Šume, neobrađena polja i druge vrste prirodnoga okoliša, za djecu u urbanim naseljima jednako su važni za učenje kao i nogometna igrališta ili drugi tradicionalni tereni za rekreaciju. Djeca koja odrastaju u prirodnom okolišu više cijene prirodu i više su zainteresirana za istraživanje prirode kad odrastu.
Myron Floyd sa Sveučilišta Florida te asistent Robert Bixler i profesor Bill Hammitt sa Sveučilišta South Carolina izvijestili su o dva istraživanja o utjecaju okoliša u djetinjstvu provedena na uzorku od ukupno 2000 djece u pubertetu.
Znanstvenici su djecu u dobi od 12 do 17 godina iz Sjeverne Karoline, Južne Karoline i Teksasa, podijelili u tri skupine ovisno o okolišu u kojemu su se djeca igrala do 4. godine.
Prema jednoj od metoda korištenih u istraživanju, djeci je pokazano deset fotografija krajolika (od uređenog parka sa šetalištem i klupicom do divlje, blatne staze u gustome raslinju), a ona su odgovarala na pitanje gdje bi se željela nastaniti.
Djeca koja su se u djetinjstvu puno igrala u prirodi pokazala su više sklonosti prema slikama i aktivnostima povezanim s rekreacijom u prirodi, seoskim naseljima i obrazovanju u prirodi. Osim toga, ta su se djeca manje bojala nepoznatog divljeg terena i pokazivala su veći interes za zanimanja povezana s boravkom u prirodi, poput čuvara parkova.
Rezultati istraživanja dokazuju da boravak u prirodi tijekom djetinjstva podiže svijest i zanimanje za prirodu u kasnijoj dobi, smatra Myron Floyd. Rezultati istraživanja nisu bitni samo za odgajatelje, nego i za osobe koje donose političke odluke, jer su napori za očuvanje okoliša često ovisni o potpori mnogih ljudi koji žive u gradskim sredinama.
Rezultati nekih drugih istraživanja pokazuju da boravak u netaknutoj prirodi pogoduje razvoju kognitivnih vještina i boljem snalaženju u prostoru. Zato bi stručnjaci za planiranje gradskih sredina, osim izgradnje košarkaških igrališta, jednaku pažnju morali posvetiti i stvaranju prirodnoga okoliša.