Skupština Crne Gore trebala bi 24. rujna raspravljati o smjeni njezina predsjednika Andrije Mandića jer je uputio sućut povodom smrti ratnog zločinca Ratka Mladića. To Mandiću nije prvi put da zakuhava situaciju.
Predsjednik crnogorske Skupštine Andrija Mandić, član Nove srpske demokratije (NSD), jedan je od brojnih srpskih političara iz regije koji su se oglasili povodom smrti osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića, ali je jedini čija je funkcija zbog toga dovedena u pitanje.
Zbog Mandićeve sućuti obitelji Mladić, oporbena Demokratska partija socijalista (DPS) zatražila je smjenu predsjednika parlamenta, a izvanredna sjednica zakazana je za 24. rujna. Iako je ovo treći takav pokušaj u tri godine, ovaj put je inicijativa prikupila podršku 38 od 81 zastupnika, uključujući i neke iz vladajuće većine, piše DW.
Među potpisnicima inicijative su i predstavnici manjinskog bošnjačkog i albanskog naroda. Iako većina i dalje podržava Mandića, ishod glasanja nije posve izvjestan. Mandić je i u prošlosti svojim stavovima, koji su često bili bliži Beogradu nego Podgorici, dovodio zemlju u probleme. Njegova inicijativa za rezoluciju o Jasenovcu, kao odgovor na UN-ovu rezoluciju o Srebrenici, izazvala je napetosti s Hrvatskom i prijetnju blokadom EU pregovora. U Hrvatskoj je Andrija Mandić, inače četnički vojvoda, proglašen nepoželjnom osobom.
Glasanje o Mandiću kao test
Iz DPS-a za DW kažu da je vrijeme da se stvari izvedu na čistac i da se vidi tko je spreman da "zarad fotelje i sitnih privilegija prijeđe i preko ovog Mandićevog anticivilizacijskog čina". U inicijativi za smjenu navode da Mandićevi stavovi produbljuju društvene podjele, narušavaju ugled Skupštine i međunarodni kredibilitet Crne Gore.
"Prvi čovjek Skupštine države koja teži biti sljedeća članica Europske unije (EU) dužan je poštovati vrijednosti na kojima se temelji ustavni poredak Crne Gore, poštovati presude međunarodnih sudova, njegovati kulturu sjećanja i doprinositi njegovanju dobrosusjedskih odnosa. Andrija Mandić je svojim djelovanjem dokazao da radi sve suprotno od toga, pa je došlo vrijeme da se pred zastupnicima ponovno otvori pitanje njegove političke odgovornosti i dostojnosti funkcije koju obnaša", poručuju iz DPS-a.
Za smjenu Mandića nije potrebna apsolutna većina zastupnika, odnosno najmanje 41 glas od ukupno 81, već većina prisutnih na sjednici. Vladajuća većina ima još jedno sredstvo da spriječi Mandićevu smjenu, može uskratiti kvorum, tako što bi njezini zastupnici izostali sa sjednice, pa ne bi ni bilo rasprave. Naime, da bi sjednica počela, u dvorani Skupštine mora biti prisutno najmanje 41 zastupnik građana. U oporbi već vide taj scenarij, ali najavljuju da će ponovno pokrenuti smjenu u listopadu, na redovnom zasjedanju Skupštine, kada, prema propisima, oporba ima pravo predložiti jednu točku za raspravu, a vlast to mora prihvatiti.
Kriza zbog Mladića
Analitičar Miloš Perović također smatra da se inicijativa DPS-a za smjenu pretvorila u mnogo ozbiljniji test nego što se to na početku činilo, tim više što je i šest zastupnika vladajuće Bošnjačke stranke (BS) najavilo da će glasati za njegovo razrješenje.
"Inicijativa je prestala biti samo pitanje smjene jednog dužnosnika. Postala je test unutarnje kohezije parlamentarne većine i, mnogo važnije, test granica političkog kompromisa na kojima ta većina počiva", kaže Perović za DW.
Podršku Mandiću najavili su gotovo svi zastupnici Pokreta Europa sad (PES), premijera Milojka Spajića, Demokrata kao i manjih vladajućih prosrpskih stranaka, ali Perović upozorava:
"Više nije ključno samo može li oporba osigurati potreban broj glasova, već postoji li unutar same vlasti spremnost da se Mandiću uskrati podrška. Odluka BS-a pokazala je da ta mogućnost postoji, ali sama po sebi još ne predstavlja novu parlamentarnu većinu. Ako nakon ovoga koalicijski partneri u vlasti nastave funkcionirati bez ozbiljnijeg političkog razračunavanja, bit će zanimljivo pratiti odnos Bošnjačke stranke i Nove srpske demokratije, jer bi nastavak suradnje bez ikakve promjene značio da su javna ograđivanja od spornih poteza prvenstveno način da se pred vlastitim biračima sačuva privid principijelnosti", smatra Perović.
Foto: EPA
Smjena Mandića donijela bi pad Vlade?
Eventualna smjena Mandića, do koje može doći jedino ako mu još neki zastupnik većine uskrati podršku, ali i ako nekoliko zastupnika vlasti ne dođe na sjednicu, a svi njegovi protivnici se pojave, vjerojatno bi dovela i do preispitivanja vladajuće koalicije i možda pada Vlade, manje od godinu dana pred redovne parlamentarne izbore. Iz DPS-a tvrde da je "svima jasno da je ovo terminalna faza ove parlamentarne većine" i ilustriraju to i drugim "sukobima" unutar vlasti.
"Ministar prometa i premijer imaju potpuno suprotna mišljenja u vezi s koncesijom na crnogorske aerodrome, potpredsjednik Vlade traži ostavku ministrice u toj Vladi, značajan dio zastupnika većine glasat će za smjenu predsjednika parlamenta. Ova većina nije okupljena oko zajedničke ideje ili programa, već isključivo oko fotelja, golih osobnih i stranačkih interesa, i takvo je stanje, po prirodi stvari, neodrživo. Vlast je postala sama sebi svrhom i njezino je održavanje postalo gotovo nemoguće", vjeruju u najjačoj stranci oporbe.
Perović je mnogo oprezniji i smatra da ovo ne treba tumačiti kao neposrednu najavu pada Vlade.
"Mnogo je vjerojatnije da Crnu Goru čeka razdoblje kontroliranog unutarnjeg sukoba u kojem će stranke vlasti nastaviti surađivati zato što im je to trenutno u interesu, ali će istodobno sve više graditi vlastite političke pozicije. Vladajuća većina se zato sve manje ponaša kao jedinstven politički blok, a sve više kao skup stranaka koje surađuju ondje gdje im se interesi poklapaju, dok se u drugim pitanjima međusobno distanciraju", kaže Perović.
EU pristup kao zajednički narativ
Crna Gora se približava završnici europskih integracija, a Perović ukazuje da je europska agenda trenutno najjači zajednički interes koji ovu heterogenu većinu drži na okupu.
"Međutim, kako se približava završetak pregovora s Bruxellesom, tako će se otvoriti i pitanje tko će politički kapitalizirati europski rezultat. PES, premijera Spajića, nastojat će ga predstaviti kao uspjeh svoje politike i ojačati središnju poziciju, dok će ostali partneri u vlasti pokušati sačuvati vlastiti identitet i biračko tijelo. To će neminovno povećavati konkurenciju unutar same vlasti. Istodobno, oporba koristi pukotine u većini, ali još nije uspjela ponuditi dovoljno uvjerljivu alternativu, pa je trenutno uspješnija u otvaranju problema vlasti nego u stvaranju nove političke većine", smatra Perović i zaključuje:
"Moj je dojam da Crna Gora nije pred neposrednim padom Vlade, već pred promjenom odnosa unutar vlasti. Najveće pitanje za Spajića više nije može li danas osigurati većinu, već može li je održati dovoljno funkcionalnom da do kraja europskog procesa zadrži političku kontrolu nad vladajućom koalicijom. Ako u tome uspije, ova vlast može opstati, unatoč sve većim razlikama. Ako međusobno nadmetanje partnera postane jače od interesa da ostanu zajedno, onda će pitanje Mandića biti zapamćeno ne kao uzrok krize, već kao jedan od prvih jasnih znakova da je postojeći politički aranžman počeo pucati iznutra", poručuje Perović.