ATENTAT je bio spektakularan, reakcija državnog vrha bila je spektakularna, pa je valjda red da i suđenje ubojicama Ive Pukanića bude spektakularno.
Pukanić se nalazio na nišanu snajpera u trenutku kad je ubijen autobombom, likvidirala ga je najozloglašenija banda na Balkanu, a sumnje u naručitelje sežu sve do Joce Amsterdama, Stanka Subotića i Mile Đukanovića. Tih dana državni vrh u smrtnom strahu govorio je o terorizmu i obećavao da Zagreb neće postati Bejrut. A danas, godinu i pol kasnije, počinje "suđenje stoljeća": specijalci su blokirali centar Zagreba, optuženici se dovlače u lancima, novinari su okupirali sudnicu... Čak je i cijena atentata spektakularna: milijun i pol eura.
A sjetimo se ubojstva Ivane Hodak...
Dakle, atentat stoljeća dobio je epilog stoljeća. A sjetimo se slučaja Ivane Hodak. Ni sat vremena nakon njezina ubojstva Ivo Sanader optužio je mafiju, nad Zagrebom kružili su helikopteri, specijalci su izašli na ulice, kovale su se teorije urote... Zvonimir Hodak optužio je Hrvoja Petrača, smijenjeni su ministri policije i pravosuđa, da bi po svemu sudeći sve završilo na beskućniku koji je išao kupiti šampon protiv prhuti, pa u povratku ubio odvjetničku vježbenicu i potom odšetao do svog sjenika, gdje ga je sasvim slučajno ukebala policija s pištoljem ispod jastuka. Totalni antiklimaks, zar ne?
Sve do jučer vukle su se paralele između ta dva atentata. U oba slučaja reakcija državnog vrha bila je ista - panična. U oba slučaja teorije urote povezivale su iste aktere: Zagorca, Petrača, Jocu Amsterdama, Pukanića i njegov Nacional koji je pisao o Ivani Hodak i Joci Amsterdamu. U oba slučaja mediji i policija povlačili su iste paralele.
Da bi naposljetku Žila sa sjenika ostao jedini anonimac na suđenju koje uključuje slavnu žrtvu, slavnu obitelj, slavnu antimafijašku tužiteljicu (Dunju Pavliček) i slavnog antimafijaškog suca (Ivan Turudić). Čak je i bivši dečko Ivane Hodak bio slavni mafijaški odvjetnik.
Retardirani idioti, šarlatani, maloumnici...
S druge strane, suđenje za ubojstvo Ive Pukanića je pravi spektakl. Tu sve pršti od Joce Amsterdama, visoke politike, duhanske mafije, od snajpera i eksploziva, milijuna eura, balkanske mafije... Osim kad se pogledaju optuženi. Robert Matanić slikovito je opisao zloglasnu bandu izrazima "maloumnik, retardirani idiot, prevarant, klošar", pa onda opet "idiot, idiot, idiot". Nitko ne tvrdi da ubojice moraju biti genijalci, ali...
Ovi su zaboravili odšarafiti broj šasije. Progovorili su kao navijeni čim ih se zatvorilo. Počeli su se nabacivati imenima naručitelja kako je kome palo na pamet. Da bi onda govorili da nisu ozbiljno mislili. Da su se predomislili. Pa sada plaču da su ih istražitelji prevarili, zbog čega su ispali "retardirani idioti". Tko je ovakvim tipovima dao milijun i pol eura? Da bi ih se sve pohvatalo i da bi oni brže-bolje propjevali? Žila je nešto slično obavio na povratku iz Lusha.
Jedno "suđenje stoljeća" već smo imali, pa znamo kako je završilo
No, dobro, ovo je već pretjerivanje. Ipak, jedno je sigurno: ako je Pukanićevo ubojstvo već bio "atentat stoljeća" - barem do sada - onda proces koji je započeo još nije opravdao epitet "suđenja stoljeća". Jedno slično već smo imali prije točno deset godina, kada su u Remetincu na optuženičkoj klupi sjedili malo veći dečki, pa znamo kako je to završilo. Upravo zbog toga, ovo "suđenje stoljeća" ne bi smjelo završiti na Mafalaniju i Matanićima, kao što će suđenje za ubojstvo Ivane Hodak najvjerojatnije završiti na Mladenu Šlogaru.
Ovako izgleda "politička volja"
Ako su se već neke stvari u Hrvatskoj pokrenule samo zato što su meci počeli fijukati preblizu Pantovčaku i Banskim dvorima, barem smo vidjeli da je hrvatska država sposobna boriti se protiv organiziranog kriminala. Koliko god on neorganiziran bio. I ako se netko možda pitao, ovako zapravo izgleda ta famozna "politička volja". Ona koju svakodnevno zazivamo, ali koja se probudi tek kad se osjeti ugroženom.