Predsjednica Hrvatske udruge za zaštitu potrošača Vesna Brčić-Stipčević navodi kako još nisu doneseni provedbeni propisi, a bez kojih se, naglašava, zakon ne može provesti.
Predsjednica udruge "Potrošač" Jadranka Kolarević istaknula je kako javna poduzeća (Čistoća, HEP, HT, INA) još nisu osnovala "drugostupanjska povjerenstva za pritužbe građana", iako ih Zakon na to obvezuje. Druga je zamjerka, rekla je, što ni lokalne samouprave (gradska poglavarstva) nisu osnovala savjetodavna tijela, u koja kao i u povjerenstva za pritužbe građana među inima također ulaze predstavnici udruga potrošača, i koja daju mišljenje o cijenama i kakvoći.
Nijedno poskupljenje, primjerice gradske plinare ili zagrebačkog ZET-a, ne može proći bez mišljenja savjetodavnog tijela. Kazne za neosnivanja povjerenstva za pritužbe građana i savjetodavnog tijela sežu od 10 do 50 tisuća kuna.
Jordanić je ocijenio da su tri mjeseca od donošenja Zakona do njegova stupanja na snagu bila prekratko razdoblje da bi se sve stvari stavile na svoje mjesto.
Kad se govori o zaštiti potrošača, Državni inspektorat u prosjeku odradi 500.000 predmeta na godinu, od kojih su 250-300.000 isključivo vezani za zaštitu potrošača. Rekao je da inspektori pola radnog vremena rade u zaštiti potrošača i da predmete obrađuju na temelju iskustva, znanja iz prošlih godina, te da je zato pomalo "frustriran kad se takav zakon svodi na naplaćivanje ili nenaplaćivanje vrećica".
Jordanić kaže da su u danima od kada je Zakon na snazi (8. rujna) inspektori najviše nailazili na neisticanje cijena, neprikladno ponašanje trgovaca, nepostojanje tehničke dokumentacije za pojedinu robu.
Ponovio je da trgovine cijene moraju istaknuti i izdati račun, a da račune jedino ne moraju izdavati prodavači na tržnicama.
Naglasio je kako inspektorat ne funkcionira na kaznama, no nije htio reći koliko su kazna inspektori naplatili, istaknuvši kako je bitno da se nešto promijeni.
Treba iskoristiti zakonske mogućnosti kojima se rješavaju mnoga pitanja u koja hrvatski građani do sada nisu bili upućeni. Zakon je vrlo širok i, primjerice, štiti prava intelektualnog vlasništva, zadire u kreditne odnose, govori o obvezi osiguranja servisnih dijelova, pravu kupaca na zamjenu robe, popravcima i jamstvenim rokovima... Zakon pokriva daleko kvalitetnije odnose nego su to "deset deka šunkerice i četvrt kruha", izjavio je Jordanić.
Predstavnici udruga o primjeni zakona Brčić-Stipčević naglašava da se od stupanja Zakona na snagu u Hrvatskoj udruzi za zaštitu potrošača udeseterostručio broj poziva građana, a najviše zbog plaćanja vrećica s logotipom.
Istaknula je kako su u udruzi očekivali da će građani najviše reagirati na odredbu da je potrošač obvezan platiti ono što je naručio i što mu je prodano, pa primjerice potrošač ne bi trebao plaćati paušal za vodu.
Smatra da građani još nisu shvatili, odnosno još nedovoljno poznaju svoja zakonska prava.
I Brčić-Stipčević i Kolarević drže pozitivnim što je Ministarstvo gospodarstva objavilo javni poziv za osnivanje Nacionalnog vijeća za zaštitu potrošača, koje će donositi godišnje nacionalne programe za zaštitu potrošača.
Brčić-Stipčević je istaknula i važnost nacionalnog programa izobrazbe, odnosno uvođenje u škole programe učenja o tome kako biti "pametan potrošač".
Jordanić je rekao kako ne zna je su li gradska poglavarstva osnovala savjetodavna tijela. Sve što je zakon propisao treba osnovati, tamo gdje nije poduzet će se mjere, poručio je glavni državni inspektor.