Hoće li 75. obljetnica Dana D označiti početak kraja svjetskog poretka?

Foto: Index/Wikipedia/EPA

U RANIM jutarnjim satima 6. lipnja 1944. pokrenuta je, unatoč bojazni od loših vremenskih prilika koje su mogle značajno zakomplicirati stvari, najveća invazija morskim putem u ljudskoj povijesti, u kojoj je sudjelovalo više od 150 tisuća vojnika. Ono što se danas većinom naziva Dan D (D Day) nosilo je službeni naziv Operacija Neptun i bilo je tek prvi dio veće Operacije Overlord, čiji je cilj bio konačno otvoriti saveznički zapadni front u borbi protiv Hitlerove nacističke Njemačke koja je i dalje pod okupacijom držala većinu Europe.

Golemom iskrcavanju savezničkih vojnih snaga u Normandiji prethodilo je veliko bombardiranje njemačkih položaja, kao i padobransko spuštanje tisuća vojnika u Francusku koje je započelo u noći uoči mornaričkog iskrcavanja. Kako je izgledalo to iskrcavanje, ovjekovječio je Steven Spielberg u svojem Oscarima nagrađenom filmu “Spašavanje vojnika Ryana” - bilo je kaotično, krvavo, brutalno i na kraju dana, najvažnije od svega, uspješno. Samo na taj dan poginulo je skoro devet tisuća njemačkih vojnika, dok su saveznici imali oko deset tisuća žrtava, od toga četiri tisuće potvrđeno ubijenih u borbi.

Eisenhower: "Nećemo prihvatiti ništa drugo nego potpunu pobjedu"

Glavni komandant savezničkih snaga, američki general Dwight D. Eisenhower, svojim je vojnicima pred početak operacije poručio da su “oči svijeta uperene na vas” i dodao: “Nade i molitve svih ljudi koji vole slobodu marširaju danas s vama. U društvu naših hrabrih saveznika i braće po oružju na drugim bojišnicama vi ćete ostvariti uništenje njemačkog ratnog stroja, okončati nacističku tiraniju nad pokorenim narodima Europe i donijeti nam sigurnost u slobodnom svijetu.” Zaključio je da “nećemo prihvatiti ništa drugo nego potpuno pobjedu”.

Američki predsjednik Franklin Delano Roosevelt je u svojem obraćanju na radiju istog dana, nakon što je operacija već bila u tijeku, rekao za savezničke vojnike da se “oni ne bore jer žele osvajati, nego da bi dokrajčili osvajanje. Bore se za oslobođenje.” Isti dan je u Donjem domu britanskog parlamenta premijer Winston Churchill održao govor, opisujući savezničko iskrcavanje u Normandiji “ogromnom operacijom, nesumnjivo najkompliciranijom i najtežom koja se ikada odigrala”.

Hitler je prespavao savezničko iskrcavanje u Normandiji

Na sreću, Hitler je početak savezničkog iskrcavanja prespavao jer se nitko iz njegove svite nije usudio probuditi ga kada su krenule stizati vijesti o savezničkoj invaziji, što je značajno usporilo njemački odgovor i pomoglo savezničkim snagama.

Pitali smo povjesničara Hrvoja Klasića što danas, 75 godina nakon, znači Dan D, zašto je taj datum važan za Hrvatsku, Europu i svijet.

“Dan D, odnosno invazija saveznika na Normandiju, predstavlja simbolički početak kraja rata. Unatoč pokušaju njemačkih oružanih snaga da krajem 1944. zaustave savezničko napredovanje ofanzivom u Ardenima, stezanje obruča oko Trećeg Reicha je nastavljeno, čime je i kapitulacija postala pitanje dana. Nakon pet godina kraj najvećeg i najpogubnijeg rata u ljudskoj povijesti se nazirao pa se u skladu s tim mijenjao i sadržaj susreta savezničkih vođa. Za razliku od prijašnjih okupljanja na kojima su glavne teme još uvijek bile predstojeće vojne operacije, uspješno izvedena invazija na francusku obalu i daljnje prodiranje prema Berlinu nametnut će na budućim sastancima kao primarne teme izgradnje svijeta nakon završetka rata. Zbog požrtvovnosti, velikih ljudskih gubitaka i sudjelovanja vojnika različitih nacionalnosti, ali prvenstveno zbog posljedica Dana D, tj. poraza nacista i njihovih kolaboracionista, ovaj događaj ostat će u kolektivnoj memoriji kao jedan od najsvjetlijih trenutaka antifašističke koalicije”, odgovara nam Klasić.

Hrvatski odnos prema antifašističkom naslijeđu

Zato i ne iznenađuje što se godišnjica iskrcavanja u Normandiji uvijek svečano obilježava, što su američki predsjednici poput Ronalda Reagana i Baracka Obame baš na takvim događajima održali neke od svojih najvažnijih govora, izrazivši vjernost transatlantskom savezništvu koje je iskovano u borbi protiv Hitlera. Reagan je 1984. održao slavni govor u francuskom Pointe du Hocu, istaknuvši žrtvu savezničkih vojnika u Normandiji, nazvavši ih “šampionima koji su oslobodili kontinent”, ali nije propustio ni spomenuti žrtve ruskog naroda u borbi protiv nacista. Obama je u Normandiji na proslavi godišnjice Dana D 2009. godine održao također govor za pamćenje, istaknuvši sljedeće: “Tada se to nije moglo znati, no značajan dio napretka koji će definirati 20. stoljeće začet je u bitci za komad plaže duge šest i široke dvije milje.” Riječ je, naravno, o čuvenoj plaži Omaha, jednom od pet sektora ukupne dužine od 80 kilometara savezničkog iskrcavanja u Normandiji. Omaha je zahvaljujući tematiziranju u popularnoj kulturi ostala najbolje zapamćena pa zato navodimo da su se ostala četiri sektora iskrcavanja zvali Utah, Gold, Juno i Sword.

U Hrvatskoj je situacija, kada je riječ o slavljenju svjetske i naše antifašističke borbe, značajno drugačija, ovdje se ne obilježava ni Dan pobjede, a Dan antifašističke borbe je praznik koji državni vrh zaobilazi u širokom luku.

“Nažalost, odnos suvremene Hrvatske prema Drugom svjetskom ratu u najmanju je ruku problematičan, a ponekad i otvoreno revizionistički. Jedna od posljedica je što ni političke elite ni društvo u cjelini najčešće nisu sigurni trebaju li Hrvati biti ponosni na svoju ulogu u ratu ili se praviti da se ništa nije dogodilo i kao nultu godinu svoje povijesti uzeti Domovinski rat 1990-ih. Tako će se političari posljednjih 30 godina gurati koji će otići na komemoraciju u Bleiburg, ali će tek po službenoj dužnosti, bolje rečeno reda radi, samo poneki otići 22. lipnja u Brezovicu. Na neka od mjesta najvećih stradanja hrvatske antifašističke vojske, koju su pobjednici Dana D smatrali svojim saveznicima, nikome ne pada na pamet otići. Nema previše ili gotovo uopće nema prilika u kojima predsjednik ili premijer Hrvatske može stajati rame uz rame s predsjednicima SAD-a, Velike Britanije, Francuske ili Rusije, kao ravnopravan partner. Obilježavanje Dana D svakog 6. lipnja jedna je od rijetkih prilika, koju uporno izbjegavamo”, komentira Hrvoje Klasić.

Ustaše su ostale najvjerniji saveznik Hitlera

Pitamo ovog povjesničara kako je vodstvo zločinačke ustaške fašističke NDH reagiralo na vijesti o savezničkom iskrcavanju u Normandiji?

“Vodstvo NDH je na sve savezničke pobjede i uspjehe, bilo one u zapadnoj Europi ili na istočnom bojištu, gledalo na isti način – prešućivanjem, dezinformacijama i obmanjivanjem javnosti. Unatoč sve očitijem porazu Trećeg Reicha, ustaški režim u Zagrebu ostat će njegov najodaniji saveznik sve do konačnog sloma. Da stvar bude zanimljivija, samo nekoliko dana prije bijega iz Zagreba u svibnju 1945. ustaško će vodstvo poslati jedan memorandum zapovjedniku savezničkih snaga za Mediteran, feldmaršalu Haroldu Alexanderu, nudeći mu zajedničku borbu protiv partizana u zamjenu za očuvanje NDH. Ne samo što Alexander ni trenutka nije uzeo u obzir ovu ponudu nego je s njom odmah upoznao svog jedinog saveznika na području Jugoslavije  – maršala Tita”, ističe Klasić.

"Što se tiče narodnooslobodilačke vojske i stanja na jugoslavenskom bojištu, sam Dan D nije imao direktnog utjecaja", objašnjava Klasić i dodaje da je “važnija od invazije na Francusku za ratne prilike u Jugoslaviji bila godinu dana ranije izvedena invazija na Italiju, a zatim i kapitulacija Hitlerovog najvažnijeg saveznika. Važno je i naglasiti da u vrijeme Dana D više nije bilo nikakvih dilema oko toga koga vlade u Londonu i Washingtonu smatraju vojnim saveznicima. To više ni na koji način nije bila jugoslavenska vojska u otadžbini, odnosno četnici, nego isključivo Titovi partizani”.

Trumpovo izazivanje skandala kao naznaka kraja dugotrajnog saveza

Na 75. godišnjicu Dana D svijet se suočava s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom kojega uopće nije briga za transatlantski savez i koji se najviše oduševljava antidemokratskim liderima poput Vladimira Putina i sjevernokorejskog diktatora Kim Jong-una. Trump će danas sudjelovati u Portsmouthu, u društvu kraljice Elizabete II, na obilježavanju Dana D, a jedino što svi prate je hoće li izazvati još jedan skandal svojim suludim ponašanjem i potrebom da svima prijeti i da ih vrijeđa. Ista napetost bit će tema dana i sutra u Francuskoj, kada se očekuje Trumpov posjet Normandiji u društvu francuskog predsjednika Emmanuela Macrona.

Može li se zaključiti da je s predsjedničkim mandatom Donalda Trumpa prestalo transatlantsko savezništvo iskovano u Drugom svjetskom ratu, pitamo Hrvoja Klasića.

On prvo cijelu tu priču povijesno kontekstualizira: “Transatlantsko savezništvo ipak treba gledati u kontekstu vremena u kojem se odvija. Tijekom rata bez pomoći SAD-a fašizam i nacizam teško da bi bili pobijeđeni. Nakon rata bez pomoći SAD-a oporavak Europe išao bi puno teže i sporije. U tom smislu spomenuto savezništvo je bilo od ključnog značaja. Završetkom rata javljaju se nove okolnosti obilježene prije svega antagonizmom SAD-a i SSSR-a. U novom  kontekstu transatlantsko savezništvo dobiva i novi značaj jer SAD u politički i ekonomski stabilnoj zapadnoj Europi vidi branu prodoru komunizma. S tim ciljem je i pokrenut Marshallov plan, odnosno program pomoći europskim saveznicima, ali i osnivanje NATO saveza. Međutim, već s osnivanjem prvih zajedničkih europskih institucija, kao što je Europska zajednica za ugljen i čelik, počelo se postavljati pitanje je li proces europskog (ekonomskog, a onda i političkog) ujedinjavanja čin koji dodatno osnažuje euro-američko savezništvo ili je to početak 'osamostaljivanja' Europe od SAD-a. Kako god, dok je hladni rat trajao, a SSSR figurirao kao najveći neprijatelj, ovo savezništvo je predstavljalo prioritet.”

Slijedi redefiniranje američko-europskih odnosa

"Padom komunizma u Europi, raspadom SSSR-a, a posebno pojavom novih jakih suparnika širom svijeta (Kina, Iran, Al-Kaida, ISIL...), savezništvo s europskim zemljama polako gubi onaj značaj koji je imalo", objašnjava Klasić.

“Ipak, treba reći da je, unatoč osebujnom političkom stilu i čestim kontroverznim političkim odlukama Donalda Trumpa, taj odnos dvosmjeran i ne ovisi samo o osobi koja sjedi u Bijeloj kući. Ono što si Europa kada je u pitanju SAD nije mogla dozvoliti neposredno nakon Drugog svjetskog rata, stvaranjem EU-a i zajedničkog tržišta koje uključuje dvostruko više stanovnika nego što ima SAD, sve više postaje realnost. To između ostalog uključuje i dobre - ekonomske i političke - odnose članica EU-a sa zemljama u kojima SAD vidi ne samo suparnike nego i neprijatelje. I još nešto, na odnose između SAD-a i europskih zemalja sigurno će utjecati i Brexit. Drugim riječima, transatlantsko savezništvo moglo bi biti oslabljeno na relaciji Washington – Bruxelles, ali osnaženo na relaciji Washington – London. U svakom slučaju, i zbog Trumpa, ali i Brexita i 'krize identiteta' unutar EU-a, kao i svih ostalih svjetskih sigurnosnih i ekonomskih izazova, očekuje nas vjerojatno najveće redefiniranje američko-europskih odnosa još od kraja Drugog svjetskog rata”, predviđa Klasić.

Što dugujemo veteranima Dana D i cijele antifašističke koalicije

Od Dana D prošle su tri četvrtine stoljeća i na sutrašnjoj ceremoniji u Normandiji se očekuje tek 35 vojnika koji su sudjelovali u iskrcavanju 1944. i koji su još živi. Generacija koja je u titanskoj borbi porazila Sile Osovine predvođene najstrašnijim političkim liderom u povijesti čovječanstva, nacističkim zločincem Adolfom Hitlerom, polako posve nestaje s našeg planeta, a s njima i živo sjećanje na to što je značila antifašistička borba i zašto smo joj dužni i danas se boriti protiv svakog potencijalnog uspona fašizma. 

Lideri savezničke koalicije u Drugom svjetskom ratu bili su jedan demokratski izabrani predsjednik,koji je ipak usred rata protupravno vlastite građane japanskog porijekla strpao u kampove, jedan demokratski izabrani premijer koji je bio i žestoki zagovornik kolonijalizma i nije ga bilo briga što je 1943. u Indiji pod britanskom vlašću od gladi umrlo 3 milijuna ljudi, i jedan brutalni komunistički diktator, poznat po čistkama i gulazima.

Nisu to bili savršeni ljudi, niti su bili lideri bez mrlje, niti su bili posebno bliski, ali su shvatili da je ono protiv čega se bore - nacizam i fašizam - najgora stvar koju je čovječanstvo proizvelo u dugom katalogu ljudskih užasa. Ako to zaboravimo, bez obzira na to iz kojeg razloga, lako je moguće da ćemo se opet morati oružano boriti s istim neprijateljem, ni manje ni više nego za budućnost cijelog svijeta.

Pročitajte više