"Roditelji moraju dobro odvagnuti moguće obrazovne prednosti s emocionalnim i socijalnim učinkom na dijete", izjavila je dr. Mona Mansour.
Istraživanje je provedeno na 3.285 "školski mobilne " djece u dobi između 5 i 14 godina. Djeca su mobilna ako su u dobi između 5 i 9 godina pohađala dvije ili više osnovnih škola, ili su između 9 i 14 godina polazila tri ili više škola.
Bihevioralni su problemi mjereni putem odgovora majki na tvrdnje poput "on/ona je neposlušan", "on/ona ima problema u odnosu s ostalom djecom", "on/ona je nagao" s "često", "ponekad" ili "uopće ne". Njihovi su odgovori "prevedeni" u brojčani rezultat, tako da su viši rezultati pokazivali veći poremećaj u ponašanju.
"Majke školski mobilne djece prijavile su više bihevioralnih problema od majki ostale djece", rekla je dr. Mansour. "Iako na temelju samo tih podataka ne možemo zaključiti da mijenjanje škola uzrokuje probleme u ponašanju, postoji očita veza između ta dva fenomena", dodala je.
Po njezinim riječima, 14 posto djece je školski mobilno, ponajviše djeca neudanih majki, majki s nižim obrazovanjem ili onih sa simptomima depresije.
Mnogi roditelji, osobito u gradovima, napuštaju jednu školu u korist druge zbog niza razloga, uključujući preseljenja i financijske razloge.
Liječnici i pedijatri moraju više razgovarati s roditeljima i djecom o promjenama škole, a u to se moraju uključiti i škole, koje moraju uvažavati što je najbolje za njihove učenike kada donose školska pravila, zaključila je dr. Mansour.