MEDIJI su se u ponedjeljak ponovno raspisali o tome da bi zagrebački gradonačelnik Milan Bandić uskoro mogao dobiti počasni doktorat te da taj prijedlog dolazi od rektora Zagrebačkog sveučilišta Damira Borasa.
Novinari 24sata Boris Rašeta i Ivan Pandžić objavili su da su potvrdu da bi se to trebalo dogoditi dobili iz dva neovisna izvora u Gradu, kao i da bi se dodjela trebala održati na Dan grada Zagreba, 31. svibnja ove godine.
Informaciju smo pokušali potvrditi upitom Rektoratu preko e-maila i telefonskim pozivom Ivi Budimir, savjetnici rektora za medije i marketing. No nismo uspjeli dobiti nikakav konkretan odgovor.
"Ja takve navode ne mogu komentirati, a dalje od toga ništa ne znam da bih ih mogla potvrditi ili demantirati", rekla je Budimir.
Bez potvrda iz Rektorata teško je unaprijed davati bilo kakve ozbiljne procjene. Na nekom uglednom svjetskom sveučilištu u nekoj uređenoj zemlji vjerojatnost za takav događaj bila bi vrlo mala. I to iz više razloga.
Proceduralne zapreke i moguća rješenja
Prva stepenica, preporuka za dodjelu, ne bi trebala biti problem. Naime, članak 76. Statuta Sveučilišta u Zagrebu propisuje da postupak dodjele počasnog doktorata mogu pokrenuti obrazloženim prijedlogom pojedina sveučilišna tijela, sastavnice Sveučilišta i pojedinci. Dakle, to može učiniti i rektor sam.
Sljedeći korak trebao bi biti na Senatu. Naime, nakon što obrazloženi prijedlog stigne na Senat, to tijelo imenuje stručno povjerenstvo koje treba odlučiti o dodjeli.
Iz zapisnika sjednica Senata vidljivo je da se to još nije dogodilo jer ova tema do sada nije bila na sjednici Senata. U njemu nema zapisnika samo za posljednju sjednicu održanu 12. veljače, no doznajemo da ove točke nije bilo ni na njoj.
Konačnu odluku o dodjeli počasnog doktorata također donosi Senat na temelju izvješća stručnog povjerenstva. Drugim riječima, prijedlog će, ako se bude poštovala procedura, morati proći najmanje dvije sjednice Senata. Malo je teško zamisliti da bi se sve navedeno moglo dogoditi prije roka o kojem se spekulira, no povijest djelovanja Rektorata za Borasova mandata naučila nas je da se sve može kad se vrijedne ruke slože.
Uzajamno obasipanje nagradama
Jedna od zapreka za dodjelu počasnog doktorata Bandiću trebalo bi biti to što bi se ona dogodila za mandata rektora Borasa i prorektora Ante Čovića koji su obojica dobitnici Nagrade Grada Zagreba u iznosu od po 30.000 kuna.
Politički analitičar i komentator te filozof dr. sc. prof. Žarko Puhovski za Index je rekao da je takva ideja u tom kontekstu nepristojna.
"To da osoba A, nekoliko godina nakon što je od osobe B dobila neku nagradu, toj osobi B vraća nagradu, nešto je što se naprosto ne radi", kaže Puhovski.
"Mogao bi se pričekati drugi rektor i prorektor. Pritom se treba pitati čime je Čović uopće zaslužio nagradu kada je nedavna ekspertiza Stručnog povjerenstva Filozofskog fakulteta utvrdila da su ispunjeni zakonski uvjeti da mu se oduzme čak i zvanje redovitog profesora. Istina je da Bandić nije morao biti stručnjak za donošenje odluke o nagradi, to je stvar sastava ondašnjeg povjerenstva Grada. No unatoč tome, ovdje se stvara dojam da je na djelu princip - ti meni, ja tebi. To je moguće samo u situaciji u kojoj Boras, kao rektor s najslabijim intelektualnim i moralnim kvalitetama posljednjih više desetljeća, ima moć nad sveučilištem kakvu niti jedan rektor odavno nije imao. To znači da svi takvi senati i povjerenstva jednostavno funkcioniraju po zapovjednoj liniji koju drže Boras i njegovi prorektori. Među njima se posebno ističe Čović koji smatra da uopće ne treba odgovoriti na veoma precizne prigovore njegovom izboru za profesora, a kamoli svemu drugome. Drugim riječima, mi imamo prorektora koji bi u normalnim okolnostima bio docent ili izvanredni profesor, a Rektorat uopće ne nalazi za shodno da se o tom problemu očituje. Također ne smatra za shodno da od prof. Line Veljaka traži da se povuče iz Matičnog odbora koji će donijeti konačnu presudu u tom slučaju, iako je upravo on bio predsjednik fakultetskog povjerenstva koje je Čoviću odobrilo napredovanje u zvanju", rekao je Puhovski.
Problem akademske prakse
Kako smo već pisali na Indexu, jedan od problema moglo bi biti i to što je u svjetskoj akademskoj praksi uvriježeno da se počasni doktorati dodjeljuju posebno zaslužnim osobama koje nisu studirale na istom sveučilištu koje mu izražava takvu počast.
"Nema dvojbe da je Bandić zadužio Zagreb, pa i Sveučilište. Međutim, nije uobičajeno da se počasni doktorat dodjeljuje osobi koja je bila student tog sveučilišta. On ga je mogao dobiti od nekog drugog sveučilišta", rekao je Puhovski i ponovno podsjetio na anegdotu iz sredine 1970-ih kada je netko od lokalnih partijskih funkcionara predložio da Krleža postane počasni građanin Zagreba:
"Krleža je na to odgovorio: 'Ne mogu postati počasnim građaninom Zagreba jer sam građanin Zagreba.'"
Bandić je već počasni general, pa što ne bi bio i počasni doktor?
Bandiću počasni doktorat, ako ga dobije, ne bi bio prva počasna titula. Njegovo iskustvo s počastima je poduže i. složeno. Među ostalim, već je bio proglašen počasnim članom Generalskog zbora, mada nije sudjelovao u ratu, a u statutu Hrvatskog generalskog zbora stoji kako članovi mogu biti jedino oni s činom generala ili admirala Oružanih snaga. Za Bandića je napravljen izuzetak.
Bez jedne počasne titule već je ostao. Krajem veljače 2014. imenovan je počasnim građaninom Sarajeva, a titula mu je trebala biti uručena dva mjeseca kasnije, 6. travnja na svečanosti povodom Dana grada. No nije ju dobio nikada. Bandić je u ožujku te godine u intervjuu jednoj televizijskoj postaji izjavio kako Hrvati u BiH trebaju imati treći entitet, što je u BiH izazvalo pravu buru.
Još jedna počasna titula mu je, čini se, na izmaku, i to ona počasnog predsjednika GNK Dinamo. Osim simbioze sa Zdravkom Mamićem, zamjeraju mu da je "indirektno omogućio pretvaranje Dinama iz udruge građana u obiteljski klub pun sukoba interesa, pljačke i samovolje". No vratimo se na Bandića kao političara.
San mu je da bude Goebbels
"Moj san je bio da budem Goebbels. Ako ne najuspješniji, onda izvrstan u svom poslu", rekao je Bandić za sebe prije točno deset godina, a čini se da je u toj rečenici najbolje definirao sebe.
Bandić je rođen 1955. u Grudama, a prema vlastitom priznanju prekretnica u njegovu životu bila je 1974. godina kada se preselio u Zagreb. Gotovo cijelog života bio je na državnim jaslama, nikad nije bio poduzetnik.
Jedino njegovo radno iskustvo u realnom sektoru bilo je u Ledovoj hladnjači, no tamo se nije dugo zadržao. Kao stručno-politički radnik za ONO i DSZ zaposlio se u Općinskom komitetu SKH Peščenica. 1993. godine postaje tajnik GO SDP-a, a 1995. godine postaje zastupnik Gradske skupštine. Dvije godine kasnije, 1997. godine, postat će šef zagrebačkog SDP-a, a uskoro i prvi put zagrebački gradonačelnik. Nakon što je 2002. pijan prouzročio prometnu nesreću i pokušao podmititi policajca, morao je podnijeti ostavku. Na mjesto gradonačelnika vraća se 2005. godine, i to mjesto više nije ispuštao, pa ni onda kada je otišao u zatvor.
Iz zatvora nije ispuštao gradonačelničku fotelju
Naime, krajem 2014. godine uhićen je u poznatoj akciji Agram zajedno sa Slobodanom Ljubičićem i Petrom Pripuzom. Prije nego što će ga odvesti u Remetinac, Bandić je uspio prenijeti poruku javnosti kako njegovo uhićenje nije ništa drugo nego - skretanje pažnje sa suđenja Perkoviću i Mustaču.
Za institucije ove države gradonačelnik Zagreba višestruki je USKOK-ov optuženik, protiv kojeg se vodi više slučajeva na sudu. No to ga nije spriječilo da na posljednjim lokalnim izborima u gradu Zagrebu dobije više od 147 tisuća glasova i osvoji još jedan mandat gradonačelnika Zagreba.
Prebjezi, izvidi i suđenja
Nije bio toliko uspješan na parlamentarnim izborima pa je u sabor ušao sa svega jednim zastupnikom. Ono što će napraviti nakon izbora nije napravio nitko prije njega. Naime, u njegov klub prešlo je 11 zastupnika! Zbog velikog broja prebjega kako u saboru a tako i u zagrebačkoj skupštini, USKOK je započeo nove izvide.
Problem USKOK-ovih optužnica
Slijedom gore navedenog, moglo bi se postaviti pitanje je li primjereno da Sveučilište daje počasni doktorat osobi koja ima toliko putra na glavi.
No Puhovski smatra da to u biti nije Bandićev problem.
"Jedno od civilizacijskih načela je da se svatko smatra nevinim dok mu se ne dokaže krivnja. U tom pogledu nikakvih poteškoća ne bi trebalo biti. Osim toga, Sveučilište bi moglo odlučiti da se ponaša hrabro i proturežimski i da dodijeli počasni doktorat nekome koga režim progoni. Primjerice, moglo bi smatrati da su postupci koji se vode protiv Bandića nepravedni. To, međutim, nije nešto što se nije moglo očekivati ni od boljih vodstava sveučilišta. No to ipak nije bez presedana u svijetu. Treće, a što mi se čini jako važnim, jest da je problem u drugom dvorištu, odnosno u pravosuđu. Naime, to da se godinama priča da se protiv nekoga podižu optužnice i vode procesi, a da se ništa ne presuđuje, pokazuje da nešto nije u redu s pravosuđem, a ne s Bandićem. Ja osobno, kao građanin i aktivist nevladinih udruga, smatram da je barem jedan od postupaka koji se vode protiv Bandića, onaj za štandove, besmislen. Mislim da je posao gradske uprave da pomaže nevladinim udrugama, čak i onima o kojima mislim jako loše, kao što je udruga gospođe Markić. No neke druge optužnice djeluju ozbiljnije. Ipak, one su neozbiljne u drugom smislu - zato što se iz njih godinama ništa nije razvilo. Stoga mi se uz sve bitne prigovore dodjeli ovo ne čini kao bitan problem jer je sasvim opravdan prigovor: Što niste ništa napravili ako ste podigli optužnice?", poručio je Puhovski.