KADA su ruske trupe prošlog mjeseca pobjegle iz ukrajinskog grada Balaklije, za sobom su ostavile tisuće stranica dokumenata koji detaljno opisuju funkcioniranje ruske ratne mašinerije.
Dokumenti su pronađeni u napuštenom bunkeru koji je Rusima služio kao baza, a Reuters je dobio uvid u njih. Dokumenti sadržavaju 91 stranicu s brojnim informacijama: koordinate ruskih obavještajnih jedinica, zapise poziva zapovjednika, detalje bitaka, podatke o ubijenim ljudima i uništenoj opremi. I izvještaje o padu morala i discipline unutar vojske.
Detaljno opisuju unutarnje funkcioniranje ruske vojske i bacaju novo svjetlo na događaje koji su doveli do jednog od najžešćih poraza predsjednika Vladimira Putina na bojnom polju: kaotičnog povlačenja Rusije sa sjeveroistoka Ukrajine u rujnu.
Tjedni prije teškog poraza
U tjednima prije tog poraza, ruske snage borile su se s velikim problemima. Koristili su bespilotne letjelice kojima su upravljali jedva obučeni vojnici. Njihova oprema za ometanje ukrajinskih komunikacija često nije radila. Do kraja kolovoza, pokazuju dokumenti, snage su bile iscrpljene, pogođene brojnim smrtima i dezerterstvom. Dvije jedinice, koje su činile oko šestinu ukupnih snaga, djelovale su s 20% svoje pune snage.
Dokumenti također otkrivaju sve veću učinkovitost ukrajinskih snaga i nude naznake kako bi se dalje mogao odvijati rat, navodi Reuters. U tjednima prije povlačenja, ruske snage oko Balaklije, grada 90 kilometara južno od Harkiva, bile su pod teškim bombardiranjem iz raketnih sustava HIMARS, koje su isporučile Sjedinjene Države. Precizni projektili više puta su pogodili zapovjedna mjesta.
Ruski časnik, koji je tri mjeseca služio u Balakliji, opisao je Reutersu "osjećaj prijetnje koji se nadvio nad okupatorima". Jedan od njegovih prijatelja nasmrt je iskrvario početkom rujna nakon ukrajinskog napada na zapovjedno mjesto u obližnjem selu.
"To je igra ruleta", rekao je časnik. "Ili imaš sreće ili nemaš. Napadi se mogu dogoditi bilo gdje", rekao je.
Rusko ministarstvo obrane nije odgovorilo na upite Reutersa. Ali Rusija već tjednima uporno govori da njezini vojnici imaju sve što im je potrebno za ratovanje.
Pukovnik Ivan Popov
Dokumenti u bunkeru imenuju pukovnika Ivana Popova kao zapovjednika ruskih vojnih snaga koje djeluju iz Balaklije. Popov i mnogi njegovi viši časnici pripadaju 11. armijskom korpusu, dijelu Baltičke flote ruske mornarice.
Godine 2017. službene novine ruskih oružanih snaga objavile su profil Popova. Rečeno je da je služio u ruskom ratu protiv separatista u Čečeniji i invaziji na Gruziju 2008.
Snage Balaklije uključivale su zapovjednika odgovornog za držanje lokalnog civilnog stanovništva pod kontrolom. U dokumentima je identificiran po očiglednom pseudonimu, zapovjednik V. Granit. Nadgledao je najmanje jedan centar za ispitivanje u kojem su civile tukli i mučili elektrošokovima.
Život pod okupacijom
Ruske su trupe početkom ožujka zauzele Balakliju. Vojnici su zauzeli oronuli kompleks za popravak vozila na periferiji grada. Postao je zapovjedni centar za Balakliju i desetke okolnih sela. Reuters je ovdje, u podrumu, pronašao skrivene dokumente.
Unutar zapovjedne sobe, reporter Reutersa vidio je stolove poredane u pravokutnik. Svaki je nosio crvenu pločicu s imenom vojnog odjela: borbena koordinacija, elektroničko ratovanje, obavještajni rad, bespilotne letjelice. Ovdje su se svakodnevno sastajali zapovjednici odjela, uključujući i zapovjednika zaduženog za civilno stanovništvo. Reuters je identificirao najmanje 11 časnika koji su prisustvovali tim sastancima.
Popisi osoblja pokazali su da su se ročnici iz ukrajinske regije Luhansk pod kontrolom Rusije borili zajedno s muškarcima iz ruskog 11. armijskog korpusa. Vojnici su črčkali po zidovima baze i lijepili letke upozoravajući da će Ukrajina pasti pod nacističku vlast ako se povuku. Osvajači su sa sobom donijeli stare sovjetske karte Ukrajine. Tu se nalazio i plakat s natpisom: Ne pušite, ne bacajte smeće.
Bilježnica, koju je vodio nepoznati stožerni časnik, sadržavala je koordinate ruske vojne obavještajne službe i drugih jedinica raštrkanih po tom području. Jedna jedinica zauzela je vrtić u Balakliji. Baza je također služila kao pritvor za zarobljene ukrajinske veterane. Jedan vojni veteran rekao je Reutersu da su mu stavili kapuljaču, pretukli ga i bacili u podrum, gdje su ga držali šest dana.
Proračunska tablica nađena u bunkeru pokazala je da je tipični ruski narednik bio plaćen 202.084 rublja (3200 dolara) mjesečno plus bonusi, dok je narednik u separatističkim snagama primao samo 91.200 rubalja (1400 dolara). Šef satnije za bacače plamena u Luhansku zabilježio je u jednom dokumentu da je osam njegovih podređenih ranije osuđivano.
Tijesna pobjeda
Dana 19. srpnja, četiri mjeseca nakon što su zauzeli to područje, ruski su se okupatori susreli s prvim ozbiljnim izazovom ukrajinskih oružanih snaga, pokazuju dokumenti.
Na redovnom jutarnjem sastanku u bunkeru izvještaji dostavljeni zapovjedniku pukovniku Popovu bili su uobičajeni: prošla noć bila je relativno mirna i neprijateljski položaji nepromijenjeni. Na dnevnom redu: topnička paljba po ukrajinskim položajima.
Ali do ranog poslijepodneva kolona ukrajinskih vojnika, potpomognuta tenkovima i pod zaštitom topničke vatre, napala je rusku liniju bojišnice kod Hrakova – sela na sjeverozapadnom rubu teritorija koji su držale snage Balaklije.
Do 15:00 sati, neimenovani Rus na prvoj crti bojišnice kod Hrakova javio je svojim zapovjednicima u Balakliji da je položaj pregažen i da se mora povući. Zatražio je topničke napade da se uništi položaj koji je napuštao. Tada se komunikacija izgubila.
U bunkeru Balaklija anonimni stožerni časnik zapisao je u svoju bilježnicu: "Municija je pri kraju."
Zapovjednik Zapadnog vojnog okruga, jedan od najviših ruskih časnika, zahtijevao je brifing o situaciji i "naredio da se Hrakov ne smije predati", stoji u zapisima u bilježnici. Prema službenim podacima, tadašnji zapovjednik bio je general-pukovnik Aleksander Žuravilov, kojeg je otpustio Putin. Neovisni ruski vojni analitičari CIT rekli su, međutim, da je Žuravilova do srpnja zamijenio general-pukovnik Andrej Sičevoj.
Visoka cijena
U satima koji su uslijedili, ruski zapovjednici poslali su pojačanje i mobilizirali jurišne helikoptere. Do 18:00 sati Ukrajinci su se povlačili, a ruske snage su ponovno preuzimale izgubljeno područje. Ali cijena je bila visoka.
Rusi su izgubili tenk, dva oklopna transportera i drugu opremu. Ranjeno je 39 ljudi, sedam ih je poginulo, a 17 se vode kao nestali, stoji u izvješću koje je Popovu predočeno 21. srpnja.
Među poginulim Rusima bio je Aleksandar Jevsevljev, zapovjednik tenka. Popis žrtava unutar zapovjednog bunkera otkriva da mu je trbuh bio rasporen te da je imao ozljede od šrapnela na desnom gornjem dijelu bedra. Njegovi roditelji, koje je kontaktirao Reuters, rekli su da je njihov sin ubijen kada je na njegov položaj u blizini Hrakova krenula vatra iz ukrajinskog helikoptera.
Nakon bitke petorica vojnika trebala su liječenje zbog "akutne reakcije na stres". Uz svako njihovo ime u zdravstvenom kartonu pisalo je: "Ne zahtijeva evakuaciju."
Nakon bitke pukovnik Popov je podnio zahtjev svojim nadređenima da 34 njegova podređena dobiju medalje za iskazanu hrabrost. U dokumentima se ne navodi kako su njegovi nadređeni reagirali. Dvojica vojnika rekla su Reutersu da još nisu primili svoje nagrade.
Pjotr Kalinjin, 25-godišnji zapovjednik izviđačkog voda, također je bio na Popovljevom popisu. Kalinjin je s Krima i kratko je služio kao kadet u ukrajinskim oružanim snagama prije nego što je Rusija anektirala poluotok 2014.
Blizu prijelomne točke
Dokumenti u bunkeru pokazuju da su ruski zapovjednici bili svjesni nedostataka svojih snaga.
Dnevno izvješće od 21. srpnja sadržavalo je alarmantne vijesti za pukovnika Popova, zapovjednika snaga u Balakliji: ruska obavještajna agencija, FSB, doznala je da ukrajinske snage u to područje dovoze tri vrlo precizna lansera projektila HIMARS, koje su isporučile Sjedinjene Države. A Ukrajina je točno odredila lokacije jednog ruskog zapovjednog mjesta i četiri skladišta koje su koristile snage Balaklije.
Tri dana kasnije, 24. srpnja, netko je u bilježnici rukom napisao da je u napadu HIMARS-a ubijeno 12 ruskih vojnika koji su pripadali 336. brigadi marinaca Baltičke flote.
Artijom Štanko zapovijedao je vodom koji je bio u središtu bitke za Hrakove i pretrpio je gubitke, rekao je Reutersu njegov otac Aleksej. Aleksej je rekao da je Štanko odbio zapovijed da "pošalje svoje ljude u topničku vatru". U bazi u Balakliji, anonimni autor u bilježnicu je napisao 24. srpnja - pet dana nakon bitke za Hrakov - da je Štanko "kopile" kojem prijeti stegovni postupak jer je "povukao svoj vod". Štankovi zapovjednici premjestili su ga u drugu jedinicu, rekao je Reutersu njegov otac. Rekao je da se Štanko još uvijek bori u Ukrajini.
"Nema zaliha"
Do kraja srpnja ruski su časnici bili uvjereni da ukrajinske snage pripremaju protuofenzivu kako bi "preuzele kontrolu nad Balaklijom", pokazuju dokumenti u bunkeru. Presretnute komunikacije pokazale su da je napad neizbježan. Neke od komunikacija odvijale su se s mobitela registriranih u zemljama uključujući Estoniju, Britaniju, Nizozemsku i Sjedinjene Države.
Ruski časnici u zapovjednom bunkeru zaključili su da su telefoni u posjedu plaćenika ili stranih instruktora koji pomažu ukrajinskoj vojsci. Otprilike u isto vrijeme ruski vojni stručnjaci za elektroniku stigli su u Balakliju. Željeli su vidjeti može li se ruski sustav "Pole-21" za ometanje satelitskih navigacijskih sustava prilagoditi za suzbijanje projektila HIMARS.
Ukrajinski udari su nastavljeni. Razgovori s ruskim vojnicima, rodbinom poginulih vojnika i lokalnim stanovništvom pokazuju da su najmanje tri ruska zapovjedna mjesta u sjeveroistočnoj Ukrajini pogođena projektilima HIMARS u tjednima koji su uslijedili.
Suočeno s pojačanim ukrajinskim napadima, zapovjedništvo u Balakliji krenulo je s novačenjem dodatnih trupa. Ipak, proračunska tablica od 30. kolovoza pokazala je da su do kraja kolovoza snagama ostala samo dva drona. Osam oklopnih transportera smanjeno je na tri. Snage su imale četiri preostala protutenkovska oružna sustava "Fagot", što je pad u odnosu na 24 krajem srpnja.
Među dokumentima je pronađen i mali kalendar. Dani su obilježavani natpisima "Napad" i "Pobjegao iz obruča" ili imenima poginulih vojnika. 27. kolovoza označen je jednostavno kao "najgori dan".
"Nije bilo zaliha streljiva niti bespilotnih letjelica", rekao je jedan vojnik o situaciji krajem kolovoza.
Kaos i povlačenje
Ukrajinska protuofenziva počela je 6. rujna. Ruski vojnik koji je tog dana bio u Hrakovu rekao je Reutersu da je Ukrajina prvo topništvom napala ruske položaje. Do večeri su ih ukrajinske snage uništile. U tom trenutku je izdana zapovijed za povlačenje iz sela, rekao je.
Bitka se nastavila. Između 6. i 8. rujna precizni udari pogodili su zapovjedni centar u Balakliji. Ljovočkin, mještanin koji je ranije upravljao centrom, rekao je da je cijeli objekt nestao u plamenu. Iz ruševina su izvučeni deseci tijela ruskih vojnika. Video objavljen na društvenim mrežama 10. rujna prikazuje ukrajinske vojnike kako promatraju uništeni hangar u kojem su ruske snage držale svoja vozila. "Ovako izgleda rezultat rada HIMARS-a", rekao je glas u ukrajinskom videu.
"Bio je to samo kaos", rekao je jedan od dvojice mještana, Serhij, koji je živio preko puta sjedišta zapovjedništva. Sve što je na kraju ostalo od stožera bio je krater i hrpa dokumenata. Iz hrpe izgorjele ruske opreme dizao se oblak dima.
Popov, zapovjednik snaga, u nekom je trenutku ozlijeđen i proveo je mjesec dana u bolnici, rekla je Reutersu njegova supruga. Rekla je da je u međuvremenu promaknut u čin generala i da će uskoro krenuti na novi zadatak. Nije otkrila gdje.
Posljednji unosi u bilježnicu anonimnog stožernog časnika bili su: "Ako sjedite i gledate u rijeku dovoljno dugo, na kraju ćete vidjeti svoje neprijatelje kako plutaju." Jednu stranicu kasnije, zamišljao je svoj život u budućnosti, u gradu na ruskoj granici s Kinom, 7000 kilometara od Balaklije.
"Otišao sam kući 10. kolovoza 2023., već sam kod kuće sa svojom obitelji", napisao je. "Lijepo se provodim u Habarovsku sa svojom obitelji, sa suprugom i svojim djevojčicama."