Velika Britanija je 1960. godine dala Cipru nezavisnost ali je na otoku ostavila dvije vojne baze u kojima se još i danas nalazi oko 4.800 vojnika i civila. Republika Cipar dobila je miješanu upravu sastavljenu od predsjednika Makariosa, arhiepiskopa grčke pravoslavne crkve, s grčke strane i turskog zamjenika predsjednika Fazila Kucuka. Do oštrih sukoba između dviju zajednica na otoku došlo je tri godine nakon proglašenja nazavisnosti, što je dovelo do razmiještanja mirovnih snaga UN-a 1964. godine. Glavni zadatak mirovnih snaga bilo je očuvanje mira na otoku. Četrdeset godina kasnije na Cipru su i dalje razmiještene plave kacige UN-a, koje danas broje 1.257 vojnika i četrdesetak civilnih policajaca.
U srpnju 1974. Makarios je zatražio od Atene odlazak grčkih vojnih dužnosnika koji su se zalagali za priključenje Cipra Grčkoj. 15. srpnja Makarios je smijenjen a na njegovo je mjesto došao predstavnik Nacionalne organizacije ciparskih boraca Nikos Sampson. Taj državni udar doveo je do intervencije turske vojske 20. srpnja pod izlikom zaštite ciparskih Turaka. U roku od mjesec dana, Turci su preuzeli kontrolu nad 37 posto teritorija na sjeveru otoka. Oko 200.000 ciparskih Grka bilo je prisiljeno otići u izgnanstvo na jug otoka.
Pad vojnog režima u Grčkoj krajem 1974. omogućio je povratak Makariosa na vlast, a on je na tom položaju ostao sve do svoje smrti 1974. Čelnik ciparskih Turaka Rauf Denktash proglasio je 13. veljače 1975. "Tursku Saveznu Državu Cipar". Pod kontrolom UN-a izvršena je zamjena stanovništva. Nakon Makariosove smrti, Denktash 1978. obnavlja pregovore s predsjednikom Spirusom Kiprijanuom, no ipak 15. studenoga 1983. proglašava "Tursku Republiku Sjeverni Cipar", koju je do danas priznala jedino Turska.
U posljednjih dvadeset godina održano je niz sastanaka i pregovora o sudbini podijeljenog otoka, ali svi su oni završili neuspješno. UN su 11. studenoga 2002. predstavili plan o ponovnom ujedinjenju otoka, ali pregovori između Denktasha i predsjednika ciparskih Grka Tasosa Papadopulosa propali su u ožujku 2003. Ipak do travnja ove godine obje su strane pokazale znakove dobre volje te su otvorile demarkacijsku liniju članovima obiju zajednica na podijeljenom otoku.
Europska unija zalaže se za ponovno ujedinjenje otoka čija bi južna strana trebala ući u EU u svibnju 2004. Početkom studenoga izvješće Europske komisije upozorilo je Ankaru da bi neuspjeh rješenja ciparskog pitanja "mogao predstavljati ozbiljnu prepreku" za ulazak Turske u EU.
(Hina) nab br