KAKVA je to država u kojoj bivši premijer i uskoro bivši predsjednik održavaju tajne sastanke koji se onda pretvaraju u vijest od nacionalnog značaja? Evo ovakva. Virtualna.
Nije ovo samo država u kojoj predsjednik Vlade bez ikakvog obrazloženja pobjegne u nepoznatom pravcu, već i država u kojoj bivši premijer vuče konce iz sjene, bjesomučno nastoji zadržati utjecaj u javnosti, u kojoj njegova bolest postaje Vladin problem, a ljetovanje top tema. Ovo je država u kojoj se svako pojavljivanje bivšeg premijera na umjetničkim izložbama, u stranačkoj središnjici ili sprovodu bilježi dokumentarističkom preciznošću, gotovo kao ukazanje Bigfoota. Sanader je bio opsjenar dok je sjedio u Banskim dvorima, a sada je nadmašio sebe.
Trivijalije kao državni događaji
I upravo zato što je ovo virtualna država, bez institucija i ovisna o volji jednog pojedinca, sastanak Sanadera i Mesića na Pantovčaku može izazvati toliko zanimanje javnosti. Baš kao i njegovo lješkarenje na jahti, kašljucanje u bolnici, poziranje na izložbi ili ukazanje na sprovodu Zvonimira Puljića, gdje je Sanader - "mršaviji i s podočnjacima" - gotovo bio važniji od samog pokojnika. Da je ovo normalna država, javnost ne bi trebalo zanimati ništa od navedenog. Ali budući da je ovo imitacija države, trivijalije postaju politički događaji bez premca. Pa tako i sastanak bivšeg premijera i uskoro bivšeg predsjednika.
Što je Sanader na tajnom sastanku povjerio Mesiću, vrištalo je pitanje s naslovnica novina. Ništa, otkrilo se u tekstu. I to je vrhunac opsjene. Ne bi bilo zanimljivo što se sastanak dogodio da je javnost dobila potpunu i pravodobnu informaciju. Ali budući da se ne zna ni pozadina sastanka, ni njegov sadržaj, on samim time dobiva na dodatnom značaju. Baš kao i prilikom Sanaderova naprasnog odlaska s funkcije: ne zna se ništa, znači može biti mnogo toga. Bitan je misterij. On političkim manipulatorima daje snagu i moć.
Sanader kao virtualni "puppet master"
Sanaderu pomaže da pojača dojam o političkom utjecaju "puppet mastera", onoga koji vuče konce i upravlja političkim marionetama. Želi se prikazati kao onaj koji kroji politiku daleko od centara odlučivanja, štoviše, želi biti centar odlučivanja. Misterij pomaže i Mesiću koji na sličan način također želi zadržati politički utjecaj nakon odlaska s funkcije. Ako ništa ne otkrivaju, znači da mnogo toga znaju. Toliko važnog, krucijalnog i eksplozivnog da ne smiju nikome reći. Niti smatraju da su to obavezni javnosti i građanima.
Nije ovo ništa novo. Takva se politika u Hrvatskoj vodi već godinama. Uvijek su neki skriveni sastanci, tajni dogovori i mutni pregovori, misteriozne večere s još misterioznim likovima. Nikad Sanader ne otkriva punu istinu ni o čemu - o imovini, opernim premijerama, hotelskim računima, satovima, diplomatskim pregovorima - dok se Mesić prilikom svakog pokušaja otkrivanja istine u nju zapliće kao pile u kučine.
Ruka ruku mije, a obraz... Koga briga za obraz?
Teško da će nam sudionici ikada otkriti što su razgovarali na Pantovčaku. Nagađa se da su kopali jamu Nadanu Vidoševiću, odnosno da je Sanader lobirao za Milana Bandića kako bi preko njega zadržao politički utjecaj. E sad, što je gore: to što bivši premijer i šef HDZ-a kod predsjednika Republike lobira za predsjedničke kandidate druge stranke ili što šef države pristaje na takve sastanke i aranžmane u kampanji koja se njega zapravo ne bi trebala ticati?
Ako je to istina - a teško da ćemo ikada dobiti službeni odgovor - bit će to nova potvrda činjenice da Hrvatska nije država. Sve je stvar dogovora, po mogućnosti tajnog, traže se usluge i kasnije naplaćuju, ruka ruku mije, a obraz... Koga briga za obraz? Predsjednik države održava tajne sastanke u Uredu predsjednika s običnim građaninom i ne želi otkriti sadržaj razgovora? Koga briga, kao da mu je prvi put. Komplotirao je on i s gorima.