NEKI ljudi stvarno ne znaju kad su politički mrtvi.
Godinama su primali udarce i protivničke rafale, rušilo ih se i rešetalo, padali su, puzali i ponovno se dizali. I jednostavno nisu odustajali. Tako je bilo i s Draženom Budišom.
Još prije osam godina rekao je da odustaje. Da mu je dosta. Izgubio je izbore 2003. godine u onoj smiješnoj koaliciji s još smiješnijim Matom Granićem i otišao okopavati paprike. Hrvatska politika nastavila je bez njega i, kako sada vidimo, nije baš daleko dogurala.
A sada se Budiša odlučio vratiti. Odbacio je knjige i motike i vratio se u stranku kojoj je jedino pripadao. I svi smo pomislili: "E samo nam je još Budiša falio...". A kad ono, shvatimo da je stvarno falio.
Poklopio Miloševića
Prvo je na HTV-u poklopio ministra Domagoja Miloševića kad se hvalio nekakvim zaokretom HDZ-a: "Kako ste uspjeli dopustiti ono što se događalo prije mandata premijerke Kosor? I to je bila HDZ-ova Vlada. Kako možete odbaciti odgovornost za ono što se događalo u proteklih osam godina. I tko vam je branio vratiti se Franji Tuđmanu prije dvije, tri godine? Ivo Sanader? Kako ste dopustili da vam on brani? Kako ste dopustili da se iznevjere vaša načela stranke?"
Poklopio Milinovića
Onda je u Gospiću poklopio i ličkog gubernatora Darka Milinovića: "Zbog čega se Darko Milinović nije vezao lancima kada je njegova stranka identificirala i transferirala Antu Gotovinu?".
U Zadru je poklopio HDZ-ov slogan "Najbolji kad je najteže". "Zašto ste nas doveli u situaciju kad je najteže?".
Pokopao Kukuriku
A nije poštedio ni Kukuriku koaliciju. "U zadnje vrijeme vodeći ljudi te koalicije šalju poruke da oni neće dirati u stečena prava", rekao je u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju. "U susjednoj Italiji se državni blagdani prebacuju na nedjelju, ukida se 1800 općina, uvode se rigorozne mjere štednje da bi se uštedjelo 42 milijarde eura u razdoblju od iduće dvije godine. A ovdje se ide s porukom da se ne dira u stečena prava".
Uz poantu o kojoj nitko glasno ne govori: "Iduća vlada nužno mora biti nepopularna da bi bila uspješna. To konkretno znači da će, nakon što ove izbore dobije, one sljedeće morati izgubiti. To je naša realnost. Ne može se biti kratkoročno uspješan i popularan".
I eto, Budiša nam je stvarno falio. Odnosno, netko poput Budiše.
Ustajali Budiša kao dašak svježeg zraka
Pored svih političkih mrtvaca koji se ovih dana vucaraju po predizbornoj kampanji, Budiša donosi dašak svježeg zraka. A u usporedbi sa svim onim novokomponiranim političkim klonovima koji bi trebali osvježiti političku scenu - uključujući i predsjednika njegova HSLS-a Darinka Kosora - Budiša izgleda kao politički gigant. Hrvatski Periklo.
Zanimljivo je Budišu gledati s odmakom od osam godina. Pa vidjeti da nije korumpiran. Nije bahat ni pohlepan. Bio je principijelan kad je izgubio izbore. Držao se principa čak i kad su ga oni koštali političke karijere. Kad je gubio, gubio je gadno. Kad je pobjeđivao, nitko nije obraćao pažnju.
Gotovo je s masakrom
Bio je naivan i povodljiv. Instrumentalizirala ga je desnica oko Haaga, iskoristio ga Račan na izborima, zajašio ga je Granić kad je već bio mrtav. Bauljao je između ljevice i desnice i propao između.
Odahnuli smo kad se napokon umirovio, jer više nismo morali gledati taj politički masakr. A sada kad se vratio, nekako nam je toplo oko srca.
Dobro je imati Dražena Budišu na političkoj sceni. Zrelog, neambicioznog, diskretnog te stoga uvjerljivog. Nekoga tko će poklopiti HDZ i SDP. Nekoga kome neće trebati tri sata medijskog treninga da zvuči uvjerljivo. A bogami ni garnizon PR-ovaca da mu sastave tri suvisle rečenice.
Konačno netko autentičan
Ukratko, dobro je na političkoj sceni opet imati nekog autentičnog. Pa makar to bio Dražen Budiša.
Sabor će biti bolji kad (i ako) on bude u njemu. Kad bude neopterećen vladanjem, koaliranjem, pripadanjem, pregovaranjem, odlučivanjem. Kad bude nastupao kao dežurna savjest društva, kao onaj tko će stati između dva bloka i s visine ih poklopiti.
Jer, ima kod političkih mrtvaca jedna dobra stvar: više ih nitko ne može politički ubiti.