GORDO bi zvučala biblijska prispodoba s prorokom koji se objavio naciji na Zagrebačkoj gori, opasao golemom svijećom i jedrom jabukom te otisnuo na hodočašće po Hrvatskoj, koje bi ga poput Mesije trebalo uvesti u predsjednički hram na Pantovčaku. Međutim, ulazak Milana Bandića u predsjedničku utrku više podsjeća na - Forresta Gumpa.
Taj filmski i književni junak bez ikakvog razloga započeo je trčati, u tri i pol godine nekoliko puta optrčao Ameriku uzduž i poprijeko, na kraju skupio tisuće sljedbenika i postao slavan. To je ujedno i Bandićev plan.
Zlokobni cirkus uzima maha
On kreće u utrku, a da nitko - pa ni on sam - nije siguran točno zbog čega. Optrčat će Hrvatsku, dijeliti lopte i jabuke, pratit će ga na tisuće glasača, a da nitko nema pojma što bi čovjek poput Bandića uopće radio na dužnosti predsjednika Republike. Na početku ga nitko nije shvaćao ozbiljno, mnogi se i u ovom trenutku prave kao da se ništa ne događa (Vesna Pusić), ali zlokobni cirkus uzima maha.
Trči, Milane, trči!
Hrvatska verzija Forresta Gumpa "igrat će lopte" u svakom selu, usrećivati siromašne, ispunjavati želje bogatima. Pričat će budalaštine, baljezgati nesuvislo, praviti od sebe senzaciju bez ikakvog sadržaja. Ali ljudi će ga slijediti samo zato što je oko Bandića stvorena fama. Zato što to čine njihovi susjedi. Zato što su to u četiri navrata činili Zagrepčani. Run, Milan, run!
I dok je Forrest Gump bio parodija, Milan Bandić je smrtno ozbiljan. I ništa vezano uz njega više nije smiješno. Pogledajte ovu statistiku. Dok još nije ušao u kampanju, zauzimao je drugo mjesto u anketama. Ali to je manje zlo. Mnogo veće zlo je struktura tih njegovih glasova.
Bandić je sve što želite da bude
Dok za Ivu Josipovića glasa 65 posto SDP-ovih birača i ostatak je raspoređen po manjim strančicama centra, Bandić uzima sve: 38 posto HDZ-ovaca, 24 posto SDP-ovaca, 16 posto HSS-ovaca... On nema ideologije ni usađene vrijednosti. On nije ništa i on je sve. Sve što hoćete da bude. Prazna ploča na koju svatko od hrvatskih birača može upisati ono što želi: nacionalist i socijalist, ljevičar i desničar, političar i prijatelj, prorok i budala.
Samo teški naivci mogu očekivati da Bandić izrekne neku suvislu rečenicu o arbitražnom sporazumu sa Slovenijom, o ustavnim promjenama, vanjskoj politici, čak i uopće o politici. Ali kao što to ne zanima njega, takve bedastoće ne zanimaju ni njegove birače. Oni ga slijede u stopu, premda nemaju pojma zbog čega. Valjda kako bi im ispunjavao želje.
Da je smiješno, bio bi Forrest Gump. Ovako je opasni favorit
Možete zamisliti kako će izgledati Bandićev nastup u UN-u ili pred europskim kolegama u Bruxellesu? "Predsjedniče Bandiću, što ćete s kondominijem u Piranskom zaljevu?". "Riješit ćemo to!". "Kakav je stav prema ratu u Afganistanu?". "Riješit ćemo to!". "Što mislite o bliskoistočnoj krizi?". "Riješit ćemo to!". Da je smiješno, bio bi Forrest Gump. Ovako je samo favorit u utrci za predsjednika Hrvatske. Opasni favorit.
Kad bismo htjeli paničariti - a ovo se čini kao prilično dobar trenutak za to - povukli bismo paralelu s Weimarskom republikom. Populist ogrezao u korupcionaške i svakakve druge afere izlazi na nacionalnu političku scenu uz potporu krupnog i sumnjivog kapitala, daje lažnu nadu najnižim socijalnim slojevima čiji se pripadnici u vremenima krize množe u tisućama, uživa potporu medija, podršku ražalovanih časnika i obavještajnog podzemlja, udara na niske strasti i osvaja jeftinim trikovima. Iza svega toga ne nudi se ništa dobroga.
Izbori kao Pandorina kutija
Svojom kandidaturom Bandić će izazvati urušavanje SDP-a, ne samo zato što ugrožava službenog kandidata svoje stranke, već i zato što mnogi SDP-ovci misle da je on zapravo trebao biti kandidat. Ne ugrožava stranku samo velikim šansama za pobjedu, već i kao katalizator koji će pokrenuti unutarnje sukobe u stranci koja ima ambiciju preuzeti vlast. Bandić je opasan i zato što će svoje koruptivne veze iz Zagreba povući prema Uredu predsjednika i učvrstiti ih predsjedničkim ovlastima i nesumnjivim političkim utjecajem. On je opasnost otprilike koliko je i sramota. I krajnje je vrijeme da se Milana Bandića shvati ozbiljno, prije nego što metastazira.
Za Forresta Gumpa život je bio kao bombonjera, nikad ne znaš što ćeš dobiti. Za hrvatske građane izbori su kao Pandorina kutija. Ništa dobro još nije izašlo iz nje.