BRAĆA i sestre po korupcionaškoj pljački u Egiptu prošli su mjesec odlučili da je dosta oligarhijskog načina vladavine u toj zemlji koja je nekolicinu egipatskih obitelji učinila enormno bogatima. Da bi Mubarak i njegova obitelj te klika koja se okupila oko njegovog sina Gamala Mubaraka mogla steći toliko bogatstvo, ostali su morali ostati bez ičega, na rubu gladi u zemlji čiji je BDP išao uzlaznom putanjom, isto kao i postotak siromašnih Egipćana.
"Kralj čelika" pod istragom
Gamal Mubarak - osovina korupcije
Egipat Hosnija Mubaraka dugo je funkcionirao kao država u kojoj se bogatstvom kupovala politička moć, a političkom moći dolazilo do velikog bogatstva, napisao je Timesov trojac u ovom tekstu. Egipatski je narod godinama gledao kako se šačica ljudi uspinje gomilajući nevjerojatno bogatstvo i gradeći svoje viletine, dvorce mahom u pustinji, izvan Kaira ili na egipatskoj obali, vozeći se ulicama Kaira u najnovijim Mercedesima uz policijsku pratnju. Radi se o grupi pojedinaca, biznismena , okupljenih oko sina diktatora Hosnija Mubaraka, Gamala, kao i ključnim ministrima u Mubarakovoj Vladi i članovima vladajuće partije. "Postala je to najbogatija skupina ljudi u Egiptu", objašnjava Hala Mustafa, politolog koji je prije više godina napustio vladajuću partiju ustvrdivši da ne provodi reforme. "Oni su sve monopolizirali", dodaje Mustafa.
S rastom bogatstva ove privilegirane klike, u narodu je rastao bijes te su se sve više širile glasine o korupciji u zemlji. Iznosile su se procjene o multimilijarderskim iznosima koje ima predsjednik i njegova obitelj, no tvrdnje nikad nisu dokazane. O korupciji u Egiptu govorilo se i u depešama koje su procurile iz WikiLeaksa. U jednoj koja datira iz 2006. godine na 274 stranice iznose se detalji o optužbama za korupciju vezanima za Hosnijevu suprugu Suzannu, sina Gamala te njegova brata, biznismena Alaa. Američki veleposlanik Francis J. Ricciardone upozorava, pak, kako su optužbe nedokazane, ali da u javnosti raste sve veći bijes.
Mubarakovi posjeduju kuću od pet katova u Londonu. čija je vrijednost procijenjena na 10 do 16 milijuna dolara. Tamo povremeno navrati gospođa Mubarak, a Gamal otamo obavlja svoje londonske poslove.
Važno je imati politički pedigre
Ezz je poznat kao jedan od najbližih Gamalovih ljudi. Njegov je otac bio trgovac čelikom, a majka je imala zemlju u Gazi. Bila je to dobrostojeća, ali ne i bogata obitelj, no Ezzovo bogatstvo rapidno počinje bujati tijekom '90-ih godina. Bile su to godine ekonomskih promjena u Egiptu prema direktivama Međunarodnog monetarnog fonda. No, iste su se provele samo na papiru, dok je u praksi stanje ostalo nepromijenjeno. Banke kontrolirane od strane države davale su kredite samo onim obiteljima koje su podržavale Mubarakovu vladu i odbijale ih onima bez pravog "političkog pedigrea". Ahmed El Naggar, direktor sektora ekonomskih studija u Centru za političke i strategijske studije svjedočio je novinarima New York Timesa kako se državna zemlja za male novce prodavala obiteljima s jakim političkim vezama, a podmićena vlast prodavala je strancima za iste male iznose državne kompanije. Istodobno, država je trebala strane investitore za zajedničke projekte s egipatskim tvrtkama. I u tim su se poslovima našli samo oni bliski s vladajućom partijom.
Zastrašivanje i namještanje izbora
Baš tijekom famozne privatizacije Ezzova obitelj kupila je čeličanu, a sam Ezz se aktivirao u politici. Negdje u to vrijeme i Gamal je postao aktivan unutar tatine stranke. Gamalov napredak u stranci, pratio je Ezzov napredak, a posljedično s tim enormno se bogatio. Ezz je do 2003. kontrolirao dvije trećine egipatskog tržišta čelikom, a narednih godina preuzima sve odgovornije funkcije u partiji. Tada su se u javnosti počele ispoljavati sumnje u korupciju koje su nadležni odbacili. Javnost ga je držala glavnim krivcem za monopolizaciju tržišta, rast cijena cementa i čelika čime su povećani i građevinski troškovi. No, Ezz se i dalje nastavio politički uspinjati da bi u studenom postao direktorom predizborne kampanje svoje stranke.
Uslijedile su optužbe za zastrašivanje, nasilje i namještanje izbornih rezultata, a Ezz je išao toliko daleko da su čak i članovi njegove stranke kazali kako je ovaj put pretjerao. No, on je htio potpunu dominaciju stranke, a što je rezultiralo tek šačicom mjesta u Parlamentu za opozicijske stranke. Jedan od članova vladajuće stranke prokomentirao je to riječima: "Sve je uvjerio da moramo dominirati na izborima. Prijatelj mi je kazao: 'Najgluplje je to što je opozicija bila mirna unutar Parlamenta. On je opoziciju izveo vani na ulice".
Politolozi, međutim, kažu kako je fokus istrage o korupciji u Egiptu na Ezzu, ali ne s ciljem promjene korupcionaškog sistema, već s ciljem umirenja javnosti bez pravih promjena. S ciljem da stranka ostane na vlasti, te da se izvedu samo kozmetičke promjene.
Pod istragom i bivši ministar za investicije
Istražitelji su zbog optužbi za korupciju oduzeli putovnicu i zamrznuli imovinu Rachidu Mohamedu Rachidu, bivšem ministru za investicije. Optužbe su izašle u javnost dok je bio u Dubaiju. U nedjelju ga je posjetio novinar Reutersa u Dubaiju, no ovaj je odbio išta komentirati, tvrdeći kako se planira vratiti u Egipat.
Neovisni novinar i bloger Issandr El Amrani također ističe kako se istrage o korupciji fokusiraju samo na Ezza kao osobu korumpiranu do srži, no, pita se ovaj novinar, je li on doista više korumpiran od ostalih generala i ministara u Vladi. Amrani je nabrojio još barem šest utjecajnih dužnosnika koji bi mogli biti dio koruptivnog lanca, iako se za to ne mogu naći dokazi. Većina je povezana sa vladajućom strankom. Među njima su Ibrahim Kamal, stariji član vladajuće partije, bivši ministar poljoprivrede koji je većinski proizvođač tekstila, biznismen u keramici Muhammad Abul Einen, bivši ministar stanovanja Ahmed al-Maghrabi te njegov rođak, bivši ministar prometa Mohamed Mansour.
Borba protiv korupcije po Mubaraku
"No, Ezz i neki drugi dužnosnici sada se nude javnosti kao žrtvena janjad", kazao je Samer Shehata, asistent na Arapskim politikama u Georgetownu koji je intervjuirao Ezza. Stranku NDP opisao je kao grupu individualaca s financijskim interesima koji se predstavljaju kao politička stranka. "Mala je razlika između Ahmeda Ezza i Gamala Mubaraka", dodaje Shehata.
Međutim, dokazi za korupciju u Egiptu teško se pronalaze. Novinari koji su pisali o korupciji, naročito oni koji su pisali o Gamalu Mubaraku, kažnjeni su, osuđeni na zatvorske kazne ili premlaćeni. "Problem je što uopće ne možemo započeti s traženjem dokaza. Čim započinjete s ozbiljnim istraživanjem, stavljate se u veliku opasnost", kazala je Hani Shukrallah koja uređuje web site na engleskom jeziku za Al-Ahrama.