Prvo su se, u noći s ponedjeljka na utorak, ministri privrede i financija Europske unije na sastanku u Bruxellesu morali pomiriti s "francusko-njemačkim diktatom" (odnosno omogućenim prekoračenjem proračunskih sredstava utvrđenih Paktom o stabilnosti) koji je uživao prešutnu podršku Italije i Portugala, jer se dvije zemlje nalaze u sličnim ekonomskim i financijskim nedaćama, ali i Luksembruga i Belgije u ime dobrosusjedske solidarnosti.
U srijedu je u Nacionaloj skupštini usvojen zakon o ratifikaciji ugovora o proširenju Europske unije - sa 505 glasova za i 19 suzdržanih, i samo tri protiv (od kojih su dvojica zastupnika pritisnuli krivo dugme). Istoga dana u Berlinu došlo je do povjerljiva sastanka diplomatskih savjetnika "velike trojice" francuskog predsjednika Jacquesa Chiraca, njemačkoga kancelara Gerharda Schroedera i britanskog premijera Tonyja Blaira, na kojemu je postignut napredak, odnosno ublažene neke britanske rezerve prema konceptu "neovisne europske obrane", kako su to istaknuli francuski mediji.
U četvrtak se pak Europska komisija obratila Europskom sudu pravde u Luksemburgu tužbom protiv francuske države zbog pružanja nelojlalne financijske pomoći informatičkoj tvrtki Bull u vrijednosti 450 milijuna eura, a koncem tjedna je europski povjerenik Mario Monti zaprijetio da će narediti francuskom javnom elektroprivrednom poduzeću EDF-u da vrati 888 milijuna eura koje duguje državi u obliku poreza.
Burni je "euro-tjedan" kulminirao ipak dvodnevnim ministarskim sastankom u Napulju na kojem se raspravljalo i pokušalo usuglasiti različta stajališta oko reforme europskih institucija predložene u prednacrtu europskog ustava.
U Parizu se unaprijed procijenilo da do "napuljske konklave" dolazi u najnezgodnijem trenutku, samo tri dana nakon "demonstriranja francusko-njemačkog saveza" oko Pakta o stabilnosti te da zbog veličine uloga oko kojih se raspravlja, posebno pitanja glasanja u Europskom vijeću ili broja članova Europske komisije, nema razloga očekivati "bijeli dim" i uzvik "imamo ustav".
Između nepopustljive "obrane" Ugovora iz Nice koju predvode Španjolska i Poljska jer su tada dobile status "gotovo velike zemlje" sa 27 glasova u odnosu na 29, koliko su dobile Njemačka, Francuska, Italija i Velika Britanija, i "napada" iz Berlina, jer "ne može se dodijeliti 29 glasova Nijemcima kojih ima 88 milijuna, a 54 glasa Španjolcima i Poljacima kojih zajedno ima 80 milijuna" (kancelar Gerhard Schroeder), Pariz se unaprijed opredijelio za njemačko stajalište.
Međuvladina konferencija o reformi europskih ustanova - otvorena 4. listopada u Rimu - preživjela je Napulj time što je sva sporna pitanja odgodila do euro-summita koji se održava 12. i 13. prosinca u Bruxellesu, ali se ne vidi kako će moći maknuti svoj urođeni hendikep: "pravilo o jednoglasju koje priječi svaku inovaciju", upozorava vladi bliski list Figaro. Osim toga, tražiti od vlada dvadesetpetorice da uspostave europski institucionalni sustav u kojemu bi njhova moć bila ograničena, isto je što i od "purice tražiti da pripremi božićni ručak", dodaje list.