POSTIGNUT je sporazum o zabrani uvoza ruske nafte u EU. O tome se dugo špekuliralo, a objavio je to jučer predsjednik Europskog vijeća Charles Michel.
Radi se o dvije trećine uvoza nafte
"Ovo odmah pokriva više od dvije trećine uvoza nafte iz Rusije, smanjujući ogroman izvor financiranja za ruski ratni stroj. To stvara maksimalni pritisak na Rusiju da okonča rat", poručio je Michel.
>>EU postigla dogovor o zabrani uvoza ruske nafte
>>Nakon najave embarga porasle cijene nafte
Izazvalo je to i reakciju Rusije. Ruski stalni predstavnik pri međunarodnim organizacijama u Beču Mihail Uljanov oglasio se na Twitteru nakon objave predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen.
>>Stigla prva reakcija Rusije na odluku EU o zabrani ruske nafte
"Kako je jučer (Von der Leyen) ispravno rekla, Rusija će naći druge uvoznike. Važno je napomenuti da ona sada proturječi svojoj jučerašnjoj izjavi. Vrlo brza promjena načina razmišljanja ukazuje da EU nije u dobrom stanju", napisao je.
Pobjednik Orban?
Kako je Index pisao, Michel i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen su ovaj šesti paket sankcija pokušali u javnosti predstaviti kao veliku pobjedu Europske unije i veliki udarac za Vladimira Putina, no mediji su skeptični i konstatiraju da je jedini pobjednik u cijeloj priči mađarski premijer Viktor Orban.
>>Orban je jedini pobjednik novih sankcija Europske unije Rusiji
Kompromis koji su postigli čelnici Europske unije predviđa da se, na zahtjev Mađarske, najprije spriječi transport ruske nafte morskim putem. Transport ruske nafte postojećim naftovodima zasad ostaje moguć. Mađarska će tako i dalje moći uvoziti rusku naftu preko naftovoda Družba.
"Stradat će ekonomija zemalja koje donose odluku"
No na stranu aspekt Mađarske i Orbana, ovim potezom svakako se dosta toga mijenja. Podsjetimo tako na jučerašnje riječi energetskog stručnjaka Davora Šterna da ne vidi to kao neku pobjedu jer će stradati ekonomija zemalja koje su donijele tu odluku.
>>Davor Štern: Sad više nema granice za rast cijene goriva, struje, plina...
"Meni je to potpuno nesuvisla odluka, uvijek bih bio protiv toga. Međutim, politika je jedno, struka je drugo, gospodarstvo treće, a život ljudi ono što je najvažnije", rekao je on.
"Porast će cijene derivata, doći će do veće inflacije, ekonomija će posustati još više i bojim se da ta odluka neće donijeti dobre posljedice za Hrvatsku, kao ni za druge zemlje EU", rekao je on.
Ivan Brodić: Logično je što je Orban izboksao najbolje moguće uvjete za Mađarsku
Na ovu temu smo popričali s urednikom portala Energypress Ivanom Brodićem. Odmah nam govori kako je ovdje teško zauzimati stav.
"Još od vremena Jomkipurskoga rata, energenti, na moju žalost kao ekonomskog liberala, nisu samo tržišna kategorija, već vrlo često produžetak ili pak zamjena za oružanu silu. U tom smislu valja promatrati i ovaj krug sankcija, kao odgovor EU na agresiju Putina i njegove elite na suverenitet i teritorijalni integritet Ukrajine. I u tom je smislu ovo očekivano.
Međutim, očekivani su i otpori zemalja koje su na bilo koji način ovisne o ruskim energentima, u prvom redu sada govorimo o nafti. Zbog toga je logično što je Viktor Orban izboksao najbolje moguće uvjete za Mađarsku, u smislu odsustva sankcija za naftu iz naftovoda Družba.
Ostaje za vidjeti može li Mađarska postati hub za izvoz derivata iz ruske nafte dalje prema zapadu. Na zapadu se kunu da neće kupovati takve proizvode, no interes je često slađi od ideologije.
"EU se 2014. trebala početi pripremati na ovaj scenarij"
Naime, energenti kroz cjevovode su zbog dugoročnih ugovora i zbog troška prijevoza jeftiniji nego li energenti koji se dopremaju drugim putevima.
Mađarsko je gospodarstvo izrazito ovisno o ruskoj nafti i zbog toga nije niti trebalo očekivati vrstu solidarnosti kakvu zazivaju neke zemlje koje ipak nisu toliko ovisne ili one zemlje koje su promijenile politiku zbog osjećaja krivnje ili povijesne opterećenosti neopravdanim ratovima.
U sličnom je položaju i Slovačka, dok Grčka još uvijek lobira protiv dijela sankcija koje bi njenom brodarskom sektoru zabranile prevoziti rusku naftu izvan Unije jer grčki je BDP značajno izložen brodarskom sektoru", naveo je.
Govori kako je zamjerka što se Europska unija nije 2014. godine, nakon aneksije Krima, počela pripremati za ovakav scenarij, "kao jedan od mogućih, premda iz ondašnje perspektive ne racionalno vjerojatan".
"Bio je to brak iz računa"
"U tom smislu, mi smo u Europi, ali i oni u Rusiji, deficitarni infrastrukturom za pravce trgovine koji nisu okrenuti u smjeru Europa-Rusija. Bio je to brak iz računa.
Na istočnim velikim bušotinama postizala se niska cijena proizvodnje ugljikovodika, a Europa je u toj računici izrazito lukrativno tržište koje je, premda uvijek razmjerno tehnološki razvijeno, ovisno o uvozu sirovina (zato iz Europe i dolaze najmoćnije kolonijalne sile prošlosti).
A izgradnja infrastrukture posao je koji traje, nekoliko godina u Europi, a u Rusiji (prema Kini i Indiji kao mnogoljudnim tržištima) i cijelo desetljeće, zbog konfiguracije terena i geopolitičkih rizika", dodaje.
"Hrvatska? Janaf bi mogao zaraditi"
Rekao je kako je za Hrvatsku ova odluka ambivalentna.
"S jedne strane daje na važnosti našem infrastrukturnom operateru Janafu koji sadašnjim kapacitetima može zadovoljiti uvoz nafte za cijelu regiju i Mađarsku, a nekom budućom investicijom i proširiti tržište na sjever prema Poljskoj te, naravno, fino zaraditi.
S druge strane tu je pitanje naših rafinerija koje su prilagođene na tešku naftu, što je slučaj i s mađarskima, pa bi tu trebalo dodatno investirati u prilagodbe na naftu koja dolazi u Janafova skladišta, poput kazahstanske, azerbajdžanske, alžirske, a u budućnosti izgledno iranske i libijske nafte.
Također, Hrvatska je, kao i sve zemlje koje će primjenjivati embargo, sada izložena isključivo burzovnom formiranju cijena jer mediteransko tržište, dakle prosjek cijena derivata u velikim mediteranskim lukama, nekoliko dana kasni za cijenama na naftnim burzama. Burze uvijek reagiraju na geopolitičke događaje jer burzovni ulagači ulažu temeljem očekivanja.
Još ako se obistine naznake raspada saveza naftnog kartela OPEC-a i Rusije, nisam optimist glede stanja na tržištima, barem ne u kratkom roku", rekao je.
"Na cijenama goriva prvo ćemo osjetiti situaciju"
Dodaje da ćemo na cijenama goriva prvo osjetiti ovu situaciju.
"To je cijena koju krajnji korisnik plaća za obranu Ukrajine. Promatrat ćemo hoće li se država dodatno odricati trošarina i dijela poreza u cijeni goriva kako bi olakšala gospodarstvu, koje se pogoni na energente.
Jedan od važnih generatora inflacije su energenti i promatrat ćemo kakva će biti reakcija vlade glede njenih apetita u cijenama energenata. Nisam optimist jer svaki glas košta", kaže.
Poskupjet će ostali energenti
Pitamo ga i hoće li embargo dodatno dovesti do povećanja ostalih energenata.
"Cijena plina je burzovna kategorija, a kako se cijena proizvodnje plina veže uz cijenu nafte na burzama, svakako je moguće očekivati povećanje cijena. Kod struje je slično. S time što traje plinska godina i za kućanstva sigurno neće biti povećanja cijena prije ugovaranja novih ugovora sljedeće godine u ožujku.
Kod industrije, pogotovo one koja nije ugovorila duže trajanje ugovora, situacija je nešto dramatičnija, što nam opet značajnije utječe na cijelu ekonomiju i ugrožava velike porezne obveznike, a time i proračunsko punjenje", rekao je Brodić.
Što brine analitičare?
U razgovoru s Brodićem smo se dotaknuli i promišljanja stranih analitičara.
"Kako sada stvari stoje, svi u srednjem roku očekuju određene neravnoteže jer ruska nafta sudjeluje u globalnoj trgovini s 11 posto. Dok se tokovi nafte ne preraspodijele, situacija će biti čupava.
Ako tome pribrojimo i krizu u opskrbnim lancima, koja nas prati još iz pandemijske krize, te činjenicu kako OPEC odbija značajnije povećati proizvodnju nafte pa u ovom trenutku na tržištu nedostaje, tj. nedostajalo je prije embarga, milijun barela na dan, onda vam je jasno što brine analitičare.
Pojasnit ću, zemlje OPEC-a teledirigiraju cijenu nafte koja odgovara njihovim proračunima, ovisnima upravo o prodaji nafte, tim više što je, sjetit ćete se, 2020. uslijed neravnoteže ponude i potražnje te globalnog lockdowna cijena bila vrlo niska, u jednom trenutku i ispod nule, što ih je primoralo konzervirati bušotine. Konzervacija je moguća brzo, ali obnavljanje ne ide tako brzo", navodi.
"SAD je najveći profiter, po prvi put nakon 1976. ima veći gospodarski rast od Kine"
Istaknuo je kako je najveći profiter u ovoj situaciji SAD, koji je postao najveći uvoznik energenata u Europu.
"Štoviše, očekuje se kako će i u budućnosti EU biti glavno američko tržište energentima. Koliko profitiraju pokazuje činjenica kako prvi puta nakon 1976. godine SAD ima veći gospodarski rast od Kine. Europske zemlje očekuju i potpisivanje nuklearnog dogovora s Iranom, što bi oslobodilo sankcija iransku naftu.
Pitanje je i je li moguć angažman oko Libije gdje se građanski rat dodatno zakomplicirao zbog različitih sponzorstava na terenu (ruskih, iranskih, turskih, francuskih, američkih...). Venezuelska nafta je također na čekanju, a na zapadu joj se nadaju, premda Maduro nema tako brzu namjeru napustiti savezništvo s Putinom zbog zapadne potpore Guaidóu i pokušaju prevrata u prošlosti.
Svakako će se otvoriti i pitanje Sjevernog mora i norveških ugljikovodika, premda je norveški fond koji upravlja naftnom industrijom sve okrenutiji obnovljivoj energiji, no i to je tema za neku drugu analizu", rekao je on.
Nafta iznad 120 dolara po barelu
Navodi i kako je cijena nafte jutros bila "124 dolara za brent i 118 dolara za wti naftu, što je bio rast nakon embarga od blizu dva dolara za barel" te kako će daljnja kretanja ovisiti o čimbenicima koje je ranije naveo.
Koji su još razlozi zašto je nafta iznad 120 dolara po barelu?
"Osim embarga, čimbenici su rat u Ukrajini, Bidenova poruka kako će vojno braniti Tajvan, iranski nuklearni pregovori, ali i opskrbni lanci u krizi, oporavak zemalja OPEC-a od pandemijske krize, kao i sporazum o zamrzavanju proizvodnje", govori za Index urednik portala Energypress Ivan Brodić.