"JA IM sve opraštam... Snaga opraštanja daleko je moćnija od bilo kakvih ograda ili zidova", rekao je Blaškić u intervjuu za emisiju HTV-a Meridijan 16, odgovarajući na pitanje što misli o onima koju su prikrivali dokaze ključne za njegovo oslobođenje.
Dodao je da su te osobe postupile onako kako su smatrale da trebaju postupiti, a on je postupio onako kako su mu dopuštale skučene haške okolnosti.
Zahvalio je "svima onima koji su omogućili da oslobađajući dokazi ipak budu dostupni", prije svega vladi RH, Uredu predsjednika RH i vladi Federacije BiH koji su dostavili te dokumente. "Ja sam presretan da je na kraju pravda pobijedila".
Blaškić smatra da svi svoju nevinost trebaju dokazati pred sudom u Haagu. "Pravda je spora, ali je dostižna"- rekao je.
Upitan u Meridijanu 16 ima li kakvu poruku za generala Antu Gotovinu kojega traži Haški sud, Blaškić je rekao da odlazak u Den Haag "nije turističko putovanje" i da "svaki onaj koji se odluči za takav korak treba tu odluku donijeti sam i biti spreman da se suoči s teškoćama koje se nalaze na haškom putu". Međutim, naglasio je da mu nije žao ni jedne godine provedene u Den Haagu nakon što je čuo odredbu Žalbenog vijeća da nije kriv za zločine, prije svega u Ahmićima.
Upitan kako komentira činjenicu da niti jedan predstavnik vlasti nije bio na njegovom dočeku u zagrebačkoj zračnoj luci Pleso, Blaškić je kazao da o tome nije puno razmišljao, te je zahvalio hrvatskoj vladi na materijalno-financijskoj pomoći bez koje bi, kako je rekao, i dalje vjerojatno bio u Den Haagu.
Nakon što ga je Stjepan Mesić prije nekoliko dana umirovio, on ne zna što će raditi. Sve što za sada želi je biti dobar otac i suprug, jer svih ovih godina, kao je rekao, niti jednom svoju djecu nije odveo u vrtić i školu.
"Bit ću presretan čovjek ako budem mogao uzvratiti ljubav svojoj supruzi i djeci" - rekao je Blaškić.
Blaškić je novinaru Jutarnjeg lista priznao da je nakon što je dobio 45 godina zatvora supruzi Ratki rekao da je voli beskrajno ali da ima punu njegovu podršku izbrati drugačiji put, da može otići ako ne može izdržati sa njim. Ratka Blaškić je nakon tih riječi zatražila da nešto slično više nikad ne ponovi.
Umirovljeni general je izjavio da se osjeća dosta dobro i da očekuje konačnu dijagnozu za svoju bolest. Iako je u Haagu napravio razne pretrage, Blaškić još ne zna od čega je obolio. Tijekom suđenja bio mu je dijagnosticiran tumor, što se ispostavilo pogrešnom dijagnozom.
Informacije po kojima će njegova obrana otežati položaj Darija Kordića i Paška Ljubičića Blaškić smatra neutemeljenima. Dodao je da će Sudsko vijeće presuditi na osnovu činjenica.
Čim dobije potrebne dokumente, sutra ili prekosutra, Blaškić s obitelji namjerava otputovati u Kiseljak, a želja mu je posjetiti cijelu Lašvansku dolinu te odati počast žrtvama u Ahmićima.
Na dočeku Ademi i Rojs
Blaškića su dočekali njegova majka i sestra, kao i druga rodbina, a uočeni su u zračnoj luci i predstavnici nekih ogranaka udruga hrvatskih branitelji. U pristanišnoj zgradi na izlazu putnika međunarodnoj prometa okupilo se nekoliko stotina ljudi
Blaškić se više od pola sata zadržao u prostoru međunarodne kontrole putnika u koji su uspjeli ući njegovi rođaci i prijatelji, što je zabilježio dio snimatelja na galeriji te pristaše koji su uzvicima oduševljenja i gromoglasnim pljeskom pratili kretanje u tom prostoru.
Kad je nastupio trenutak izlaska iz prostora kontrole, došlo je do naguravanja. Nastupilo je opće trčanje i naguravanje sve do ulaska Tihomira Blaškića u automobil.
U zračnoj luci nije bilo predstavnika Vlade, niti istaknutih članova HDZ-a. Tamo su se našli HNS-ovac Srećko Ferenčak, te HSP-ovci Vlado Jukić i Velimir Kvesić, Ljubo Ćesić Rojs te umirovljeni general Rahim Ademi.