Vlada Fidžija namjerava ispraviti povijesnu nepravdu i vratiti autohtonom stanovništvu upravljačka prava nad morskim područjima, uključujući i svjetski poznate lokacije za surfanje, što je izazvalo slavlje, ali i zabrinutost u ključnom turističkom sektoru, piše The Guardian.
Do 2010. godine, pristup Cloudbreaku, jednom od najcjenjenijih valova na svijetu, bio je zabranjen lokalnom stanovništvu zbog ekskluzivnog ugovora s luksuznim odmaralištem koji je sklopljen još ranih 80-ih. "Bilo je ponižavajuće, bilo je sramotno", prisjeća se Ian Ravouvou Muller, iTaukei (autohtoni narod) surfer kojemu su prijetili i tjerali ga iz voda u kojima su pupčane vrpce njegova tri sina. "Mi smo narod mora", rekao je.
Vojna diktatura Franka Bainimarame 2010. godine uvela je dekret kojim su ukinuti svi ekskluzivni dogovori i zabranjena naplata za korištenje fidžijskih grebena i plaža. Prije toga, odmaralište Tavarua Island Resort plaćalo je lokalnim plemenima Nadroga za privatni pristup Cloudbreaku, a procjenjuje se da je dekretom poništeno oko 12 milijuna fidžijskih dolara vrijednih najmova.
Iako je taj potez otvorio valove svima i omogućio stvaranje nove generacije surfera, uključujući i prvog profesionalca s Fidžija, istovremeno je pogazio običajna pomorska prava, isključujući narod iTaukei iz odlučivanja i profita od rastućeg surf-turizma.
Sadašnja fidžijska vlada želi vratiti prava upravljanja morskim područjima (poznatim kao qoliqoli) autohtonom stanovništvu. To bi im omogućilo kompenzaciju za turističke djelatnosti na grebenima i ribolovnim područjima koja su im oduvijek bila izvor prihoda.
"Turizam će u budućnosti vidjeti veliki stupanj sudjelovanja autohtonog stanovništva", izjavio je zamjenik premijera i ministar turizma Viliame Gavoka. "Ovo zakonodavstvo je jedan od načina na koji Fidži može osigurati da naše autohtone zajednice budu značajan dio turizma", dodao je.
Ovaj potez slavi se kao pobjeda za prava naroda iTaukei. Turizam je žila kucavica fidžijske ekonomije, čini oko 40 % BDP-a. Ipak, mnogi pripadnici naroda iTaukei žive u siromaštvu. "Upravo ti ljudi koji su se brinuli o ovim grebenima generacijama nemaju ništa", kaže dr. Jekope Maiono, stručnjak za autohtoni ekonomski razvoj.
"Hotelijeri, vlasnici odmarališta, zrakoplovne tvrtke, svi oni profitiraju od običajnog resursa. Autohtoni narod samo želi imati udio, i to s pravom", poručio je. Međutim, prijedlog zakona izazvao je i zabrinutost jer nedostaju detalji o njegovoj praktičnoj provedbi.
Jon Roseman, izvršni direktor Tavarua Island Resorta, kaže da vlada "stalna neizvjesnost". Drugi se pitaju kako će se prihodi reinvestirati u zajednice i traže da dodatne troškove pokrije vlada. Fantasha Lockington, izvršna direktorica Udruženja hotela i turizma Fidžija, pozvala je na veću jasnoću.
"Potrebno nam je mnogo jasnije razumijevanje kako će to utjecati na turističke najmove, pristupačnost morskim lokacijama i praktičnu provedbu", poručila je. Prema odvjetniku za zaštitu okoliša Jamesu Sloanu, novi prijedlog zakona predviđa da autohtone skupine registriraju svoja prava kod vladine komisije koja bi nadzirala pregovore.
"To će utjecati na poslovne modele i financijske aranžmane", kaže on, dodajući da postoji rizik da bi prenošenje troškova na turiste moglo Fidži učiniti preskupom destinacijom, ali i da bi zakon, ako se problemi riješe, mogao biti "transformirajući i ambiciozan".
Pokušaji vraćanja običajnih prava traju još od britanske kolonizacije 1874. godine, a otpor je uvijek bio prisutan. Posljednji neuspjeli prijedlog zakona o qoliqoliju 2006. godine navodi se kao jedan od glavnih razloga za Bainimaramijev puč, a protivljenje su tada poticali hotelijeri.
Specijalisti za prava autohtonog stanovništva kažu da su ti strahovi preuveličani. "Politički cilj uvijek je bio osnaživanje naroda iTaukei", kaže Usaia Gaunavou, direktor iTaukei studija na Sveučilištu Fidži. "Sada, s ovim povijesnim zakonodavstvom, čini se da ćemo to imati po prvi put u povijesti Fidžija", izjavio je.
Konzultacije o prijedlogu zakona su u tijeku, a jedno od rješenja mogao bi biti "porez na održivost" koji bi se naplaćivao turistima. Za one koji žive s oceanom, poput Mullera, promjena je dugo očekivana.
"Ljudi općenito ne vole ideju plaćanja za prirodu, misle da je ona besplatna za sve, ali priroda ima svoju cijenu. Treba je zaštititi. Ispravljamo pogreške prošlosti kako bismo stvorili promjenu za budućnost, poštujući kako su naši ljudi nekada živjeli. Za nas, ovo je iskupljenje za surfanje", poručio je.