Postupak koji su primijenili Stephane Laurent i njegovi suradnici u načelu je jednostavan. Sastoji se od mjerenja brzine širenja pulsnog vala, tj. vala kojeg uzrokuje širenje aorte kada srce tjera krv u organizam.
Mjerenje se provodi pomoću biomehaničkih detektora između karotidne i bedrene arterije. Pošto su od 1981. ispitali 1.715 bolesnika koji pate od povišenog krvnog tlaka, znanstvenici su primijetili da se rizik od moždane kapi "povećava za 72 posto sa svakom promjenom brzine pulsnog vala (većom) od četiri metra u sekundi".
Koronarna i srčana insuficijencija već su potvrđene kao čimbenici rizika od apopleksije. No pogoduje im i tvrdoća arterija. Sada se još mora utvrditi može li mjerenje brzine širenja pulsnog vala poboljšati medicinsku prognozu kod visokotlakaša koji su izloženi riziku od moždane kapi.
Rezultati koji se trenutačno navode uglavnom se temelje na dobi, razini kolesterola, pušenju i visokom tlaku. Nažalost, ne upozoravaju dovoljno bolesnike na rizik kojemu se izlažu.
(Hina) vrad dgk