Fosilizirana lubanja i čeljusti pronađene u Nigeru pripadale su stvorenju koje je živjelo prije otprilike 95 milijuna godina i imalo veliku koštanu krijestu na vrhu glave. Nazvan Spinosaurus mirabilis, to je prva nova vrsta spinosaura identificirana u više od jednog stoljeća. Otkriće bi moglo riješiti dugogodišnju znanstvenu raspravu o načinu lova ovih dinosaura, piše CNN.
Nalazi, objavljeni 19. veljače u časopisu Science, upućuju na to da je prapovijesno stvorenje bliski srodnik Spinosaurusa aegyptiacusa, divovskog dinosaura ribojeda s karakterističnim "jedrom" na leđima, kojeg je prvi opisao njemački paleontolog Ernst Stromer von Reichenbach 1915. godine. Među znanstvenicima se dugo raspravljalo jesu li spinosauri bili morski grabežljivci koji su ronili i plivali za plijenom ili su se ponašali poput čaplji, vrebajući ribu iz plićaka uz obalu.
Paul Sereno, vodeći autor studije i profesor na Sveučilištu u Chicagu, smatra da novo istraživanje potvrđuje drugu teoriju. On Spinosaurusa naziva "paklenom čapljom" - poluvodenim lovcem zastrašujućih razmjera koji je fizički nalikovao ptici močvarici. Prema pronađenim fosilima, stvorenje je vjerojatno imalo dugu i usku njušku za hvatanje ribe, vrat kojim je moglo zabaciti glavu prema dolje u naglom pokretu te noge dovoljno duge za lov u plitkoj vodi.
Kada su istraživači usporedili proporcije glave, vrata i stražnjih udova s odraslom plavom čapljom, sličnosti su ukazale na to da je Spinosaurus bio prilagođen za vrebanje i napadanje plijena uz obale rijeka i mora.
No, "ključni dokaz", rekao je Sereno, leži u činjenici da su fosili pronađeni duboko u unutrašnjosti kontinenta. To sugerira da je stvorenje živjelo i lovilo uz riječne sustave, a ne u moru. Pronaći divovskog morskog grabežljivca usred kopna, dodao je, bilo bi jednako nevjerojatno kao "pronaći plavetnog kita u Chicagu".
Poput Spinosaurusa aegyptiacusa, i Spinosaurus mirabilis imao je koštanu krijestu na glavi, no kod novootkrivene vrste ta je struktura bila znatno izraženija. "To je upečatljiva koštana krijesta koja strši s njegove glave, poput Elvisove 'kokotice'", slikovito je opisao Steve Brusatte, paleontolog sa Sveučilišta u Edinburghu koji nije sudjelovao u studiji.
Sereno je objasnio kako je krijesta bila "vrlo loše oružje". Njezin nezgodan položaj, krhkost i asimetričnost isključuju mogućnost korištenja u borbi. Vjerojatnije je služila za privlačenje pažnje i signalizaciju, možda čak i u svrhu parenja.
Upravo je razlika u krijestama pomogla istraživačima da potvrde kako se radi o zasebnoj vrsti unutar roda Spinosaurus. U usporedbi sa svojim poznatijim srodnikom, Spinosaurus mirabilis imao je i niže postavljenu čeljust te zube koji se preklapaju, što je, prema Serenu, konfiguracija idealna za hvatanje skliske ribe.
Studija baca novo svjetlo i na evoluciju spinosaura, koja se možda odvijala u tri faze. Tijekom jure razvila se njihova lubanja prilagođena lovu na ribu. U ranoj kredi postali su dominantni grabežljivci oko drevnog mora Tetis.
Neposredno prije kasne krede, kada se Atlantski ocean počeo otvarati, dosegli su svoje najveće dimenzije i specijalizirali se za lov iz zasjede u plićacima Sjeverne Afrike i Južne Amerike.
"Dugo je bio misteriozan dinosaur, no sa svakim novim fosilnim nalazom, pravi Spinosaurus polako izlazi na vidjelo", rekao je Brusatte. Sereno je istaknuo kako su moderni alati ubrzali istraživanje. Njegov tim snimio je stotine fotografija i izradio 3D modele S. mirabilisa, što im je omogućilo digitalnu manipulaciju fragmentima i početak rekonstrukcije lubanje.
Matteo Fabbri, docent na Medicinskom fakultetu Sveučilišta John Hopkins koji nije sudjelovao u istraživanju, izjavio je kako novi nalaz predstavlja "renesansu" u proučavanju divovskih dinosaura grabežljivaca.
Ipak, napomenuo je da je teško definirati novu vrstu na temelju fragmenata. Fragmentarna priroda fosila "ne pruža mnogo materijala za rad, ostavljajući mnoge sumnje u vezi sa stvarnom anatomijom životinje", rekao je.
Replika lubanje Spinosaurusa izložena je u Dječjem muzeju u Chicagu, a Sereno se nada da će ovi fosili poslužiti kao poziv sljedećoj generaciji da se uključi u čudo znanstvenih otkrića.