Novoobjavljeni sudski dokumenti iz SAD-a pokazuju da je Jeffrey Epstein preko Petera Mandelsona dobivao uvid u rasprave o poreznoj politici Ujedinjenog Kraljevstva i strategiji Engleske banke u stvarnom vremenu, što otvara ozbiljna pitanja o ispreplitanju privatnih mreža i javne uprave. Dokumente su, nakon inicijative za transparentnost na Capitol Hillu, objavili američki Kongres i Ministarstvo pravosuđa, piše Euronews.
U objavljenim materijalima nalaze se razne informacije, od navodnih izvanbračnih afera osnivača Microsofta Billa Gatesa do e-mailova u kojima bivši glavni tajnik Vijeća Europe Thorbjørn Jagland spominje "izvanredne djevojke".
Ipak, za ekonomske i političke promatrače najosjetljiviji su dijelovi koji se odnose na Petera Mandelsona, dugogodišnjeg istaknutog člana Laburističke stranke koji je obnašao visoke dužnosti u Ujedinjenom Kraljevstvu, uključujući ministra trgovine i industrije te ministra za poslovanje i inovacije.
On je bio i europski povjerenik za trgovinu 2004. godine, dok je Ujedinjeno Kraljevstvo još bilo članica EU. Predsjednik gornjeg doma parlamenta potvrdio je u utorak da je Mandelson podnio ostavku na svoje mjesto u Domu lordova.
Ranije istog dana, britanska vlada priopćila je da je policiji predala dosje s materijalima o navodima da je Mandelson prosljeđivao osjetljive vladine informacije pokojnom financijeru i osuđenom seksualnom prijestupniku Jeffreyju Epsteinu. Premijer Keir Starmer izjavio je da je "užasnut" otkrićima te da je zabrinut da će se pojaviti još detalja.
Zasad ostaje nejasno sadrže li objavljeni materijali o Epsteinu nepobitan dokaz koji bi mogao dovesti do kaznene odgovornosti za Mandelsona ili je riječ samo o dokumentiranom tragu nepromišljene bliskosti. E-mailovi svjedoče o vrlo bliskom odnosu, s razmjenom srdačnih poruka, poput čestitke za 50. rođendan u kojoj stoji: "Gdje god bio na svijetu, on ostaje moj najbolji prijatelj... Jeffrey, volimo te."
Dokumenti otkrivaju dugogodišnji odnos u kojem Epstein nije bio samo poznanik, već i sugovornik o osobnim financijama te, što je šokantnije, o politici britanske vlade. Bankovni zapisi uključeni u objavu pokazuju tri odvojene uplate u ukupnom iznosu od 75.000 dolara (63.575 eura) na račune povezane s Mandelsonom između 2003. i 2004. godine.
U razdoblju 2009. - 2010., nakon Epsteinova izlaska iz zatvora, čini se da je Epstein prebacio dodatna sredstva, uključujući 10.000 funti (oko 12.000 eura) za potporu tečaju osteopatije za Mandelsonovog supruga. Mandelson je izjavio da se ne sjeća primitka novca i da će provjeriti autentičnost dokumenata. U nedjelju je podnio ostavku u vladajućoj Laburističkoj stranci, rekavši da ne želi stranci nanositi "daljnje neugodnosti".
Ove transakcije kompliciraju priču o isključivo prijateljskom odnosu jer su se dogodile dok je Mandelson bio visoki javni dužnosnik, često u vrijeme intenzivnih tržišnih i regulatornih rasprava. Epstein je prvi put optužen za trgovinu ljudima radi seksualnog iskorištavanja 2006. godine, a krivnju je priznao 2008., što se vremenski poklapa s Mandelsonovim interakcijama o osobnim pitanjima.
Iz poslovne i ekonomske perspektive, Epsteinovi dosjei koji uključuju Mandelsona otvaraju pitanja o propusnosti političkih procesa za privatne interese. Prema dokumentima, interni dopis o financiranju paketa pomoći EU-a - planiranog fonda od 500 milijardi eura za potporu državama članicama u poteškoćama - proslijeđen je Epsteinu u svibnju 2010. godine. Mandelson je u e-mailu sugerirao da "to treba biti objavljeno večeras".
Ova komunikacija neugodno se poklapa s Mandelsonovim prethodnim mandatom europskog povjerenika za trgovinu od 2004. do 2008., tijekom kojeg je pregovarao o trgovinskim sporazumima i pravilima za transatlantsku trgovinu.
U Komisiji, trgovinska i ekonomska politika zahtijevaju strogu povjerljivost, a dijeljenje osjetljivih nacrta, čak i u privatnoj prepisci, potkopava temeljne diplomatske i ekonomske protokole. E-mail, poslan neposredno prije službene objave, ukazuje na to da je Epstein imao unaprijed pristup tržišno osjetljivim informacijama ključnim za kriznu strategiju Europske središnje banke.
Na vrhuncu regulatornog pritiska nakon financijske krize, Mandelson je izravno s Epsteinom raspravljao o dizajnu britanskog poreza na bonuse bankara. Ta je politika bila jedan od ključnih odgovora laburističke vlade na bijes javnosti zbog spašavanja banaka.
Bilo je to iznimno osjetljivo pitanje s obzirom na to koliko je financijska kriza 2008. – 2009. pogodila obične građane. Porez je osmišljen kao jednokratni namet kako bi se obeshrabrile velike isplate nakon što su banke primile državnu pomoć.
Detalji su bili ključni: ako bi porez obuhvatio samo gotovinu, banke su mogle nastaviti nagrađivati menadžere prebacivanjem bonusa u dionice ili odgođene isplate. Ako bi, pak, obuhvatio i odgođene nagrade i one u dionicama, bilo bi ga teže izbjeći. Tržišta su pozorno pratila razvoj situacije.
"Ima li stvarne šanse da se porez odnosi samo na gotovinski dio bonusa bankara?" To je pitanje Epstein poslao u prosincu 2009., a nekoliko minuta kasnije stigao je Mandelsonov odgovor, koji priznaje pritisak i unutarnji otpor: "Pokušavam to izmijeniti, kao što sam sinoć objasnio Jasu. Ministarstvo financija se opire, ali radim na tome."
Mandelson time identificira Ministarstvo financija kao prepreku, sugerira da aktivno radi na izmjenama i o tome obavještava Epsteina u stvarnom vremenu. U kasnijim porukama, Epstein traži da ga se unaprijed obavijesti o razvoju događaja, na što Mandelson odgovara jednom riječju: "Ministarstvo financija".
U daljnjoj prepisci navodi se da je Mandelson savjetovao Epsteinu da bi izvršni direktor JPMorgana trebao "blago zaprijetiti" ministru financija Alistairu Darlingu.
Jedna prepiska iz kolovoza 2009. smješta Epsteina usred rasprava o strategiji Engleske banke tijekom kreditne krize. Interni dopis poslan uredu premijera, a potom proslijeđen Epsteinu, iznosi zabrinutost da samo kvantitativno popuštanje neće obnoviti kreditiranje. Mandelson je dopis proslijedio Epsteinu uz kratki komentar: "Zanimljiv dopis koji je otišao premijeru." Kvantitativno popuštanje (QE) hitan je alat središnje banke za ubrizgavanje novca u sustav s ciljem poticanja kreditiranja.
Epsteinov odgovor usredotočio se na praktične implikacije, pitajući: "Koja imovina se može prodati?" Odgovor - "Zemljište, nekretnine, pretpostavljam" - čini se da potvrđuje da se razmatrala prodaja imovine kao dio šireg odgovora na krizu.
Iako e-mailovi ne predstavljaju izravne upute za trgovanje, pokazuju da je privatna osoba bila uključena u promišljanja o kvantitativnom popuštanju i prodaji državne imovine u stvarnom vremenu - temama gdje su pravovremene informacije ključne.
U Westminsteru su visoki dužnosnici pozvali na istragu, a komentatori su primijetili da skandal ne otkriva samo Mandelsonove osobne propuste, već i institucionalne slabosti.