NOVA analiza fosila iz Južnoafričke Republike pomiče pojavu našeg drevnog pretka, Homo erectusa, za gotovo 200.000 godina u prošlost. Prema istraživanju, ova vrsta, poznata kao prvi hominin koji se prilagodio životu na tlu zahvaljujući dužim nogama i kraćim rukama, postojala je već prije dva milijuna godina. Otkriće se temelji na analizi fosila s nalazišta Drimolen, dijela kompleksa poznatog kao "Kolijevka čovječanstva", piše Science Alert.

Potvrda starosti vrste

Međunarodni tim istraživača u časopisu The Annals of Human Biology opisao je novi fosil odrasle jedinke Homo erectusa, označen kao DNH 127. "Ovaj rad dodatno potvrđuje da se vrsta prvi put pojavila u južnoj Africi prije dva milijuna godina", pojasnio je arheolog Jesse Martin sa Sveučilišta La Trobe u Australiji.

Iako ovo nije prvi put da se starost vrste pomiče toliko unatrag, prethodni dokaz bio je fragment lubanje djeteta (DNH 134), što je otežavalo usporedbe s odraslim jedinkama. Novi fosil odraslog primjerka stoga pruža znatno čvršću podlogu za ovu teoriju.

Suživot s drugom vrstom hominina

Istraživanjem je analizirano ukupno 18 fosila s nalazišta Drimolen. Znanstvenici su fizičkim karakteristikama kostiju identificirali vrste, a geološkim tehnikama, uključujući radiometrijsko datiranje, odredili su njihovu starost. Uz fosil DNH 127, tim je još 14 fragmenata pripisao drugoj vrsti hominina, Paranthropus robustus.

Riječ je o daljem ljudskom srodniku kojeg su karakterizirale snažne čeljusti i veliki zubi prilagođeni žvakanju tvrde hrane. Dok se kod Homo erectusa razvijao veći mozak i manji zubi, P. robustus je evoluirao u smjeru još jačih mišića za žvakanje i većih zuba.

Evolucijska utrka za opstanak

Obje vrste dijelile su isti okoliš, a njihovi ostaci pronađeni su zajedno u špilji Drimolen. "Iako znamo da je loza Homo erectusa, koja vodi do nas, na kraju bila uspješna, prije dva milijuna godina u Drimolenu je bilo deset puta više jedinki vrste P. robustus", rekao je Martin. Nalazi fosila P. robustusa također potvrđuju tezu da se i ta vrsta s vremenom mijenjala.

U usporedbi s primjercima s drugih lokaliteta, ovi su bili krupniji i snažniji, a otkrivene su i dosad nepoznate varijacije u strukturi čeljusti. "Velik broj fosila iz Drimolena daje nam jedinstven uvid u mikroevolucijske promjene koje su oblikovale ljudske pretke", istaknuo je Martin.

Studija dodatno potvrđuje da je podrijetlo čovjeka bilo složeno i da su različite vrste hominina živjele istovremeno na istim područjima, umjesto da su se jednostavno smjenjivale jedna za drugom. Istraživači napominju da se radi o relativno malim fragmentima kostiju i da će biti potrebna daljnja istraživanja kako bi se nalazi potvrdili.

S obzirom na bogatstvo nalazišta, znanstvenici se nadaju novim otkrićima koja bi mogla objasniti zašto je evolucijska linija P. robustusa izumrla, dok je Homo erectus preživio i vjerojatno doveo do pojave modernog čovjeka. "U tom se razdoblju činilo da naši preci imaju najmanje šanse za preživljavanje", zaključio je Martin.