KAKO taj Josip Đakić zna nanjušiti Srbe, to je čudo jedno.
Ovih se dana na stranačkom skupu prisjetio "Rajka, Ranka, Radeta, Veljka i Zokija" iz Kukuriku koalicije, podijelivši s auditorijem svoju strepnju da bi oni "zastupali srpsku, a ne hrvatsku Vladu". Ne može Đakiću ništa promaknuti. Ni jedan Srbin. Pa makar i ne bio Srbin.
Izoštrena su mu osjetila, nadražene nozdrve, fokusiran pogled. On je uvijek budni stražar na osjetljivom braniku hrvatstva.
Nema Srba, nema vlasti
Ali kako mu je onda promaknuo Slobodan Uzelac? Ili Milorad Pupovac? Ili još bolje, Vojislav Stanimirović? Kako je nabrijanom Đakiću mogla promaknuti jedna čitava stranka, i to Samostalna demokratska, pa još i srpska?
Zna li on da nema Srba, ne bi bilo ni HDZ-ove vlade. Da nema predsjednika SDSS-a Vojislava Stanimirovića. Da nema Pupovca, onog koji punih osam godina podržava HDZ. A da ne spominjemo Slobodana Uzelca, potpredsjednika hrvatske Vlade.
One Vlade koju vodi Jadranka Kosor. Koalicijske vlade. Vlade u kojoj HDZ koalira - Đakiću, obrati pažnju - sa predstavnicima srpske nacionalne manjine u Hrvatskom saboru.
Tko zastupa srpske interese?
Pa ako je, po Đakićevim kriterijima, neka hrvatska Vlada "zastupala srpske interese", onda je to upravo njegova. Kako mu je, onako promućurnom, sve to uspjelo promaknuti?
Ali dobro, sve to sad nije bitno. Okrenimo se važnijem pitanju: hoće li Josip Đakić završiti u zatvoru?
Naime, koliko god plemenito bilo njegovo koaliranje sa Srbima, i to njihovim legitim(ira)nim predstavnicima, toliko je utuživo prebrojavanje srpskih krvnih zrnaca. Jedno je mrziti političke protivnike, a sasvim nešto drugo mrziti ih zato što su - navodno - Srbi.
Ako se Željku Jovanoviću skida imunitet zato što je nazivao HDZ zločinačkom organizacijom, onda bi se još više Đakiću trebao oduzeti imunitet zbog pozivanja na rasnu i nacionalnu mržnju.
Tko će Đakića otjerati u zatvor?
Samo, tko će to učiniti?
Državno odvjetništvo sigurno neće reagirati po službenoj dužnosti, jer se pravi da ima pametnija posla. SDP sigurno neće podići kaznenu prijavu, jer se pravi da se ne želi spuštati na njegovu razinu, a zapravo zato što se boji da će ih oni kojima se Đakić obraćao proglasiti srbofilima.
Đakićevu izjavu osudio je samo pučki pravobranitelj Jurica Malčić, dok će ostali uglavnom odmahnuti rukom, kao da je vrijeđanje Srba nešto najnormalnije. I to od čovjeka koji je u koaliciji sa Srbima.
Bilo bi pravo čudo da Đakić odgovara zato što je pobrojao Srbe u oporbi, optužio ih da zastupaju "srpske, a ne hrvatske interese" i upozorio ljude da ne smiju glasati za oporbu jer će time glasati za zloglasne Srbe.
Možda Pupovac?
Ali opet, tko zna, možda ga prijavi upravo njegov koalicijski partner Milorad Pupovac, što bi cijelom slučaju dalo dodatnu draž. Da ne kažemo legitimitet.
Znate što još daje draž cijelom ovom slučaju? Činjenica da dobar dio onih koje Đakić naziva Srbima zapravo, na njegovu žalost, uopće nisu Srbi. Da jesu, on bi sigurno s njima koalirao.
Taj njegov "Rade, Zoki, Veljko, Rajko, Ranko" podsjeća na ono slavno Šeksovo "Stevane Mesiću". Kad HDZ-ovac hoće nekog uvrijediti, onda ga nazove Srbinom.To je u njihovu mentalnom sklopu još uvijek najgora uvreda. Biti Srbin gore je nego biti komunjara. A svakako gore nego biti korumpirani lopov.
Radimir Rade Čačić
Zato je Radimir Čačić samo za ovu priliku - i vjerojatno prvi puta u životu - postao Rade, a Zoran Milanović Zoki, ali oni se na to se neće naljutiti jer to ne shvaćaju kao uvredu.
Međutim, budući da je mišljeno kao uvreda, i to uvreda na račun čitave nacionalne zajednice, netko bi konačno Đakiću morao začepiti usta. Ne samo njemu, ali upravo bi on mogao poslužiti kao primjer.
Jesu li Srbi ili nisu?
Jer ako je već utuživo nazivati HDZ zločinačkom organizacijom, premda je on punih osam godina predano i postojano radio na toj tituli, onda treba u javnosti konačno osvijestiti činjenicu da je još gore - mnogo gore - vrijeđati ljude samo zato što su Srbi. Ili nisu. Đakiću je sasvim svejedno.
Tko nije peder, taj je komunjara. Tko nije komunjara, taj je Srbin. A tko nije Srbin... E taj ne koalira s HDZ-om.