Foto: Lice Clinics of America
ŠKOLE i vrtiće diljem zemlje zahvatila je epidemija uši. Ova izrazito neugodna pojava muči brojne roditelje koji često moraju uzimati bolovanje na poslu jer djecu ne mogu pustiti natrag u kolektiv dok ih u potpunosti ne očiste od ovih nametnika, a to može potrajati i do dva tjedna.
"Neki dan su nam u vrtiću rekli za pojavu uši, odmah su poduzeli sve mjere, skinuli su djeci posteljinu i pregledali svima glave, tako da reakcija je bila dobra. No problem je što se javi tek kad se u pojedinoj grupi pojave uši, a da bi kasnije doznali da u drugim grupama već vladaju. Tako da nas nisu na vrijeme upozorili", rekla je za Index jedna majka ističući kako je slična situacija u i u školi koju pohađa njezino starije dijete.
Problem je tvrdi, što mnogi skrivaju to, umjesto da jave kako bi se spriječilo širenje jer tvrdi, proces čišćenja tih nametnika je izrazito dugotrajan i zahtjeva puno vremene i novca budući da su šamponi i preparati za uši izrazito skupi.
HZJZ: Epidemija je uvijek na jesen i u proljeće
Drugi roditelji koji su nam se javili također su imali primjedbe na zakašnjele reakcije pedagoških ustanova, kao i na neke roditelje, koji umjesto da spriječe širenje, skrivaju činjenicu da im dijete ima uši. Mnogi se i pitaju kako je moguće da u 21. stoljeću i dalje imamo te nametnike.
A da je epidemija uši zavladala, potvrdili su nam i u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo gdje kažu da se epidemijska pojava ušljivosti pojavljuje najčešće tijekom jeseni s početkom školske godine, kao i u proljetnim mjesecima.
"Ušljivost kod djece je prilično uobičajena i kontinuirana pojava i može biti proširena u dječjim kolektivima kao što su osnovne škole ili dječji vrtići, tijekom trajanja školske godine gdje su djeca izložena višesatnom bliskom kontaktu.
Služba za epidemiologiju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo prima kontinuirane prijave pojedinačnih slučajeva ušljivosti kao i dojave povremenih epidemija u kolektivima iz gradova diljem Hrvatske", kazali su nam u HZJZ-u.
Uši glave su sitni paraziti koji se hrane krvlju s vlasišta i kad se umnože izazivaju svrbež glave. Svoja sitna jajašca (tzv. gnjide), lijepe za vlas kose uz vlasište.
U većem broju se, kažu nam u HZJZ-u, uočavaju na dijelovima vlasišta oko ušiju, na potiljku te u šiškama.
Mukotrpan proces skidanja uši
"Iz jajašca se u roku 7-10 dana razviju nove uši koje polažu nova jajašca, koje se mogu zamijeniti s prhuti, teže se uočavaju na svijetloj kosi, a za lakše uočavanje može pomoći i primjena povećala. Uš ne skače i ne leti zrakom, već kod bliskog doticaja vlasišta prelazi na glavu drugog djeteta ili odrasle osobe. Može se prenijeti korištenjem istih češljeva, jastuka, ručnika, kapa ili ovratnika na odjeći. Izvan vlasišta uš može preživjeti do 48 sati.
Postoje raznovrsna sredstva za uništavanje i/ili uklanjanje ušiju i jajašaca (gnjida) kao što su: različiti šamponi dostupni u ljekarnama, zatim gusti mehanički češljevi, električni češljevi.
Dostupni su i repelenti u spreju koji preventivno odbijaju uši, nanesu se prije odlaska u kolektiv. Šampone treba koristiti prema uputama proizvođača i ponavljati postupak nekoliko puta, uz što je moguće češće pregledavanje vlasišta radi pronalaska i mehaničkog uništavanja jajašaca.
Mogu se organizirati i roditeljski sastanci da bi se obavijestili roditelji o istodobnoj potrebi provođenja razušivanja sve djece i svih članova obitelji (ostale djece, a često i roditelja) koji također mogu biti zahvaćeni ušljivosti.
Ako svi u kolektivu postupe prema preporukama istovremeno žive uši će sigurno biti uništene. Neophodno je podsjetiti da svi ukućani također trebaju oprati kosu istim šamponom, promijeniti i oprati češljeve, odjeću, posteljinu (na 60 stupnjeva) jer moguće da imaju uši, a da to nisu primijetili.
U pravilu nema brzog i momentalnog rješenja i najvažnija je upornost i ponavljanje provođenja postupaka odstranjivanja uši i njihovih jajašaca. Rješavanje problema ušljivosti glave kod djece u dječjim kolektivima zahtjevan je i najčešće dugotrajan proces, koji se može riješiti jedino suradnjom svih roditelja s razrednicima u školama ili odgajateljicama vrtićkih grupa, a ako je potrebno u suradnji s medicinskim sestrama vrtića", kazali su nam u Službi za epidemiologiju, HZJZ-a.