Kada govorimo o neutralnosti država u 20. stoljeću, prvo se sjetimo Švicarske i politike neutralnosti koja joj je omogućila da izbjegne užase i katastrofe Drugog svjetskog rata. Ipak, ona u tome nije jedina, no irska neutralnost nije toliko popularna u javnom diskursu kao švicarska. Kako je Irska mogla biti neutralna unatoč tome što je bila toliko blizu zaraćenih strana?
Da bi stvar bila jasnija, potrebno je znati da je Irska stekla neovisnost od Ujedinjenog Kraljevstva tek nešto ranije. 1921. izašla je kao pobjednica iz Anglo-irskog rata, a 1937. donosi ustav koji potvrđuje njenu suverenost.
U trenutku početka rata Ujedinjeno Kraljevstvo nije imalo problema s irskom neutralnošću. Za Britance to je značilo da će Irska na papiru biti neutralna, ali da će u svakom pogledu pomagati Velikoj Britaniji s ljudstvom i robom. U praksi to se i dogodilo, no ne u razmjerima koje je Ujedinjeno Kraljevstvo očekivalo. Njemačka je smatrala da neutralna Irska može poslužiti kao teren s kojeg će se osvajati Velika Britanija u skorijoj budućnosti.
Britanci i Amerikanci ne žele neutralnu Irsku
Prvi izazov za Irce dogodio se 1940. godine, kada je Winston Churchill postao premijer i počeo ih kritizirati zbog njihove neutralnosti. U razgovoru s Eamonom de Valerom, irskim predsjednikom, čak je spomenuo i prepuštanje Sjeverne Irske matičnom otoku, no De Valera je to odbio. Glavni razlog za to je što bi uključenje velikog broja protestanata sa sjevera izazvalo političku i društvenu nestabilnost, što si Irska nije htjela priuštiti u tom trenutku.
Drugi izazov je stigao iz Washingtona dvije godine poslije, kada su Amerikanci, koji su se tada priključili ratu na strani Saveznika, htjeli iskoristiti irske luke za pristajanje svojih vojnika. Njemačka je već tada bombardirala Dublin, kao i ostale priobalne gradove, no Irska nije popustila. Vlada De Valere odbila je i Amerikance, a nakon rata Irska je bila izolirana u novom svijetu koji je odbila izgraditi sa Saveznicima.
Razlozi zbog kojih je Irska ostala neutralna u Drugom svjetskom ratu mogu se svesti u dvije točke. Irska Republika bila je nova država Iraca, oslobođena britanskog utjecaja nakon gotovo 600 godina. Apsolutno je jasno da se u takvom ozračju odlučila na politike koje nemaju ništa zajedničko s Ujedinjenim Kraljevstvom. Neutralnost u Drugom svjetskom ratu može se gledati kao prvi korak Irske prema samostalnoj vanjskoj politici.
Drugi razlog je puno jasniji: irsko vodstvo smatralo je da će tako najbolje poštedjeti svoje stanovništvo trauma katastrofalnog rata.