno, Islamsku državu, ISIS.
Ministarstvo vanjskih poslova Saudijske Arabije nije se odazvalo na brojna postavljena pitanja.
Nizozemska je već obustavila izvoz oružja u Saudijsku Arabiju nakon izvještaja da se oružja koriste za ratne zločine u Jemenu. Ujedinjeno Kraljevstvo i Njemačka se sve više pozivaju da naprave isto.
Bodil Valero, poslanica Europske stranke Zeleni iz Švedske i izvjestitelj Europskog parlamenta o oružju, je kritizirala Hrvatsku i pozvala EU da pooštri mjere kontrole izvoza oružja među svojim članicama.
„Hrvatska je koristila Saudijsku Arabiju s obzirom da nije dozvoljeno izvoziti u Siriju, a oružje završava u rukama ISIS-a i Kurda. Moramo napraviti mnogo više,“ kaže ona.
Tekst je objavila Balkanska istraživačka mreža BIRN kao dio projekta „Tragom dokumenata do boljeg upravljanja“ (A Paper Trail to Better Governance).
Svi dokumenti mogu se pronaći u BIRN-ovoj bazi podataka BIRN Source.